Rane sorte Tihomira Tucmana: Ne padam u očaj zbog klasičnog mraza, ali hladna fronta...

Prošle godine Tihomir Tucman je već početkom ožujka gledao cvatnju svojih ranih sorti breskve i trešnje, što je bilo tri tjedna ranije nego inače. No ovu godinu se sve pomaknulo, odnosno vratilo u normalu, kaže. Njegovi voćnjaci trenutno su puni ružičasto-bijelih cvjetova koji su odoljeli nedavnim niskim temperaturama, ali najavljuje se nova hladna fronta.

"Kod mene su sad rane sorte u punom cvatu što znači da ako temperatura padne na -0,8 stupnjeva imat ću deset posto štete, a ako padne na minus tri stupnja imat ću 90 posto štete. Od 1.400 voćaka njih pola su rane sorte, jer one dolaze prve i postižu dobru cijenu“, priča vlasnik OPG-a poznatog po uzgoju bukovača.

Lovac mraza dobar je za jednu lokaciju

Kako su mu voćnjaci na nekoliko lokacija, ne isplati mu se, kaže, kupovati "lovca mraza“, prijenosnog generatora topline. "On mora tu noć prolaziti istom lokacijom svakih deset minuta, znači da mogu spasiti samo jedan voćnjak. Ne padam u očaj zbog klasičnog mraza, jer su mi voćnjaci na brdima pa zna biti i tri stupnja toplije nego na nižim lokacijama, ali ako se pojavi baš hladna fronta, ona je opasna“, objašnjava Tihomir dodajući kako je lako ako se temperatura spusti pred jutro, problem je ako već iza ponoći krenu minusi.

Neizvjesnost uzgoja pod vedrim nebom bila je jedan od razloga zašto se više okrenuo gljivarstvu gdje ipak postoje kontrolirani uvjeti.

Najteže je ljude osvijestiti koliko su gljive zdrave

No kako je naslijedio voćnjake i agronom je po struci, uzgoj voća uvijek ga je privlačio. Zbog toga se svojedobno i educirao u Italiji, pa je tamo naučio da marelicu, primjerice, nije potrebno jako orezivati, jer je manja vjerojatnost gljivičnih infekcija (monilija), te sušenja stabala (apopleksija).

Zbog stručnog orezivanja često ga zovu voćari u okolici Zaprešića pa tako nerijetko u zadnji tren obavlja rezidbu u vlastitim voćnjacima.

"Kad sam počinjao odmah sam htio rane sorte i svi su mislili da sam lud kad sam posadio breskve jer je bilo uvriježeno mišljenje da u našim krajevima ne uspijevaju, a sad sve što poberem prodam. Kad breskve dođu u srpnju ovdje znaju biti kolone na cesti. Njih ni ne nosim na tržnicu gdje prodajem gljive“, priča.

Iako je opasnost od mraza realna, svaku godinu se, reći će, ipak nešto ubere, a neke godine je to i po nekoliko tona.

Posao svaki na svoj način radi

"Prijatelj mi je ponudio neke rane trešnje kao eksperiment i ispale su odlične, već sam krajem travnja prošle godine imao berbu, tad je malo tko u ovim krajevima imao tako rano. A trešnja krupna, crvena, slatka, nije vodena, ma prefina, odmah sam je cijepio na Giselu. Sad imam sedamdeset stabala samo te sorte posađene na metar razmaka“, oduševljeno će ovaj strastveni skupljač ranih sorti.

"Često radim suprotno od drugih“, reći će uz objašnjenje "meni struka nalaže 50 posto centralne sorte, 25 posto ranih, 25 posto kasnih, a ja sam stavio 50 posto rane sorte koje uopće nisu predviđene za naše podneblje, to su uglavnom talijanski Gemovi i američki Crestovi, te Redhaven koja je ustvari meni centralna sorta breskve." Cilj je, kaže, imati plodove kada drugi nemaju, unatoč većem riziku. Tada je lakše prodati uz bolju cijenu.

I dok tako priča podsjeća nas na onu priču o Antuntunu jer Tihomir stvarno posao svaki na svoj način radi, počevši od gljiva za koje je sam osmislio cijeli sustav do uzgoja voćaka. Ako sve bude po planu i novi minusi zaobiđu Tihomirove voćnjake, urod bi se mogao vagati u tonama.