Od ličkog voća do vrhunske rakije - okus stoljetne tradicije obitelji Vlainić

"Generacijski uzgajamo voće i pečemo voćnu rakiju već više od sto godina u obitelji. Trenutno imamo oko 650 stabala voća na oko 1,5 hektara zemlje, od čega je 450 šljiva, dok su ostalo, kruške, dunje i jabuke", priča nam Ivan Vlainić iz Prvan Sela pored Perušića u samom centru Like.

Idealna je to lokacija za bavljenje voćarstvom. Imaju dosta sunca te su relativno dobro zaštićeni od mrazeva, zahvaljujući okolnim planinama. Stoga kada su u prošlosti u nekim godinama dolazili viškovi, prirodno je slijedilo da se to voće prerađuje u rakiju.

Ivan se u Liku, sa studija geografije, vratio prije deset godina, a obiteljski posao preuzeo pet godina kasnije.

"Prije toga nositelj OPG-a, koji je osnovan 2003. je bio djed Ivan, koji je držao i domaće životinje, No sve je zapravo krenulo od pokojne bake Ane, koja je još od 1960. godine imala registrirano gospodarstvo i na osnovu toga je kasnije dobivala mirovinu. Onda se otac Drago odlučio zadržati na voćarstvu i proizvodnji rakije“, objašnjava nam Ivan.

Kušaonica je gdje im je nekada bila štala, a u drvenoj kući iznad prošle su godine završili uređenje turističkog objekta s tri sobe. Ulaganjem u znanje i tehnologiju su prerasli u ozbiljne, ali još uvijek zanatske proizvođače pod imenom Stilanova Lika.

Sto godina tradicije

Obitelji Vlainić na imanju žive više od 300 godina, doselili su se još u vrijeme Vojne krajine 1700-ih.

"Začetnik obiteljskog posla je moj šukundid Ivica Vlainić-Stilan, koji se nakon pustolovnog života početkom 20-og stoljeća vratio iz Amerike u rodnu Liku te započinje uzgoj voća, i proizvodnju sortnih rakija. Dobivao je i nagrade za to“, kazuje nam.

Jačanjem turizma u Lici pojavljuje se veće tržište za plasman autohtonih proizvoda, pa je otac odlučio registrirati posao. Prvo suvenirski, da bi nakon toga registrirali destileriju unutar OPG-a.

"Početkom 2010. prišli smo uređenju objekta namijenjenog proizvodnji i skladištenju 11 vrsta rakija i likera: šljivovice, dunjovače, viljamovke, jabukovače, medovače, višnjevac likera, višnjevača rogačica, borovica, liker i od jagoda te malina“, objašnjava Ivan.

Sve voće im je u punom rodu, što im omogućava optimalno iskorištavanje prinosa. Osim vlastitog nasada, otkupljuju i od lokalnih OPG-ova iz okolice Perušića i Gospića.

"Naša glavna rakija je šljivovica, na koju otpada između između 70 i 80% ukupne proizvodnje. Suhe šljive pripremamo u razvojnom centru u Gospiću, a med otkupljujemo lokalno, iz Like. Imamo i jabukovaču koja nam služi kao baza za neke likere. Gotovo svi sastojci su lokalnog podrijetla, osim maraske za višnjevaču koja dolazi iz Dalmacije“, priča.

Od 2017. LAG Lika je uveo sustav regionalne oznake "Lika Quality“. Neki njihovi proizvodi su uključeni u taj sustav, tako da su prepoznati i kao lokalni proizvodi s dodatnom vrijednošću.

"Mi smo mala destilerija, i imamo definirane kapacitete do kojih proizvodimo. To je otprilike 2.500 litara šljivovice. Kad se sve zbroji, uključujući i likere, dođe to i do 3.000 litara godišnje, ovisno o tome kakva nam je bila berba“, kazuje.

Kvaliteta i odležavanje

Povećali su kapacitete, kupili su veći kotao zapremine 470 litara njemačke marke ArnoldHolstein. Lakše se radi, jednostavnije je za organizaciju, a i kvaliteta je bolja.

"Osim toga nabavili smo i nove hrastove bačve za odležavanje, one su iz Đurđenovca, posebno rađene za rakiju od šljive. Kupili smo viličar, ali i punilicu,etiketirku,čepilicu, dakle, svu opremu za finalnu obradu proizvoda“, objašnjava Ivan.

Najvažnije je to što su izgradili novu zgradu, napominje naš sugovornik, jer za ozbiljnu proizvodnju potrebno je imati dobar prostor. Kad voće stigne, moraju ga imati gdje smjestiti, preraditi i odvojiti.

"Ovim iskorakom osigurali smo ozbiljnu proizvodnju za, nadamo se, i sljedeću generaciju. Kad nas ljudi posjete, vide da ovo nije mala priča, bez obzira koliko obiteljska bila. Iako jesmo mali proizvođači, s obzirom na godine i iskustvo, ipak smo se etablirali“, ističe.

Neke vrste rakija kao što su viljamovka i dunjevača, ne odležavaju u bačvi. Njih stavljaju u prodaju već nakon šest mjeseci jer se njihova voćnost brzo razvija i zbog toga su spremne za konzumaciju u relativno kratkom roku. Trude se podići razinu proizvodnje. Nabavili su kade za zatvorenu fermentaciju, jer žele od početka procesa imati kontrolirane uvjete.

"To je iznimno važno jer ako fermentacija nije stabilna, onda ni krajnji proizvod ne može biti dobar“, govori.

Ivan se vratio u Liku u vrijeme kada su počele otvarati mogućnosti za korištenje EU fondova, te su obitelj prijavila na nekoliko natječaja.

"Prvi je bio natječaj 6.3. Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava. Tada smo već imali manju proizvodnju i 2014. smo otvorili kušaonicu u garaži, s idejom da obnovimo staru obiteljsku kuću i uredimo kušaonicu te apartman. Nakon toga smo prošli natječaje Ministarstva turizma za izgradnju kušaonice, kao i mjeru za podizanje novog nasada 2018./2019., pri čemu smo nabavili mehanizaciju poput malčera i škara", prisjeća se Ivan.

Prošli su i manje županijske mjere za dodatnu mehanizaciju, a 2022. potpisali ugovor za mjeru 6.4.1. Razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti, što im je omogućilo podizanje nove zgrade za proizvodnju i nabavku opreme poput kotla, bačvi, čime su postali konkurentniji i održiviji.

"Zadnje dvije-tri godine koristimo podršku Razvojnog centra u Gospiću za hladnjače, što nam omogućava da produžimo sezonu prerade voća. Uz to, doregistrirali smo se i za proizvodnju suhog voća, poput čipsa od jabuke i suhe šljive, što je novost koju posebno cijenimo jer je korisna za posjetitelje, a pogotovo za djecu, jer tako nudimo i nealkoholne proizvode koje mogu ponijeti kući“, napominje

Sezonski radovi

Ljeto je najintenzivnije razdoblje u radu OPG-a, no poslove započinju zimi kada ima najmanje vanjskih radova. Tijekom zimske sezone primarno se bave destilacijom, što im omogućava pripremu kvalitetnog proizvoda za predstojeću godinu.

"Zimi pečemo rakiju, obično već od siječnja i veljače. S dolaskom proljeća započinju radovi u voćnjaku, a rezidbu obično radimo u ožujku. Rijetko radove započinjemo ranije jer su zime u Lici oštre, često sa snijegom i niskim temperaturama, pa nema potrebe za žurbom kod rezidbe“, pojašnjava Ivan .

U svibnju započinju s malčiranjem, košnjom i održavanjem livada te voćnjaka. Krajem lipnja dolazi sezona višanja koje stižu iz Dalmacije, pa tada imaju puno posla s pripremom likera i rakija.

"Trenutno čekamo turu domaćih malina, pa ćemo krenuti s maceracijom za liker od maline. Ukoliko ima višanja, tijekom ljeta radimo i rakiju od njih, no ove godine ih nije bilo, čak ni u Dalmaciji“, kaže.

Krajem kolovoza sazrijevaju viljamovke koje se beru i stavljaju u kom, a zatim počinje destilacija. Nakon toga dolazi berba šljiva koja traje od sredine rujna do sredine listopada. Dunje su zrele sredinom listopada, dok se jabuke beru do kraja tog mjeseca, pa čak i u studenom.

"Nakon berbe ide fermentacija, komljenje i destilacija. Ako je godina dobra, cijela jesen te zimi siječanj budu aktivni. Imamo dobre prostorije, tople, pa se može komiti bez problema. Naime, treba biti barem 16 °C da se fermentacija uopće može odvijati. Tehnološki, to sve vrhunski odradimo", kazuje.

Za dobar proizvod, kao što je njihov, kaže nam Ivan, nema posebne tajne, ali bitna je dobra obrada. Kad su uvjeti dobri i kad je obrada kvalitetna, sve ide kako treba.

"Imamo posebne strojeve za svako voće. Imamo i stroj za otkoštavanje koji daje finu smjesu. Takav kom brzo fermentira, za dva do tri tjedna maksimalno. Dunja i jabuka su malo zahtjevnije, ali kad imaš dobar stroj, nije problem. Kruška je jednostavna, puna je soka i sladora, brzo fermentira“, ističe.

Tržište i prodaja

Glavni kanal prodaje usmjeren je prema Nacionalnom parku Plitvička jezera gdje svoje proizvode plasiraju suvenirnicama, restoranima, kao i privatnim ugostiteljima. Osim toga, imaju stalne kupce u Gospiću i Zagrebu. No, zadnjih godina sve više prodaju direktno kroz kušaonicu.

Njihov posao, kao uostalom i cijela poljoprivreda, najviše ovisi o vremenu. Ali s obzirom na ulaganje u novu tehnologiju, sada imaju uvjete, ne samo za veću, nego i za kvalitetniju proizvodnju.

"Nećemo odmah početi proizvoditi duplo više, ali možemo kad bude rodna godina godina, iskoristiti pun kapacitet proizvodnje. Ponavljam, Imamo sreće i s položajem, klima u Lici pogoduje voćarstvu. Nema puno tuče, nema ekstremnih nepogoda. I štetnika je manje zbog nadmorske visine. A ljeti ima dovoljno padalina, rijetko kad se dogodi suša“, napominje Ivan.

Čista priroda i zdrava hrana: Lika treći put na svjetskom popisu TOP 100 zelenih destinacija

Trude se iskoristiti kompletan potencijal svoje proizvodnje i okoliša. Skupljaju kišnicu, koriste kominu za gnojidbu, kao i koštice, čak i za loženje. Radi se na zatvaranju cijelog kruga proizvodnje i povećanju samoodrživosti kako bi bili što odgovorniji prema okolišu.

"Blizu smo i autoceste, tako da nam gosti lako svrate. Ljeti imamo dosta posjeta iz Dalmacije, ljudi bježe od gužvi, od vrućina, pa svrate kod nas u Liku. A nema ni komaraca“, zaključuje kroz smijeh Ivan.