Snove djeda Petra iz Hvara unuk Davor Dubokovič ostvario na istarskom Crvenom vrhu

Na bajkovitom imanju Monte Rosso na najzapadnijem dijelu hrvatske Istre, uz samu granicu sa Slovenijom, berba neprekidno traje više od pola godine. Započinje u svibnju kad sazriju trešnje. U lipnju i srpnju slijede smokve koje zriju sve do jeseni. U drugoj polovici kolovoza stižu bademi, u rujnu se bere grožđe, a odmah potom stižu i masline.

"S berbom maslina smo krenuli 20. rujna. Završetak očekujemo sredinom studenoga“, kaže Davor Dubokovič, suvlasnik i upravitelj imanja.

Očekuju 300 tona ploda

Nije lako pobrati 14.000 maslina. Cijelo imanje Monte Rosso, proteže se na 62 hektara, a pod maslinama je čak 40 hektara. Ovo je ujedno jedan od 10 najvećih i najprofitabilnijih maslinika u Hrvatskoj gdje ukupna površina pod maslinicima iznosi dvadesetak tisuća hektara, a proizvodnjom maslinovog ulja za tržište službeno se bavi oko trinaest tisuća proizvođača.

Najvećim dijelom to su mala obiteljska gospodarstva s manje od hektara površine i u prosjeku oko 200 stabala. Posljednjih nekoliko godina proizvodnja maslinovog ulja kreće se od 32 do 55 tisuća hektolitara.

"Mi ove godine očekujemo oko 300 tona ploda i oko 330 hektolitara ekstra djevičanskog ulja“, izjavio je Dubokovič za američki Olive Oil Times.

Stopama djeda Petra

On je porijeklom s otoka Hvara otkud se u kriznim vremenima prije više od 100 godina njegov djed Petar doselio u Sloveniju. Nije izdržao raspad Austro-Ugarskog carstva, gubitak tada velikog tržišta pa je bio prisiljen zbog tadašnjih zakona o oduzimanju velikih zemljišta odustati od većeg dijela imanja na otoku Hvaru.

Nije bio jedini, a tadašnja, Kraljevina Jugoslavija, plaćala je "kupovinu“ imanja gotovo bezvrijednim obveznicama koje je bilo moguće koristiti jedino na području te države. Obveznice je djed pridodao za kupnju kuće u Medvodama, predgrađu Ljubljane, glavnog grada Slovenije.

Trgovao uljem i vinom, uredio podrum i s vremenom otvorio "Gostilnu Dalmacija“.

"Moralo se od nečega živjeti“, kaže Davor koji je nakon raspada još jedne Jugoslavije odlučio krenuti djedovim stopama. Uzgojem maslina, vinove loze, smokava, bajama i drugih mediteranskih biljaka koje je djed, kao i mnogi otočani, prije spomenute krize, uzgajao na Hvaru. Uz uspješnu tvrtku Olma kojom Davor zajedno s partnerom Urošem Gorjancem upravlja u Ljubljani, pratio je trendove u proizvodnji hrane, posebno vina i ulja.

"Istra se već prije 20 godina okrenula dobroj hrani, sportu i turizmu koji se ne bazira samo na plaži, suncu i moru. I, to je dalo dobre rezultate povezane sa proizvodnjom kvalitetnih maslinovih ulja i ostalih super proizvoda, vina, tartufa, tjestenina.. To sam prepoznao već tada!“, kaže Dubokovič.

Rekultivirali 62 hektara zapuštene zemlje

Pozornost mu je sve više privlačila istarska Savudrija i iznad nje Crveni vrh s prostranim, ali zapuštenim i u makiju zaraslim državnim zemljištem. Svidjelo se i partneru Gorjancu, ali i Davorom bratu Deanu, inače poznatom fotografu, pa su prije 19 godina krenuli prikupljati dokumentaciju, pripremili poslovni program te od hrvatske države dobili u koncesiju 52 hektara na 50 godina.

Dodatno su kupili još 10 ha. No, da bi Monte Rosso, što je talijansko ime za Crveni vrh, dobio današnji izgled trebalo je puno rada, vremena i ulaganja.

Terenskim radovima prethodila je analiza zemljišta. Iako zapuštena, zarasla, djelomično spaljena, starim željezom i drugim odbačenim stvarima narušena parcela pokazala se vitalnom. Tijekom podizanja nasada konzultirali su stručnjake iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Bez zagađivača, a vjetrovita i suha lokacija s jedinstvenom mikroklimom, pokazala se idealnom za uspješan uzgoj 14.000 stabala maslina, preko 50.000 vinove loze, 2.000 stabala trešanja, 600 stabala badema i isto toliko smokava, kao i nekih drugih mediteranskih kultura.

"Na 50 metara nadmorske visine stalna cirkulacija vjetra i obilje sunčeve svijetlosti pogoduje svim spomenutim kulturama. Rastu na tri različite vrste tla: vapnencu, bijeloj zemlji i najviše crvenici koja obiluje mineralima. Imamo i sustav navodnjavanja“, kaže Duboković i dodaje: "Svi ovi čimbenici, uz stručnu njegu rezultiraju zdravim plodovima koji daju visoko kvalitetne proizvode“.

Zdravi plodovi i ulja s polifenolima

Za razliku od maslinara u hrvatskom i slovenskom dijelu Istre, koji su imali problema s maslinovom muhom, stjenicama i drugim štetnicima na Crvenom vrhu nije bilo ni bolesti ni štetnika.

"Mi smo od početka sezone krenuli s preventivnim mjerama. Zamijenili smo obične žute ploče s feromonskim klopkama i metodom konfuzije štetnika. Rezultat je bio dobar tako da smo uspjeli sačuvati cijelu površinu praktično na 100 posto bez štetnika“, tvrdi.

Od sorti na imanju prevladavaju Leccino i Istarska Bjelica. Od rane berbe tih sorti je njihovo najpoznatije i višestruko nagrađivano ulje Grand Selection. To ulje ima izražene okuse zelene trave i, što je još važnije, veći udio polifenola. "Što ih ima više to znači da je ulje zdravije“, kaže naš sugovornik.

Podsjeća da prema kriterijima Europske komisije više od 250 mg polifenola po litri ulja omogućava proizvođačima da na etiketama istaknu da je ljekovito. Grand Selection je u New Yorku, Londonu, Ateni, Tokiju, Madridu i na brojnim drugim međunarodnim ocjenjivanjima osvojio najviša odličja.

Osim spomenutih sorti tu su još i Ascolana, Pendolino, Maurino i Picholino. Masline beru tresačem – Baggy koji dnevno "otrese“ 8 do 10 tona ploda.

"Ne beremo svaki dan i jasno to nije ni moguće zbog kiše i slobodnih dana. Upotrebljavamo mreže od 100 metara u bar tri reda maslina. Kod nas su redovi maslina dugi i do 600 metara", opisuje.

Ukupno očekuju oko 300 tona ploda. Beru s približno 10 radnika što je puno manje od prijašnjih sezona kada su brali ručno sa tresačima. "Danas bi to bilo nemoguće i zbog količine ploda kao zbog potreba po radnicima koje je danas teško ili nemoguće naći“, kaže Dubokovič.

Hladno prešanje u Hrvatskoj i Sloveniji

Masline odmah prerađuju neposredno nakon što su ubrane i to na dvije lokacije. Jedna u hrvatskom dijelu Istre kod Chiavalona, a druga u slovenskom kod Babiča: "Zadovoljni smo jer i uljare su puno napredovale u tehnologiji i znanju“.

Ova sezona još nije gotova, a u Monte Rossu već ističu da im je najbolja do sada. "Plodovi su izuzetno zdravi. Zadovoljni smo i količinama. Glavni razlog je što su masline došle u puni rod. Sve probleme smo rješavali u hodu i dnevno pazili na sve parametre od zdravlja masline do prehrane i po potrebi intervencije sa zalijevanjem", ističe.

Srećom su, dodaje, u području blizu mora gdje nisu česte ekstremne vrućine. U to dijelu Istre ni svibanj nisu obilježile velike vrućine. Za razliku od drugih lokacija bio je umjeren s blagom klimom i pretežno ne kišovit što je bitno utjecalo na dobro oprašivanje i nastavak razvitka plodova.

Na pitanje kakvi su randmani, odnosno je li postotak ulja u plodovima veći ili manji nego lani, odgovara: "Naši randmani su oko 10-12 posto. Što je relativno malo. Kod nas je plod manji zbog manje količine zemlje i više kamena, ali su zato naša maslinova ulja zbog toga intenzivnija. Veće opterećenje stabala isto dodaje svoje nižim randmanima jer je proizvodnja ulja na maslinu količinski ipak ograničena. Fokus nam je na pikantnosti, gorčini i voćnosti te, naravno, da su ulja harmonična u smislu mirisa, okusa i sortnog osjećaja u ustima“.

Gosti na imanju najbolji ambasadori

S prodajom ulja nemaju problema. "Imamo vrlo različite kupce od fizičkih osoba do poduzeća za darovni program i svoje zaposlene, distributeri u HoReCa segmentu i u raznim zemljama EU te od Japana pa do Dubaia“. Rade puno na prisutnosti na azijskim tržištima.

Nisu, kaže, prisutni u šoping ili velikim trgovačkim centrima nego samo u specijaliziranim delikatesama i wine barovima. Prodaju naravno i preko web shopa i vlastite trgovine na imanju.

"Gosti na imanju su ujedno naši najveći ambasadori jer vide otkud je to ulje i svakako s time dobiju više povjerenja u naše proizvode“, otkriva osnivač Monte Rossa.

Upitali smo ga i razvijaju li u sklopu imanja i maslinarski turizam?

Kaže, uz imanje se nalazi trgovina i degustacijski trg. Sve veći broj stalnih gostiju prepoznaje kvalitetu i redovito im se vraća. Osim individualnih posjetitelja, dolaze i razne grupe koje žele doživjeti njihovevođene degustacije i upoznati cijelu paletu proizvoda. Budući se imanje Monte Rosso nalazi u sve razvijenijem turističkom kraju, u blizini hotela Kempinski i Petram Resorta, sve češće ih posjećuju i njihovi gosti – žele kušati autohtone proizvode i uživati u autentičnom iskustvu.

"Kad pitate za maslinarski turizam, nudimo i posebno iskustvo sudjelovanja u berbi maslina, no to nije moguće organizirati svakodnevno“, dodaje.

Jesu li hrvatska i slovenska ulja preskupa?

Podsjećam Dubokoviča kako su na ocjenjivanju kvalitete u New Yorku hrvatska maslinova ulja zauzela drugo mjesto. Iza Italije, a ispred Španjolske, SAD, Grčke, Turske, Portugala… U čemu je tajna?

"Svake godine šaljemo naša ulja na razna takmičenja i redom su ulja iz Istre među najnagrađivanijima. Razlog je u posebnoj lokaciji Istre koja je dovoljno sjeverno da ne trpi prevelike vrućine, a nije hladno da bi došlo do smrzavanja. Blizina mora svakako utječe na to, ali na kraju smo na sjevernom Jadranu i tako ujedno i najsjevernija točka Mediterana. Jasno i svaki proizvođač daje sve od sebe da napravi što kvalitetnije ulje sa svojim potpisom“.

Upitao sam i što kaže na primjedbe da su hrvatska i slovenska ekstra djevičanska maslinova ulja preskupa. Trebaju li biti jeftinija ili, možda, s obzirom na kvalitetu, još skuplja?

"Kvalitetna ekstra djevičanska ulja ne mogu biti jeftina pogotovo ne visoko polifenolna koja sadrže antioksidante koji su i konačni cilj naše ponude. Na drugoj, suprotnoj strani su maslinova ulja kasne berbe, starih sezona i raznih mješavina, a sve to je na tržištu nejasno prezentirano i deklarirano“, kaže.

Ta ulja, koja na kraju mogu biti u nekim slučajevima čak i dobra ali, smatra Dubokovič, samo za pripremu jela, ali ne i za završavanje ili dodavanje okusa.

"Cijena je i jedan od pokazatelja da se kupac odluči ne samo oko kvalitete ulja nego i o kupnji jer je, nažalost, velik dio deklariranih maslinovih ulja niže kvalitete od označene, a česte su i mješavine s drugim uljima kao što su jeftina rafinirana suncokretova i rafinirana ulja od repe. Lampante, Rafinira maslinova ulja i ulja iz komine su u EU kao samostalne kategorije inače zabranjene, ali ne i kao mješavine“, pojašnjava.

Nažalost, police su, kaže, pune svih takvih patvorenih proizvoda i nisu dobra reklama za nas male proizvođače koji se ne bavimo takvim poslovima. To ujedno i daje dojam da mogu biti sva maslinova ulja jeftina. To bi se moglo vrlo jednostavno riješiti sa suodgovornošću proizvođača i trgovca i jasno prikazanim omjerom mješavine što sada nije praksa. U SAD su već 2010. usvojili (neobavezujuće) Standards for Grades of Olive Oil and Olive-Pomace Oil koja na neki način rješavaju tu problematiku.

"Mi smo fokusirani na ulja za završavanje već gotovih jela manje za pripremu. U našem najvišem segmentu su takva ekstra djevičanska maslinova ulja koja sadrže što je više moguće polifenola (biofenola) i koji mogu prema smjernicama EU na području prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji napisati pozitivne učinke“, navodi.

Pitali smo i kako vidi budućnost maslinarstva u Hrvatskoj i Sloveniji. Što se može popraviti?

"Bitan je marketing države kao destinacije i jasan marketing regije. Sve to je u Hrvatskoj na dobrom putu. Istra puno ulaže truda u pozicioniranje svog položaja. Hrvatska je turistička zemlja i ostavlja odličan dojam u puno segmenata pa tako i u prehrambenom dijelu pogotovo u maslinovom ulju i vinu“.

Svakako bi, dodaje, bilo poželjno da i restorani, hoteli prezentiraju što je bolje ulje domaće proizvodnje i time jasno naznače da je na kraju bitna kvaliteta. S time bi se puno dobilo i na povjerenju. "Prepakirano patvoreno maslinovo ulje i rinfuza bijelo ili crno vino više nije primjerno za današnje vrijeme“.

Lijep i održiv nasad na Crvenom vrhu

A, kako se osjeća kad prošeće po svom imanju u Savudriji?

"Uvijek me napuni energijom i oduševljenjem jer vidim da smo na Crvenom vrhu napravili lijep i održiv dugoročni nasad. Zahvalan sam pokojnom hrvatskom profesoru i našem savjetniku Ivi Miljkoviću koji mi je jednom rekao da ćemo znati tek za 10 ili 15 godina ako smo napravili sve dobro, ali tada će biti već prekasno za popravke jer ćemo biti prestari. I, moram potvrditi da smo se već na početku prihvatili tog velikog projekta bez velikog znanja, ali sa puno pitanja i dobrih suradnika iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Na kraju je ispalo da je najbolje pitati stručnjake kojima vjeruješ nego da sam istražuješ i radiš po starim i preživjelim metodama“.

Nerijetko se čuje kako ste s Monte Rossom spojili tri države: Hrvatsku, Sloveniju i Italiju. Što Vam sve to znači?

"I to mi se čini vrlo bitno jer taj dio svijeta je uvijek bio na propuhu kultura i država, ali i da je uvijek bila kultura suživota na visokom nivou. Sve tri države su na par kilometara i taj utjecaj je jak na prijenosu znanja i na kraju odlične suradnje. To me veseli jer nema puno takvih lokacija na svijetu“, smatra Duboković.

Priroda je ta s kojom bi se svatko od nas trebao bar malo približiti i osjetiti njen ritam.

Na pitanje bi li s dosadašnjim iskustvom i danas, kao prije 19 godina on njegov brat Dean i partner Gorjanc, krenuli zajedno krčiti zapušteno zemljište i saditi masline, vinovu lozu, smokve, bajame i ostalo što sve imaju na Crvenom vrhu kod Savudrije, naš je sugovornik bio decidiran:

"Možda više ne bi bili tako hrabri i jasno nismo više ni tako mladi. Ali ako pogledamo nazad dobili smo puno iskustva, novih znanja, novih pogleda na prirodu i svijet. Priroda je ta s kojom bi se svatko od nas trebao bar malo približiti i osjetiti njen ritam. Mogu reći da bi nam život bez posjeda Monte Rosso bio puno manje izazovan, a i zanimljiv“, zaključio je Davor Dubokovič.

Krenuo je djedovim stopama i – uspio. A za uspjeh su, kaže izreka, najbitnija tri uvjeta. Prvi: ne odustati, drugi: ne odustati i treći – ne odustati!