Može se uspjeti u poljoprivredi, ali treba dobro odvagnuti s čim se baviti

OPG Zorana Majstorovića nalazi se u mjestu Goveđe Polje, Bjelovarsko-bilogorska županija, a postoji od 2009. godine kada ga je Zoran preuzeo od oca koji se cijeli život bavio poljoprivredom.

"Gospodarstvo broji 6 članova, to su moja uža obitelj, supruga, djeca i roditelji koji uvelike pomažu. Za sada nemamo zaposlenih, ali s obzirom da nasadi rastu, a time i obujam posla i održavanja. u planu imamo zapošljavanje. Prvu lijesku smo posadili 2014., a 2015. još ostatak iskoristive zemlje koju posjedujem, točnije 4,4 ha i za sada ponosno brojimo 2.160 stabala", priča Zoran koji se odlučio na eko proizvodnju.

Kako objašnjava, najveći razlog što se odlučio za proizvodnju eko lješnjaka, je bio taj što su roditelji bili u vrtlogu kukuruza, pšenice i stoke koja je svaku godinu rezultirala minusom. Lijeska mu se u tom momentu činila najprihvatljivija opcija s obzirom na stalan posao i mogućnost održavanja. Zemlju su prije sadnje pognojili sa domaćim stajskim gnojem, a sadnice su sađene na razmak 4x4.

Sorta lješnjaka Istarski duguljasti

"Sadni materijal, certificirane eko lješnjake sorte Istarski duguljasti nabavljamo od rasadnika Moulis iz Daruvara. Za sada još nismo ništa koristili za zaštitu protiv bolesti, jer nismo imali potrebe, jedino sam postavio čeke za jastrebove za zaštitu protiv voluharica. Protiv trave se borimo malčiranjem, tu je i košnja kosilicom i okopavanje oko sadnica dva puta godišnje", kaže.

U nasadu imaju štete od divljači i morali su ograditi. Što se tiče vremenskih nepogoda nemaju problema jer je Istarski duguljasti lješnjak otporan na tom podneblju.

"Za sada nemamo sustav navodnjavanja ali i to je u planu ukoliko se ostvari realizacija sredstava namjenjena mladim poljoprivrednicima iz EU fondova. Tada planiramo kupnju nove zemlje i proširenje plantaže te daljne ulaganje u razvitak. Korisnik sam poticaja i s obzirom da sam u prijelaznom razdoblju poticaji su veći za eko voćnjake što nam uvelike pomaže dok još nema dovoljno uroda da se može plansirati. Za sada ne skladištimo proizvode zato što smo u fazi podizanja nasada i ploda je relativno malo, ovogodišnji prinos mogu reći da je nekih 25% i to iskoristimo za osobne potrebe.

Za svoje proizvode ne koristim marketing, realno nemam ni potrebu jer dosta tvrtki mi se već same nude za otkup, ali na žalost još nemam dovoljnu količinu da ih zadovoljim. Ono što sa sigurnošću mogu potvrditi je siguran otkup, Bio Bio i Veggi, što mi puno znači i motivira da idem naprijed", dodaje Zoran.

Treba dobro odvagnuti čime se baviti

Kako nam kaže, ne misli da je u Hrvatskoj nedovoljno mladih koji se bave poljoprivredom.

"Većinom je to strah od opstanka, ali s obzirom da je sve više mjera iz Eu fondova za mlade poljuprivrednike, vjerujem da se sve više njih odlučuje za bilo koji oblik poljoprivrede. Vjerujem da tko god ima volju za radom može uspjeti baveći se poljoprivredom, ali isto tako smatram da treba dobro odvagnuti čme se baviti tj. prepoznati što na trzištu nedostaje. Ulaskom u EU očekujem da raste broj prizvođača i povećava izvoz naših domaćih proizvoda. Smatram da bi Hrvatska trebala više pažnje usmjeriti na ono što se uvozi", zaključuje.

Foto: Pixabay/frantischeck; arhiva OPG Majstorović