Stjenica desetkuje domaću proizvodnju lješnjaka - poljoprivrednici traže hitno odobrenje insekticida

Domaći proizvođači lijeske, ove značajne voćne vrste, zabrinuti su zbog smeđe mramoraste stjenice, invazivnog štetnika poznatog i pod nazivom "smrdljivi martin" koji pustoši njihove nasade. Štete su iz godine u godinu sve veće, a učinkovitih sredstava za zaštitu na našem tržištu nema.

"Prošle smo godine imali i do 70 posto štete na plodu. Stjenica migrira s polja čim završi žetva i lijeska joj postaje glavna meta jer kasnije dozrijeva", priča nam Tomislav Haršanji ispred zadruge PZ Naš lješnjak koja okuplja 180 proizvođača s ukupno više od 1.000 hektara nasada.

Situacija je, potvrđuje i Miroslav Radaković, voditelj proizvodnje u PP Orahovici koja lijesku proizvodi na 900 hektara, sve ozbiljnija. Kako nam kaže, njihovi kooperanti su u nasadima imali štete i do 80 posto - ovisno o lokaciji i uvjetima.

"Štetnik se javlja već šestu godinu, a posebno veliki problem imamo u sezonama s hladnim, vlažnim proljećima i umjerenim ljetnim temperaturama. Štete obično započinju krajem proljeća i traju sve do berbe", kaže Radaković

Izravne štete na plodu

Ova stjenica oštećuje plod ubrizgavanjem sline koja razgrađuje tkivo i izvlači hranjive tvari. "Rezultat su smežurani i prazni plodovi, mrlje unutar jezgre, prijevremeno opadanje i druga oštećenja", objašnjava ovaj tehnolog.

Oni u nasadima trenutačno koriste kombinaciju praćenja i kemijske kontrole. Međutim, upozorava, mogućnosti su im ograničene.

Kaže kako konstantno vrše vizualne preglede i postavljaju feromonske klopke jer se ovaj štetnik brzo kreće između usjeva pa je važno tretirati u pravom trenutku. No, pravi izazov im predstavlja izbor dozvoljenih insekticida.

"Registrirane primjenjujemo tijekom osjetljivih faza razvoja plodova. Međutim, vrijeme je ključno, a učinkovitost nije uvijek zajamčena zbog mobilnosti štetnika i preklapajućih generacija", upozorava Radaković.

U Hrvatskoj nema učinkovitih insketicida

Dugoročna i održiva kontrola ovog štetnika, kažu proizvođači, zahtijeva više od onoga što je trenutačno dostupno.

U mnogim zemljama, uključujući Italiju, SAD i dijelove Azije, istražuju se ili provode mjere biološke kontrole. "Uvođenje prirodnih neprijatelja poput samurajske ose, parazitoida jaja mramoraste stjenice, pokazuje obećavajuće rezultate u održivom smanjenju populacije", dodaje.

Ističe da je PP Orahovica stupila u kontakt s Agronomskim fakultetom u Zagrebu, ali to je dugotrajan proces, a njima su nužne hitne intervencije. Dodaje kako su klopke s feromonima dale tek ograničene rezultate.

S druge strane, kemijska sredstva koja su se pokazala učinkovitima, poput lambda cihalotrina i acetamiprida, u Hrvatskoj nisu registrirana za upotrebu u lješnjaku.

"Bez mogućnosti rotacije aktivnih tvari, štetnici postaju rezistentni. Zato je nužno osigurati širi spektar dozvoljenih sredstava", upozorava.

Istog mišljenja je i Haršanji koji ističe da bi se s acetamipridom i lambda cihalotrinom trebala vršiti redovna zaštita. "Ako to ne pomogne onda bi zakonska regulative trebala hitno odobriti aktivne tvari malathion, formetanat hidroklorid i dinotefuran", napominje.

Posebno naglašava kako te tvari nisu zabranjene u Turskoj i Azerbajdžanu, gdje isti otkupljivači kupuju lješnjak kao i u Hrvatskoj. "To je tržišna nepravda. Naši plodovi podliježu istim standardima i plasiraju se istim kupcima, ali nemamo iste alate za zaštitu", napominje Haršanji. Također, kao primjer ističe i SAD (Oregon) gdje je dozvoljena upotreba čak 55 aktivnih tvari dok se kod nas zaštita svela na njih devet.

Potrebna hitna registracija i sustavna podrška

Proizvođači smatraju da je krajnje vrijeme da reagira Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva koje je upoznato s razmjerima ovog golemog problema. "Potrebna je nacionalna mreža za praćenje stjenice, kao i brža registracija insekticida i bioloških sredstava koja su već dokazana u drugim zemljama Europske unije", kaže Radaković.

Kao prioritet ističe interventnu registraciju insekticida od svibnja do kraja kolovoza dok se vodi postupak stalne registracije tih aktivnih tvari u zaštiti lijeske.

"Također, trebalo bi pokrenuti i ciljane biološke programe u suradnji s istraživačima, kao i koordinaciju sa susjednim zemljama za razmjenu podataka, iskustava i resursa", predlaže on.

Kako nam kaže Radaković njihovi kooperanti su lani imali velikih problema. "Čak i uz najbolju volju nismo mogli otkupiti njihove količine ili su dobili cijenu koja im ne pokriva proizvodnju", napominje. Kako nisu jedini otkupljivači u Hrvatskoj, ne mogu sa sigurnošću reći kolike su štete, a opasnost je svake godine sve veća te su interventne mjere neophodne.

Za kraj, Haršanji poručuje da proizvođači ove kulture traže sustavno rješenje. "Ne samo zbog nas, već i zbog opstanka cijelog sektora domaće proizvodnje lješnjaka", zaključio je.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kažu da vlasnike registracija potiču se da podnesu zahtjeve za njihovo proširenje. Osim njih, to mogu učiniti i službena ili znanstvena tijela koja se bave poljoprivrednom djelatnošću, profesionalne poljoprivredne udruge te profesionalni korisnici. Zahtjev za upis u registar možete pronaći ovdje.

"Važno je napomenuti da se sredstvo za zaštitu bilja može registrirati u Hrvatskoj samo ako je aktivna tvar prethodno odobrena na razini Europske unije. Ako nije onda ne mogu biti registrirana ni u jednoj državi članici", ističu.

Kako navode, aktivne tvari malation i formetanat su odobrenu i EU, ali nisu registrirani u Hrvatskoj, dok dinotefuran i aviglycine HCL nije odobren na razini EU.

U slučaju hitnih situacija, kažu, može se podnijeti zahtjev za dozvolu u hitnoj situaciji uz uvjet da postoji opasnost koja se ne može obuzdati na neki drugi zadovoljavajući način.

"Ako je u pitanju suzbijanje karantenskog štetnika, moguće je odobriti i sredstvo čija aktivna tvar nije odobrena na EU razini, a ako se suzbijaju ostali štetnici onda moraju sadržavati aktivne tvari odobrene u EU“, zaključuju.