Pioniri uzgoja limuna sorte meyer u Hrvatskoj otvorili izletište "Limunski vrtovi"

U malenom Rovanju, skrivenom dragulju Župe dubrovačke, još 1982. godine posađen je prvi nasad limuna sorte meyer koji je do tada bio egzotična vrsta u ovim krajevima.

"Dok su svi sadili mandarine, moj otac Mato odlučio se na limun. Od samih početaka majka Anka bila mu je desna ruka. A kako smo, sestre Ivana, Marija i ja rasli, tako smo sve više pomagali u vrtu“, priča nam Ivo Jović.

Danas na 3000 m2 Jovići se, osim limunom, bave prodajom i preradom naranči i mandarina pa tako na svom gospodarstvu imaju arancine i limuncine. Također prave likere od limuna - limunčelo, naranče i yuzua te marmelade od navedenih agruma.

"Na Dan planeta Zemlje 22. travnja otvorili smo izletište 'Limunski vrtovi', gdje posjetitelji mogu prošetati među više od 300 stabala limuna. Gosti tijekom svibnja mogu uživati u prirodnoj aromaterapiji – mirisu cvjetova limuna, zvucima ptica i pčela dok se opuštaju u šetnji kroz mirisnu, šarenu i ukusima bogatu plantažu“, dodaje.

U ovom netaknutom spoju prirode, agruma i drugih biljaka, susrest ćete i druge stanovnike poput vjeverica, goluba, sokola ili kornjače. I magarca. Osim limuna (meyera i mjesečara), na ovoj lokaciji moguće je vidjeti i mnoge druge agrume: limetu, yuzu, aleksandrin te divlji šipak ili čičimak.

Bajkoviti limunski vrtovi

Bajkoviti limunski vrtovi, nazvani Jović Lemon Gardens, nastavak su tradicije koja u ovom malenom mjestu traje više od četiri desetljeća. U Rovanju se nalazi dominikanski samostan sa zvonikom i crkvica sv. Vićenca iz 17. stoljeća, koji graniči s njihovim nasadom.

"U Župi dubrovačkoj od starina se pazilo na očuvanje plodne zemlje, pa su najstarija naselja građena na brdima ili uz samu obalu. Ima je vrlo malo, zbog čega su kuće podizane na stijenama, kako bi se sačuvalo tlo pogodno za uzgoj“, ističe Ivo.

Početak priče OPG Jović je bio splet životnih okolnosti. Otac Mato razmišljao je tada kako uz svoj redovni posao uklopiti još jedan dohodak.

"U vrijeme kada su mandarine bile dominantne u sadnji na jugu Hrvatske i pravi tržišni hit, tata je odlučio riskirati s limunom“, kaže.

Nakon što se posavjetovao sa stručnjacima, kupio je 100 sadnica i ubrzo podigao nasad na površini od 700 četvornih metara. Međutim, na prve plodove morao je pričekati nekoliko godina.

"Pogledate li nasad, prvo što upada u oči jest gusta sadnja stabala. Razmak među njima iznosi svega dva metra, što je tada bila preporučena praksa. U početku se činilo da smjernice daju dobre rezultate, no kako su stabla rasla i razvijala se, postalo je jasno da bi veći razmak bio bolji izbor. Ali što je tu je. Danas više nalikuje šumi limuna nego klasičnom nasadu“, dodaje.

Nasad ima i svoje "bio-autonomne kosilice“, zahvaljujući kojima Jovići imaju pravi eko-limun. Naravno, njihove kokice imaju višestruku ulogu, osim što tu žive, brinu se da limunarnik ostane čist, a uz to ga i dohranjuju.

"Limuni se zalijevaju kap po kap i zahtijevaju puno vode, osobito ljeti. Zimi je izazov vjetar, naročito bura, no nasad je zaštićen zidovima koji ga okružuju, kao i zidom samostanskog kompleksa. Mreže smo postavili kako bi smanjili štetu od grada“, pojašnjava.

Prvi plodovi

Zanimljivost vezana uz njihov posjed je da zemlja na njemu nikad nije kopana. Umjesto toga, koristila se isključivo zelena gnojidba i malčiranje od orezivanja stabala.

"S prvim plodovima krenule su i prve brige o tome kako prodati limun, tim više jer se moji roditelji nikad prije nisu bavili poljoprivredom pa je sve trebalo učiti“, priča nam Ivo.

Godine 1991. izbio je rat, vlasnici su postali prognanici i dvije godine proveli u Dubrovniku, a nasad je bio zapušten, pa se nakon povratka nije očekivalo da je preživio.

"No, priroda je pokazala svoju izdržljivost. Nasad ne samo da je preživio, već je tih godina imao izuzetan urod. Svojom žutom bojom i brojnošću davao je nadu, postavši mojim roditeljima jedini dohodak. Ono što je bio plan B, u tim poslijeratnim godinama postalo je plan A“, prisjeća se.

Prijetnju njihovu nasadu predstavljali su česti ljetni požari, a posebnu štetu nanijela je jedna iznimno hladna zima kada se temperatura spustila do -5 °C, zbog čega su izgubili oko 40 najosjetljivijih stabala sorte mjesečar.

"Limuni slabo podnose nagle temperaturne promjene, no i ovdje se priroda pokazala izdržljivom Naime, sorta meyer nastala je cijepljenjem na podlozi poncirusa ili sibirskog limuna. Kad smo pomislili da je stablo uvenulo, iz njega je niknuo sibirski limun. Danas daje oba ploda, sibirski limun i dubrovačku ljutu naranču“, objašnjava.

Ističe Ivo brojne prednosti boravljenja u nasadu s limunima u razdoblju cvjetanja, a to je upravo u svibnju. Najvažniji su stanovnici tada pčele. Plan je u narednom razdoblju postaviti košnice kako bi proizvodili svoj med.

Druge vrste agruma

Na OPG-u Jović poštuju tradiciju, ali se također vode modernim smjernicama koje brinu o okolišu, radije riskirajući manji urod kako bi osigurali kvalitetu i ekološki uzgoj.

U njihovom vrtu raste i malo drugačije stablo agruma. Riječ je o yuzuu, citrusu iz Azije, prepoznatljivom po svojoj specifičnoj aromi koja je mješavina grejpfruta, limuna i mandarine

"Zapravo nismo mi našli yuzu, ona je pronašla nas. Naime, kupili smo sadnice meyera, no kako su listovi bili drugačiji, pomislili smo ih ukloniti, ali naši su prijatelji prepoznali posebnu vrstu aromatičnog japanskog citrusa“, pojašnjava Ivo.

Limun je bogat limunskom kiselinom i služi kao prirodni konzervans. Njegova kora i meso sadrže pektin, koji se koristi kao emulgator i sredstvo za zgušnjavanje, dok se eterično ulje kore široko koristi u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.

"Kad spominjemo različite vrste agruma na gospodarstvu, treba izdvojiti i dubrovačku gorku naranču, poznatu i kao ljuta naranča. Ovaj agrum ima višestoljetnu tradiciju na ovom području i igrao je značajnu ulogu u povijesti i kulturi dubrovačkog kraja“, priča.

Gorka naranča sadila se vrtu, bila je ukras svakog ljetnikovca, a njezini plodovi i listovi korišteni su u gastronomiji i ljekovite svrhe. Čajevi od njezinih listova, posebno nakon gozbi, i džem od plodova bili su nadaleko poznati, a brojni recepti su sačuvani do danas.

"Lovor je važna biljka koja štiti limun od bolesti i na našem gospodarstvu raste u izobilju. Kombinacija limuna i lovora učinkovita je u uklanjanju neugodnih mirisa, služi kao osvježivač zraka, sredstvo za čišćenje, te je korisna za mršavljenje, njegu kose i uklanjanje insekat“, kaže.

Ekološki uzgoj

Limune su dugi niz godina prodavali na veletržnici u Metkoviću, što je bio uhodan posao. Kasnije se javila ideja o proširenju, pa je broj stabala limuna narastao na 300, što je i današnji kapacitet.

"Druga sadnja je izvedena na pomalo nepristupačnom terenu uzvisine, gdje je krčenjem prostora oblikovan raspored. Razmak između stabala veći je od 2 metra, a način sadnje je raštrkan. Stabla su rodna i imaju svoju mikroklimu, obilje sunca, prikladnu temperaturu i zaštitu od vjetra“, objašnjava.

Inače, Župa dubrovačka poznata je po tome da je ispresijecana potocima, ima ugodnu mediteransku klimu i velik broj sunčanih dana, što područje čini idealnim za uzgoj voća i povrća.

"Čovjek treba pripomoći prirodi, ali ne smije pretjerano utjecati na nju jer se ona često i sama pobrine za sebe. Kroz godine bavljenja limunom i drugim agrumima, ekološki i prirodni krug se zatvorio, pri čemu smo mi tu bili samo da pripomažemo brigom o navodnjavanju i orezivanju, čime smo postigli samoodrživost“, zaključuje Ivo.