Priča o obitelji Arambašić i njihovom putu od prvih sadnica do vrhunskih destilata započela je 2004. godine. Ono što je krenulo kao zajednički obiteljski pothvat na zemlji koja je dotad bila u zakupu, danas je OPG koji obrađuje 12 hektara voćnjaka u Širokom Polju kod Đakova.
"Imali smo nekakve zemlje koja je bila davana u zakup, pa smo mi smislili da bi u to vrijeme, kada je bilo popularno saditi voće, odnosno voćnjake - doduše na drugačije načine nego što se to radi danas - bilo dobro nešto poduzeti “, priča nam Katarina Tokić-Arambašić .
Iako se obitelj s vremenom "osula" te je knjiga "spala na dva slova ", nju i supruga, površine i predanost poslu ostali su nepromjenjeni.
Tri posla istovremeno Od početka rada OPG-a sve je bilo prožeto učenjem, trudom i prilagodbom. Odlučili su obnoviti dio voćnjaka, a u šljiviku je bilo stabala koja su bila istrošena, pa ih je trebalo izvaditi, posaditi nove.
"Kada smo počeli saditi, šogor nam je svima kupio čizme. Pokušao sam ići u polje u njima, ali nije išlo - ne može se cijeli dan biti u čizmama, pa su to na kraju ipak bile patike ili vojne cipele ", prisjeća se suprug Marinko Arambašić svojih prvih koraka u blatu voćnjaka.
Njihovo imanje čini 12 hektara, od čega su 3 hektara pod šljivama (Foto: Obitelj Arambašić) U to su vrijeme svi radili uz svoje redovne poslove, a Marinko je u jednom periodu balansirao čak tri radna mjesta. Bio je trgovački putnik, vikendom je konobario, a u međuvremenu se bavio i voćarstvom - dok je išlo.
Danas njihovo imanje čini 12 hektara , od čega su 3 hektara pod šljivama, a ostatak su višnje, uz dodatak 200 stabala dunja te nešto malo krušaka za vlastite potrebe. Planiranje sadnje bilo je mudro, iako djelomično uvjetovano tržištem. Isprva su planirali cijeli voćnjak zasaditi višnjama, no zbog nedostatka sadnica u tom trenutku, okrenuli su se šljivama, što se pokazalo kao savršen plan.
"Imamo četiri sorte šljiva: Čačansku ranu, Čačansku rodnu, Čačansku najbolju i Stanley . Jedna dozrijeva u sedmom mjesecu, druga nakon nje, pa treća... Kada smo ih posadili to je izgledalo kao savršen plan da se posao rasporedi. Dok nisu dale prve plodove. Prije se rakija od šljive pekla u devetom ili desetom mjesecu, a sada, zbog velikih vrućina, događa se i ranije. Dakle, ništa ne možemo isplanirati. Život u tom periodu, od šestog do desetog mjeseca, stalno je nepredvidiv " , kazuje na Marinko
Otvaranje destilerije Odluka o otvaranju destilerije voćnih rakija 2022. godine proizašla je iz čiste praktične nužde i višegodišnjeg razmišljanja o finalnom proizvodu. Godinama su svježe voće prodavali velikim sustavima, no svake bi godine ostajao značajan višak sirovine.
"Otkupljivanje bi bilo, na primjer, od 15. do 18. u mjesecu, pa se ne stigne obrati deset tona ovamo, pa pet tona onamo. Zato smo odlučili krenuti u preradu jer se destilerija činila najbezbolnijom idejom - alkohol nema rok trajanja ", ističe Katarina.
Njihov pogon čine tri kazana zapremnine po 350 litara, a jedan proces pečenja traje između pet i sedam sati (Foto: Viktorija Đukić) Iako su im svi savjetovali da odmah moderniziraju proizvodnju, Arambašići su odlučili ostati vjerni tradiciji.
"Svi su nekako kretali u moderne destilerije sa 'svemirskim' kotlovima, a mi smo odlučili da nećemo tako. Mi ćemo onako kako su to radili nekad prije, kako su radili naši stari ", dodaje Marinko.
Njihov pogon čine tri kazana zapremnine po 350 litara, a jedan proces pečenja traje između pet i sedam sati. Takav način rada pretvorio je pečenje rakije u društveni događaj u Širokom Polju.
"Ljudi dođu u dvorište, nešto se malo izroštilja, nešto se pojede, malo se podružimo. To su fina, cjelodnevna druženja, od pet ujutro pa do navečer ", kaže Marinko
Tajna savršenog sladora Tehnički detalji njihove proizvodnje strogo prate starinske "recepte“. Za razliku od modernih procesa, prakticiraju dugotrajno vrenje koje obično traje oko mjesec dana, ovisno o temperaturi i sirovini. Ključna je i faza mirovanja koma .
"Kad se ne odvaja 'krovina' (gornji sloj voća - op.a.), kao što se radilo prije, ona ostaje gore dok prirodno ne odradi svoje. Kad se oko kace počne odvajati i sušiti, znamo da je spremno ", napominje Marinko.
Uz rakije od šljive, dunje, kruške, višnje i loze (vinovice od bobica grožđa), nude i široku paletu likera (Foto: Nikola Kučar) Za dobru šljivovicu, suha tvar voća mora biti minimalno 17. Marinko precizno objašnjava matematiku voćnjaka . Prema njegovoj računici, ako je godina prava - što znači dovoljno kiše kod formiranja ploda i dovoljno sunca kod zrenja, deset kilograma šljive daje jednu litru rakije.
Posebno su ponosni na to što sorte nikada ne miješaju. Svaka rakija nosi aromu svoje sorte. Nakon pečenja, sve rakije odležavaju u drvenim bačvama oko godinu dana, uz stalan nadzor kako boja ne bi postala pretamna.
"Plava šljiva daje malo oporiji okus, dok je ona od bijelih šljiva slađa, više za desert. Tko se imalo kuži u rakiju, odmah primijeti razliku ", priča Marinko.
Ponuda Arambašića danas je impresivna i broji oko 2,5 tisuće litara godišnje proizvodnje što ih svrstava u male proizvođače. Uz rakije od šljive, dunje, kruške, višnje i loze (vinovice od bobica grožđa), nude i široku paletu likera.
"Među standardnim likerima su višnja, aronija, borovnica, orah, medica, smokva te ljetni favoriti limun i menta. Posebno smo u ponosni na liker od bazge i hitove nastale eksperimentiranjem: liker od drijenka te inovativni liker od lista smokve. Moja se sestra liječila od kašlja čajem od lista smokve. Pa kad je ona mogla piti čaj, mislila sam - mogu ja napraviti i liker. To nam je sad drugi hit ", otkriva uz osmijeh Katarina.
Likere dijele na jače i slabije; dok bazga ima laganijih 12-13% alkohola, jači likeri idu i do 22%.
Mrazovi u travnju Obitelj otvoreno govore o stresi koji prati poljoprivredu. Uz birokraciju, tu su i hirovi prirode . Od 2017. godine mraz ih redovito pogađa u travnju, zbog čega u cik zore moraju ložiti vatre u voćnjacima kako bi spasili urod.
"Administracija je posljednjih godina postala svrha samoj sebi, stvari su postale sve teže i teže, a odluke i pravila vezana uz poljoprivredu se stalno mijenjaju ili odgađaju. S druge strane Iza kuće u vrtu imamo tri marelice, zadnjih par godina nismo pojeli ni jednu jedinu, jer ih ubije mraz “, kazuje Katarina.
Zbog kroničnog nedostatka radne snage, nekadašnja velika druženja uz berbu zamijenili su strojevi. Sirovinu koju nemaju u vlastitom uzgoju nabavljaju od drugih lokalnih OPG-ova ili na sajmovima.
Arambašići svoje proizvode prodaju isključivo izravno, na sajmovima i putem društvenih mreža (Foto: Obitelj Arambašić) "Prije bi se okupila ekipa, rodbina i prijatelji, ali danas ljudi nema. Snalazimo se kako znamo, nešto vlastitim snagama, a nešto unajmimo stroj za berbu ", opisuje Marinko.
Unatoč tome, pažnju posvećuju svakom detalju, pa tako i dizajnu. Etikete za njihove boce dizajnirala je nećakinja Martina, grafička dizajnerica koja živi u Londonu, čime je zaokružena ova obiteljska priča.
Budući planovi Arambašići svoje proizvode ne vide na policama velikih trgovačkih lanaca. Njihova strategija je isključivo izravna prodaja na sajmovima te putem društvenih mreža .
"Stariji ljudi nas na sajmu prvo pitaju na čemu pečemo rakiju. Kad im pokažemo sliku našeg kotla na letku, odmah su svi spremni probati ju i kupiti “ pričaju.
Planovi uključuju obnovu starijih dijelova voćnjaka, sadnju novih dunja i krušaka, te uređenje vlastite kušaonice . Žele ostati dostupni kupcima na osoban način jer vjeruju da današnja automatizirana trgovina gubi dušu.
"Mi se sa svojim kupcima čujemo, dopisujemo i razgovaramo. To je bit svega ", zaključuju.
VIDEO
Bura poštedjela ledom okovane masline u Bukovici - zašto se led ne smije dirati?
Obitelj Špoljar napravila prvi hrvatski pjenušac od kupina
U tlu maslinika Zadarske županije niske razine pesticida, ali treba pripaziti na bakar
I dalje se može raditi zimska rezidba krušaka: Evo detaljnog uputstva
Voćari u Velikoj Ludini više od desetljeća čekaju sustav javnog navodnjavanja, gdje je zapelo?
Slavonske jabuke konkurentnije na tržištu, RDC Osijek opravdao ulaganja
