Pjegavost lista borovnice: Kako je razlikovati od nedostatka fosfora?

Pjegavost lista borovnice, Septoria albopunctata, karakteristična je na lokacijama uz šumske komplekse. U ranim jutarnjim satima, čak i tijekom razdoblja s visokim dnevnim temperaturama karakterističnim za toplinske valove, dolazi do rose na listovima, što stvara idealne uvjete za razvoj gljivice.

Dvije vrste pjegavosti

Dovoljno je nekoliko jutara s nižim temperaturama i rosom da bi došlo do pojave bolesti. Postoje dvije najznačajnije vrste pjegavosti: gleosporijska i septorijska pjegavost.

Simptomi se očituju u obliku crvenkastih, točkastih pjega koje su sitne, a kasnije se šire. Cijeli list poprima crvenkastu boju, a nakon nekog vremena svi listovi na pojedinim granama bivaju zahvaćeni bolešću. Pjegavost se pojavljuje u manjem ili većem intenzitetu, a nije bezazlena jer u slučaju jače zaraze dolazi do opadanja, odnosno defolijacije lišća i sušenja cijelih grana borovnice.

Često se miješa s nedostatkom fosfora, koji je moguć na glinastim tlima na kojima se najčešće podižu nasadi. Fosfor bi se trebao dodavati biljkama do prve polovice kolovoza, a nakon tog razdoblja kalij.

Suzbijanje nije teško

Dovoljna su dva tretmana sistemičnim ili kontaktnim fungicidima, najčešće na bazi difenokonazola, tebukonazola, boskalida, piraklostrobina ili kaptana, koji je kontaktni pripravak, a može se pronaći u poljoprivrednim ljekarnama.

Što se tiče organske zaštite, ukoliko se ne želi primjena fungicida, postoje neki pripravci koji mogu spriječiti nastanak bolesti. Najviše pomažu sredstva na bazi algi, obogaćena jodom, koja su korisna i u povrtlarskoj, a ne samo u voćarskoj proizvodnji. Doza je jedna litra na 350 litara vode.

Korištenje sode bikarbone, češnjaka, raznih aminokiselina, nekuhanog mlijeka i preslice također može umanjiti simptome bolesti jer se na taj način biljka dovoljno ojača da ne dođe do njenog sušenja.