Plavi dragulj: Šljiva kao simbol tradicije i zdravlja

Iako možda nije među najeksponiranijim “supervoćem” današnjice, šljiva i dalje ima iznimno važno mjesto u globalnoj poljoprivredi, prehrambenoj industriji i narodnoj medicini.

Prvi tragovi njenog uzgoja datiraju još iz neolita, a spominje se u zapisima starih civilizacija Mezopotamije, Perzije i antičke Grčke. Vrsta Prunus domestica, najraširenija u Europi, potječe s prostora Kavkaza i Istočnih Alpa, dok su azijske vrste, poput Prunus salicina, porijeklom iz Kine.

U svijetu postoji više stotina sorti šljiva

Danas postoji više stotina sorti šljiva. Među najpoznatijima su Stanley, Čačanska ljepotica, Čačanska rodna, Čačanska najbolja, Victoria, Damson, Greengage, Mirabelle, President... U Hrvatskoj se najčešće uzgajaju srednje rane sorte pogodne za preradu. U Srbiji i Bosni i Hercegovini dominira starinska sorta požegača, iznimno cijenjena u proizvodnji rakije.

Tijekom srednjeg vijeka, šljiva se sve češće pojavljuje u europskim i arapskim zapisima, ne samo kao prehrambena namirnica, već i kao sastojak u medicinskim pripravcima i alkoholnim pićima.

Danas se i dalje uzgaja diljem svijeta, bilježeći milijunske prinose i značajnu međunarodnu potražnju, kako u svježem obliku, tako i kao sušeni proizvod, džem, kompot, rakija ili dodatak industrijskim prehrambenim artiklima. Posebno je zanimljiva industriji zdrave hrane zbog prirodno visokog udjela šećera i prehrambenih vlakana, što je čini mogućom alternativom rafiniranom šećeru.

Zdravstveni benefiti - mala voćka velikih potencijala

U100 grama svježe šljive nalazi se 46 kalorija, 11,4 grama ugljikohidrata (od čega oko 6,6 grama šećera), 1,4 grama prehrambenih vlakana, 0,7 grama proteina i vrlo malo masti.

Bogate su vitaminima C, K, A, te kalijem, magnezijem, željezom i snažnim antioksidansima. Njihovi ključni aktivni spojevi, antocijanini, fenolni spojevi i sorbitol pridonose poboljšanju probave, zdravlju srca i krvnih žila, očuvanju gustoće kostiju, regulaciji šećera u krvi, te kognitivnim funkcijama i zdravlju kože.

Suhe šljive, pak, posebno su učinkovite u prevenciji osteoporoze i snižavanju LDL (“lošeg”) kolesterola.

Kako formirati vitko vreteno kod mladih šljiva i što nikako ne raditi?

Prema najnovijim podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), svjetska proizvodnja šljiva i trnina (divlja šljiva) godišnje doseže oko 12,5 milijuna tona. Kina je uvjerljivo najveći proizvođač na globalnoj razini, s više od 54 % ukupne proizvodnje. To znači da iz te zemlje dolazi više od polovice svih šljiva koje se godišnje uberu na svijetu. Na drugom mjestu nalazi se Srbija, s impresivnih 580.000 tona godišnje.

Ova brojka svrstava Srbiju u sam vrh svjetskih proizvođača i potvrđuje njezin dugogodišnji status voćarske sile. Naime, najveći je europski proizvođač, a prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, ukupne površine pod ovim voćem su u 2022. godini iznosile 72.323 hektara. Slijede Rumunjska, Indija, Bosna i Hercegovina, te Iran, koji također bilježe značajan udio u globalnoj proizvodnji.

Hrvatska, koja je nekoć bila znatan proizvođač, danas bilježi pad proizvodnje, daleko ispod 20.000 tona godišnje. U izvješću Državnog zavoda za statistiku, stoji da je u 2024. godini proizvedeno je tek 11.423 tone.

Šljiva kao izvozni adut

Dok Kina većinu svojih šljiva koristi u preradi i domaćem tržištu, susjedna Srbija se profilirala kao značajan izvoznik, posebno smrznutih i sušenih koje redovito nalaze put do polica Europske unije. Bosna i Hercegovina, s proizvodnjom od 150.000 do 200.000 tona godišnje, također izvozi znatne količine.

Naime, prema Godišnjem izvještaju iz područja poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja za BiH, u 2023. proizvedeno je ukupno 163.767 tona, uključujući Republiku Srpsku i Brčko distrikt. S druge strane, Hrvatska više uvozi nego izvozi. Godišnje se uveze gotovo 1.200 tona, najviše iz Srbije i Sjeverne Makedonije.

Uzimajući u obzir svjetsku populaciju od približno 8,1 milijardu ljudi (procjena za 2025. godinu) i godišnju proizvodnju od 12,5 milijuna tona, dolazimo do prosjeka od oko 1,54 kilograma šljiva po glavi stanovnika godišnje.

No, kada se promotre nacionalne statistike, neke zemlje daleko nadmašuju globalni prosjek, Naime Bosna i Hercegovina proizvede čak 93 kilograma šljiva po stanovniku godišnje, zatim Srbija oko 70 kg, Moldavija 36 kg, Rumunjska 35 kg...

Ovi podaci ukazuju na jaku tradiciju, lokalnu potrošnju i upotrebu šljiva u domaćim prerađevinama u zemljama istočne i jugoistočne Europe. Usporedbe radi, velike izvozne sile poput Kine i SAD-a imaju znatno manju proizvodnju, ali i potrošnju po stanovniku.

Godina 2022. zabilježena je kao rekordna po globalnoj proizvodnji šljiva. Razlog tome djelomično je rastuća potražnja za zdravim, prirodnim i funkcionalnim voćem. U tom kontekstu, regije kao što su Slavonija, Šumadija i sjeveroistočna BiH imaju jedinstvenu priliku, zbog očuvane tradicije, pogodnih klimatskih uvjeta i dostupnog znanja.

U vremenu kada se sve više vrednuju autentični domaći proizvodi i lokalne sorte, šljiva ima šansu vratiti se na tron voćarske scene. Ne samo kao gospodarski isplativa kultura, već i kao simbol kulturne i prehrambene baštine regije.

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/DUSAN ZIDAR, artistdesign.13}