U Žrnovnici pronađeno stablo masline staro preko 1200 godina, ali ne samo ono

U srcu Žrnovnice, mjesta bogate povijesne i prirodne baštine, zalaganjem nekolicine mještana, posebno Darije Bujas, organizatorice zanimljivog nadmetanja odnosno istraživačkog rada na pronalasku najstarijeg stabla masline u tom splitskom naselju, "detektirano“ je nekoliko njih koje rastu stoljećima.

Rezultat je to višemjesečnog stručnog rada mještana i Igora Belamarića, arhitekta krajobraza čije su procjene zapanjila mnoge činjenicom da su neka stabla stara i do 1200 godina.

Jedan takav kapitalac nalazi se u masliniku Ivana Mihanovića, među pedesetak stabala od kojih je čak osam staro od 500 do 1200 godina.

"Radi se o stablu čijim smo mjerenjem spoja opsega korijena i debla drveta dobili izračun od čak 10,30 metara širokom presjeku, što je po mišljenju struke relevantan podatak da se radi o jednom od najstarijih stabala maslina u Hrvata. Mada, po mišljenju Igora Belamarića, postoji mogućnost odstupanja od nekih sto godina više ili manje", tvrdi Mihanović.

Autohtona oblica

Inače dugogodišnji maslinar pete generacije u obitelji koja se bavi uzgojem i preradom maslinovog ulja od oblice, tradicionalne dalmatinske sorte koja se podjednako cijeni zbog svoje kvalitete i prirodnog načina uzgoja. Pogotovo zbog uzgoja, onog tradicionalnog, bez pesticida i raznih pomagala. Stoga njegovo nagrađeno stablo, jedno od najstarijih u Hrvatskoj, i danas 1200 godina kasnije daje prinose od preko dvjesto kilograma.

"Što se tiče naše autohtone sorte kao što je oblica, njena važnost prepoznata je očito davno ranije, još od vremena cara Dioklecijana. Prema narodnoj predaji i informacijama s kojima je baratao don Frane Bulić, naš istaknuti svećenik, arheolog i povjesničar, mjesto rođenje rimskog cara Dioklecijana vidikovac je na brdu Libovac nedaleko odavde gdje su pronađeni kameni ostaci vile rustike za koju se pretpostavlja da je careva rodna kuća", kaže Mihanović, inače i svojevrsni kroničar koji je prošle godine svoje sumještane počastio iznimnim darom-knjigom, pravim žrnovskim "Pripovidima Surotića“.

Ovaj vrijedni kroničar i maslinar, danas podno Mosora uzgaja stotinjak maslina i među njima i spomenute kapitalce. Za njega je maslinarstvo ozbiljan posao i ne samo to, već i način življenja s tim svetim stablima Mediterana.

"To podrazumijeva redovito gnojenje i čišćenje viška grančica. Možda mi je to čak i draži dio posla od berbe. Iako je berba vrijeme okupljanja obitelji kada svaka ruka dobro dođe, rezidba je vrijeme kada ispoljite svu svoju kreaciju da od nečega razbarušenog, učinite oku ugodnu dekoraciju. Potom sve te grane sameljete u stroju za mljevenje drva i stvarate humus koji štititi vlagu od isušivanja", receptura je rada Ivana Mihanovića.

Zato za dobiveno ulje, nema prave cijene. To zna i Boris Milićević. Njegova maslina tik do obiteljske kuće, po ocjeni struke, prva je u Žrnovnici u kategoriji izvornog debla i druga po veličini. Iako se njena starost procjenjuje na nekih osamsto do tisuću godina, za Borisa je to najljepše, najviše i najstarije stablo.

"Jednako kao i većina maslinara u mjestu, stabla uzgajamo na tradicionalan način. Isto kao i kod Ivana, obrađujemo ih onako kako su to radili naši stari, a ujedno prihvaćamo i novu metodologiju. Što se tiče naše masline ona je visoka oko 6,5 metara. Nikada je nisam skraćivao niti sjekao. Redovito pročišćavam njenu krošnju, zato i danas s njenih grana uberemo do 250 kilograma ploda", ističe Boris uz zahvalu Dariji Bujas koja je organizirala ovo svojevrsno nadmetanje za najstariju žrnovsku maslinu.

Spomenik opstanku, poveznica s precima

Pošto Žrnovnica ima dugu i aktivnu vezu s maslinarstvom, ali nije toliko komercijalizirana kao neka veća maslinarska središta, npr. otoci ili Istra, Darija je htjela i žrnovske masline staviti na kartu postojbine najstarijih stabala u Hrvatskoj. Znamo svi za Lunjske maslinike, a snažan poticaj i dodatni motiv bilo je činjenično stanje kako u tom mjestu do rijeke Žrnovnice između starih mlinova i hladovine stoljetnih stabala, rastu i ti stari spomenici prirodne i kulturne baštine tog kraja.

"Obilazeći maslinike, rodila mi se ideja da krenem s jednim takvim, da kažem, natjecanjem. Mada je to više od toga. Tražila sam najprije vlasnike parcela, zatim zvala sve od reda. Od instituta do onog što iole zna od maslinama. Svi oni uputili su me na gospodina Belamarića", opisuje.

Šest mjeseci trajao je rad od pronalaska stabala i njenih vlasnika do zadnje ocjene. Prijavilo se njih nekolicina u tri kategorije. U kategoriji "taptino“, odnosno opsegu spoja korijena i debla stabla, osim Ivana Mihanovića, prijavili su se i Ivica Amižić, Ivan Amižić, Kristian Amižić, Marko Kovačić, Marinko Kovačić, Maja i Ozren Morić i Siniša Kovačić. U skupini 'masline u komadu' nadmetali su se Ana Amižić, Duje Marin, Boris Miličević i na koncu Ivica i Renato Javorčić u kategoriji 'maslina od blagoslova'.

"Osim njih sigurna sam da u mjestu ima još starih stabala. Jer maslina u Žrnovnici nije samo biljka. Ona je spomenik opstanku, poveznica s precima, simbol upornosti i smirenosti koju nosi ovaj kraj. U njezinim granama utkana je priča o mjestu koje živi u skladu s prirodom, tiho, ali snažno – baš kao i sama maslina", zaključila je Darija Bujas.