Katica i Stjepan Sirovica od kupina proizvode sok bez ikakvih dodataka, izvrsno vino te prodaju i svježe plodove. Nemaju problema ni s biljkama, ni s berbom, niti s plasmanom. Naravno, nije sve uvijek sjajno, kažu, ali rad na zemlji zna biti stvarno prekrasan.
U blizini Parka prirode Žumberak, na oko 550 metara nadmorske visine u zaseoku Gornji Terihaji nedaleko naselja Klake, obitelj Sirovica uzgaja kupine.
"Imamo vlastitu plantažu nedaleko Samobora gdje na jednom hektaru godišnje proizvedemo oko dvije tone ploda. Do lani je sve išlo za vino, ove godine smo krenuli i sa sokovima”, ispričali su nam Katica i Štef koje smo sreli na sajmu u istarskom mjestu Plomin.
Oko njihove zemlje nema zagađivača – na brijegu uglavnom žive stariji ljudi i malo se zemlje obrađuje, kaže Katica Sirovica, dodajući da sok koji proizvode nema dodataka, šećera niti konzervansa, samo se na hladno preša.
Ovo im je dodatna djelatnost kojom se bave njih dvoje, a djeca pomažu kad god zatreba. Počeli su prije 18 godina, prodaju prvenstveno rade na kućnom pragu, a plasiraju i svježe plodove, većinom u Sloveniju.
Inače, kupine su izuzetno zdrave jer su bogate vitaminima, mineralima, dijetalnim vlaknima i antioksidansima poput antocijanina i elaginske kiseline. Njihovi blagotvorni učinci uključuju jačanje imuniteta, poboljšanje kognitivnih funkcija, podršku zdravlju srca i krvnih žila, poticanje probave te pomoć u prevenciji i borbi protiv kroničnih bolesti.
 "U proizvodnji nemamo problema. Biljka je iz porodice trna, ali je bez bodlji. Riječ je o američkoj sorti "thornfree" koju ničim ne tretiramo, samo obrezujemo i skidamo lišće te oko nje kosimo”, ispričao nam je Štef dodajući uz smijeh da ipak treba netko te plodove i ubrati. No, to je sav posao jer se radi o otpornoj sorti, kaže, nemaju problema s bolestima.
Thornfree je popularna američka sorta bez bodlji, razvijena prije 60-ak godina, poznata po bujnom rastu i poluuspravnim izdancima. Dozrijeva kasno, od kraja srpnja do rujna, a plodovi su joj krupni, čvrsti i kupastog oblika prosječne težine oko 4,5 grama. Tamne je boje, srednje slatkog okusa i srednjeg intenziteta arome. Ova sorta pogodna je za konzumaciju u svježem stanju, a odlična je sirovina za izradu vina.
"Proces proizvodnje je specifičan jer berba traje nekoliko mjeseci i svaka mora biti u svojoj posudi - jer se svaka posebno obrađuje, a na kraju godine se vino spaja", kazuje Štef. Doznajemo da plasman nije nikakav problem - što i ne čudi, jer u Hrvatskoj nema mnogo proizvođača kupinovog vina.
“Sve se bere ručno – svaki se plod mora osjetiti pod prstima. No to nam nije problem, jer nam se ljudi sami nude za berbu, uglavnom iz Zagreba. Radoznali su, pomognu, nešto se usput pojede i popije. I tako svaki vikend tijekom kroz dva mjeseca”, opisuje Katica.
Pitamo ih rade li sve sami, na što odgovaraju da su im djeca pri ruci kada god zatreba. "Hoće raditi na zemlji, ali oni imaju svoje poslove”, odgovara Štef koji je uvjeren da u tom poslu ima budućnosti, ali treba biti uporan.
"Nije sve uvijek sjajno, ali ponekada rad na zemlji bude stvarno prekrasan. Preporučio bih ljudima da krenu u poljoprivredu i neka se ne predaju olako”, govori. Osim toga, danas je od velike pomoći mehanizacija, dodaje.
Od Katice doznajemo da osim kupina na imanju imaju i ovčice. “One pasu travu i istovremeno gnoje zemlju, tako da nam ne treba nikakvo dodatno gnojivo. Na ovaj način smo zaokružili priču”, govori. Još se nisu odlučili za ekološku certifikaciju – kažu da će pričekati kako bi vidjeli hoće li se djeca poželjeti nastaviti baviti ovim poslom, pa će tada odlučiti što dalje.
Tagovi
Autorica