Obitelj Špoljar napravila prvi hrvatski pjenušac od kupina

OPG Špoljar iz mjesta Čalinec pored Varaždina predstavio je prvi hrvatski pjenušac od kupine - Rubin Spark. Proizvodnja je trajala godinu dana, a rezultat je piće puno okusa i mirisa, nagrada za trud od 20 godina uzgoja ovog voća.

"Rezultat je to naše suradnje s vinarijom Furjan iz Babinca. Ideja mi je došla na jednom sajmu, i kad smo počeli pričati o tom projektu, nisam prestao misliti o tome sve do berbe, kada smo morali malu količinu soka odnijeti na analizu. Za početak smo riskirali 100 litara, no isplatilo se. Prvi je ovo projekt koji je prvi takve vrste u Hrvatskoj, a usuđujemo se reći i u cijeloj Europi“, priča nam Davor Špoljar.

S uzgojem kupina započeli su 2002. godine s tek 150 sadnica, a danas njeguje više od 1100 grmova kupine i 150 sadnica aronije. Dugogodišnje iskustvo pretočeno je u raznoliku ponudu proizvoda poput vina, sokova i pekmeza, koji su prepoznati i nagrađeni s 16 zlatnih medalja.

"Nakon više od dva desetljeća rada, naši proizvodi stekli su povjerenje i vjernost kupaca. Imamo oko 0,7 ha kupine i nešto aronije. Trenutno je to dovoljno da možemo sami obrađivati, ali berbu obavljamo uz pomoć sezonskih berača“, dodaje.

Izazovni početci

A sve je počelo kada se vlasnik OPG-a, otac Josip Špoljar, nakon priloga u emisiji Plodovi zemlje odlučio zasaditi prvih 150 sadnica. Ideju je podržala cijela obitelj, iako nisu imali prethodnog znanja o proizvodnji, što im je ujedno predstavljalo najveći izazov.

"Sve je krenulo od nule, pa smo se najviše vodili sustavom pokušaja i pogreške. Kako bismo postigli što veću kvalitetu, morali smo povećavati nasade, a za kupinu smo se odlučili zbog njezinih brojnih zdravstvenih prednosti, osobito za krv i imunitet, što su nam kasnije potvrdila i iskustva kupaca“, prisjeća se Davor.

Otac, inače diplomirani ekonomist, veći dio radnog vijeka proveo je radeći u struci, a OPG je bio dodatna djelatnost na kojoj mu je pomagala i supruga Dragica. No, s godinama je gospodarstvo samo raslo, i površinom i kvalitetom, pa kad je tata došao u mirovinu, ipak je ostalo puno posla i nema mirovanja.

"Cijela obitelj radi na gospodarstvu; osim roditelja, tu su i supruga Ivana te malena kćerkica Mellis. Mladi smo praktički preuzeli poslovanje i razvili cijeli OPG, s planom daljnjeg rasta. Posao smo ozbiljno shvatili s 23–24 godine i prepoznali dobre prilike, a svi smo uključeni u sve poslove, od plantaže do prerade, pakiranja i dostava“, dodaje.

Početak je bio pun ulaganja, od sadnica, stupova i sustava za navodnjavanje za svaki grm, uz veliki utrošak novca i vremena. Sve što su unovčili dalje su ulagali u posude, strojeve i marketing.

Kroz želje kupaca shvatili su da je potrebno ponuditi i bezalkoholne proizvode, pa su uložili u nekoliko strojeva kako bi počeli proizvoditi prirodne sokove. Ideja o pekmezima potekla je od Ivane, koja je osmislila okuse koji su se vrlo dobro prihvatili, a svake godine sirovine često nedostaje.

"Mogu reći da postupno nasljeđujemo od roditelja kako upornost, tako i znanje oko samih biljaka, a svu preradu smo svi dobro izučili, i kroz pokušaj i pogrešku i kroz savjete. Trenutno imamo sorte Thornfree i Loch Ness, ali postupno moramo mijenjati nasad zbog starosti te ćemo ići na nešto novije i otpornije sorte“, priča.

Berbe dvaput tjedno

Financijsku pomoć u manjim iznosima dobivaju od županije i općine, dok za veće projekte ne zadovoljavaju uvjete. Razmišljaju o proširenju, poput automatizirane prerade i kušaone, ukoliko bi EU postavila realne uvjete za prijave na natječaje.

"Najveći izazov krije se u vremenskim prilikama - kako Bog pošalje, tako imamo. Suša nam nije problem jer sve navodnjavamo, a uz sušu su plodovi i veći i kvalitetniji, no postoji rizik da se plod opeče iznad 33 stupnja“, pojašnjava Davor.

Najviše posla imaju od kraja lipnja do sredine rujna. Berbe se obično odvijaju dva puta, a prerade tri puta tjedno, dok je organizacija plantaže ključna kako bi bilo dovoljno berača. Tata Josip i dalje je glavni strateg u uzgoju kupine i proizvodnji kupinovog vina, prenoseći svoje znanje i iskustvo, a ostali članovi obitelji rade zajednički na rezanju, gnojenju, vezanju i plijevljenju oko grmova. Jednom tjedno obavlja se košnja kompletnog imanja, po potrebi i flaksanje po redovima, dok se navodnjavanje prati kako bi se voda pravovremeno dozirala i izbjeglo prekomjerno zalijevanje.

"Tijekom proizvodnje moramo voditi brigu i o nabavci ambalaže i materijala za pakiranje, raditi račune i ponude te naloge za otpremu, što je isto osigurano. Bez dobrog marketinga nema prodaje, pa radimo i na tome da nam webshop dobro funkcionira i da sve narudžbe šaljemo u što kraćem roku. Za kompletnu vizualizaciju također ode dosta vremena“, opisuje.

Radna godina

Radna godina započinje u veljači rezanjem grana koje su rodile u prethodnoj sezoni, a taj se posao povremeno obavlja i na kraju sezone. Tijekom ožujka grmovi se gnoje, a u travnju počinje vegetacija i listanje. U isto vrijeme pripremaju se sirupi od maslačka i borovih iglica.

Sitna održavanja i košnja odvijaju se kontinuirano do kraja lipnja, kada započinje berba, koja traje do sredine rujna ili kraće, ovisno o vremenskim uvjetima, a u tom razdoblju odvija se i prerada plodova.

"Zadovoljni smo životom, trudimo se pružiti najbolje, najukusnije i najzdravije proizvode, a najviše nam se sviđa kada se kupci jave i pohvale proizvod i naš rad. Još nam je draže što većinu kupaca osobno upoznamo, a s nekima smo postali i baš super prijatelji“, kazuje Davor.

U njihovom asortimanu proizvoda imaju kupinovo vino, prirodne sokove (kupina, kupina-aronija, aronija-jabuka, cikla-mrkva-jabuka), a od pekmeza kupina, kupina-jabuka-cimet, šljiva te jedan mix bobičastog voća pod nazivom "Mamina tajna”. Sezonski nude i domaći ajvar, bučino ulje te čoko koštice.

"Sve proizvode supruga Ivana slaže u krasne poklon pakete, koji su također jako dobro prihvaćeni. Prodaja ide putem webshopa, Facebooka, Instagrama te nekih stranica gdje dogovaramo dostave za Varaždin i Ivanec jednom tjedno. Uskoro planiramo proširiti djelatnosti“, dodaje.

Na sajmove idu koliko stignu, kaže Davor, ali ne previše, jer nam proizvodi najvećim dijelom odlaze kroz webshop. Natjecanja prate i sudjeluju barem dva puta godišnje. Razvijaju još neke proizvode, puni su ideja. No, fokus im je trenutno na opremanju prostora za preradu, koji je u fazi izgradnje, i nadamo se nekoj pomoći kroz natječaj, jer sve godine poslovanja kompletnu prodaju ulažemo u strojeve i proširenje.

"Voljeli bismo da država prepozna koliko je ovo važno te da se ubuduće natječaji pripremaju prema realnim kriterijima, a ne ekstremnim. Hektar kukuruza i hektar kupine svakako ne mogu biti stavljeni u isti koš“, objašnjava.

Upornost, neovisnost i sreća

Mladim ljudima poručuje da je poljoprivreda i proizvodnja veliki proces, ali tko voli raditi u prirodi, sigurno mu ništa neće biti teško.

"Ovisno o kulturi, do ozbiljne priče treba vremena i treba biti jako, jako strpljiv. Svaka prodaja nekome s vanjske strane izgleda jednostavno, ali iza toga se krije puno posla, odricanja i troškova, koji su s godinama samo rasli i smanjivali dobit“, zaključuje.

Život na gospodarstvu opisuje u tri riječi: upornost, neovisnost i sreća. Upornost je najvažnija jer se unatoč brojnim nedaćama, preprekama i problemima u poslu, nekada mora izdržati i 15 sati rada.

"Ali kada radiš za sebe i neovisan si, sretniji si, mada treba zapeti, ali tko voli prirodu, nikad mu nije teško. Sreća je kad nešto stvoriš od srca, ljudi to prepoznaju, kupuju i za sebe i kao poklon za svoje drage ljude. Tako se mreža kupaca širi, a potreba za sirovinom u proizvodnji sve više raste. A cilj nije kvantiteta, nego kvaliteta, i mi od toga ne odstupamo", zaključuje.