2,5 ha eko oraha i 1,8 ha eko šljiva očita su poruka Želimira Patakija iz Drenja da se i s malim poljoprivrednim površinama uz dobru volju i puno truda, ipak može uspjeti i to u našoj hrvatskoj domovini.
Koliko li sreće može donijeti plodna zemlja Drenja gdje ljudi govore "samo trebaš posaditi ili posijati i sve će rasti", svjedoči i Želimir Pataki, nositelj istoimenog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koji ekološkim voćarstvom prehranjuje obitelj.
2,5 ha oraha i 1,8 ha šljiva očita su poruka da se i s malim poljoprivrednim površinama bez navodnjavanja, a uz dobru volju i puno truda, ipak može uspjeti.
Želimir je uz pomoć obitelji u ekološku proizvodnju zakoraknuo 2012. godine s ciljem trajnog održavanja plodnosti tla, bolje produktivnosti, jačanja konkurentnosti i očuvanja zdravlja. No, tada nije slutio da će se susresti s problemima glede otkupa, niskih cijena i, kako smatra, nepoštenog klasiranja zbog kojih su mnogi voćari posjekli svoje voćnjake, ali ne i on.
"Kod nas je najveći problem tržište zbog kojeg je proizvodnja šljiva slabo isplativa. Guši nas isto jer imamo problema s otkupom. Kad dovezemo uzorak na kontrolu za otkup, uvijek nam kažu da je ili prerano ili prekasno. Potom nas koče s cijenama. Ponajprije nam nude 3 kn po kilogramu, a potom cijenu snize i na 2,20 kn, što znači da od same računice nama ostaje vrlo malo ili ništa.”, objašnjava Želimir (60) kojem optimizam budi spoznaja da svaka godina nosi svoje te se nada i teži boljem.
Cilj mu je, uz pomoć gospodarstva, biti subjekt, a ne objekt na tržištu.
“Voćnjake su nam poharali mraz, poplava, led i vjetar koji su uzrokovali puno oštećenja na plodovima koje u takvom stanju nitko nije htio otkupiti. Ni tada se nismo predali, nego smo i dalje nastavili raditi. To i je, na kraju krajeva, ključ. Upornost. Ako želite nešto imati, morate jako puno truda uložiti. Za vrijeme berbe ponekad ne stignemo sve završiti u nekoliko dana, te moramo raditi i duže zbog različitog dozrijevanja kako bi na tržište plasirali što kvalitetnije proizvode", dodaje.
Srećom, korisnici su poticaja koji su im prava olakšica u vremenima teškim za malog čovjeka. “U proizvodnju smo zakoraknuli sa 100 stabala šljiva, a zahvaljujući dobroj poljoprivrednoj praksi, danas se možemo pohvaliti s 260 njih. Na prvi urod šljiva smo čekali četiri godine, a oraha čak osam. Govorimo li o prinosima, isti kod oraha u ovo vrijeme iznose 2-3 kg po stablu, s obzirom na to da je riječ o mladim nasadima koje smo zasadili 2008. Godine”, objašnjava ponosan vlasnik Čačanke rane i Stanley koja spada u tolerantne sorte šljive spram šarke. Dobri oprašivači su sorta Ruth Gerstetter i Californian Blue.
Tagovi
Autorica
Đuro Japaric
prije 6 godina
Cjeli tekst je kontra od naslova , jer je istina da se od tih površina ne može živjeti a pogotovo u voćarskoj rizičnoj proizvodnji !