Redukcija mineralnih gnojiva i herbicida u voćarstvu - kako?

Prekomjerna upotreba mineralnih gnojiva, koja su transportabilnija i daleko lakše manipulativnija nego prirodna, sigurno da u određenoj mjeri zagađuju okoliš, u prvom redu preko vode. Stoga treba nastojati, gdje god postoje uvjeti, umjesto mineralnih za gnojidbu voćnjaka koristiti prirodna, odnosno organska, kao što su: stajnjak, glistinac, kompost, treset, obogaćeni treset i zelenu gnojidbu.

Prednosti organskih gnojiva

Prirodna, odnosno organska gnojiva odlična su za primjenu u voćnim nasadima, zato što ona ne samo što obogaćuju tlo u osnovnim makro, pa i mikro elementima, već i humusom, čineći ga istovremeno lakšim, strukturnijim i vezanijim. Tla koja su bogatija humusom bolje upijaju i konzerviraju vlagu i manje su podložna štetnom djelovanju erozivnih čimbenika.

Prilikom izvođenja agromelioracije zemljišta gospodarska je šteta da se njegovo popravljanje vrši isključivo mineralnim, a ne i organskim gnojivima. Daleko je lakše, bolje i jeftinije da se, dok voćni nasadi ne stupe u pun rod, popravljaju zelenom gnojidbom koja se u posljednje vrijeme sve više zanemaruje, a njegovom primjenom ne samo da se tloe obogaćuje humusom, već i osnovnim biogenim elementima.

Neke biljke koje se koriste za zelenu gnojidbu, kao što su slačica (gorčica) i gorušica, imaju i tu moć da iz većih dubina iz tla izvlače fosfor i kalij, te kasnije njihovim zaoravanjem i razlaganjem, ovi elementi postaju pristupačni znatno većem broju žilica korijenovog sistava voćaka za apsorpciju.

Alternativne metode, a ne herbicidi

Herbicidima se u voćnjacima uništavaju ne samo jednogodišnji (selektivni), već i višegodišnji korovi (totalni). Totalnim herbicidima uništavamo korovsko raslinje, ali čak i dugogodišnje drvenasto raslinje, pa i voćne kulture. I jedni i i drugi štete voćkama ako se njima nestručno rukuje, pogotovo ako se nepažnjom prskaju grane i lišće voćaka, što je čest slučaj.

Često se na lišću uzgajanih voćaka primijete određene nekrotične pjege, koje su nastale prodorom herbicida u pojedina tkiva voćaka. Njihovo djelovanje na raznovrsne biljke, pa i voćke, je, bez pretjerivanja se može reći, katastrofalno. Pa kada ove kemijske tvari tako djeluju na biljke, sigurno da ostavljaju štetne posljedice na životinjske i ljudske organizme. Otuda, u cilju očuvanja okoliša a samim tim i zdravlja ljudi, treba nastojati da se oni što manje koriste u voćarstvu za suzbijanje korova. 

Umjesto njihovog rasipanja, po okoliš je puno bolje i zdravije uništavati korove plijevljenjem ili prašenjem, kultivacijom ili korištenjem crnih folija za zasjenjivanje zemljišta, a u krajnjem slučaju gdje je to moguće zatravljivanjem međuredova u voćnjacima.