Matteo Belci: Kvaliteta ulja izvrsna, randmani duplo bolji nego lani

Obitelj Belci stara je vodnjanska talijanska obitelj koja se maslinarstvom bavi stoljećima. Nova generacija krenula je sredinom 1990-ih godina s 300 stabala, a danas na 13 ha obrađuju oko 4.000 maslina. Dio je njihova zemlja, dok su ostalo uzeli u koncesiju.

Otac našeg sugovornika, Livio Belci, tijekom života se okušao u vinogradarstvu i s drugim kulturama, no prije više od 20 godina odluka je pala na masline. Ekstra djevičansko maslinovo ulje koje proizvode poznato je pod brendom Meloto.

Prepoznatljivi su po tome što rade samo s autohtonim sortama, s bužom, rosinjolom, žižolerom. Žižolera je nedavno nanovo otkrivena, a naziv je dobila jer njen plod izgledom i bojom podsjeća na plod žižule, voća karakterističnog za ovo područje. Iako se uzgaja na čitavom području Istre, najviše je ima u jugozapadnom dijelu poluotoka. Od ostalih sorti imaju malo leccina i bjelice.

Specifičnost proizvodnje na OPG-u Belci je raspršenost maslinika na 11 lokacija. "To je iz razloga što je Vodnjanština specifična, a stari ljudi nisu čak niti vinograde nekada htjeli imati na jednoj lokaciji”, ispričao nam je Matteo Belci, nositelj istoimenog OPG-a. Pojašnjava da, kada dolazi tuča, ona stiže od strane Italije (Genove), i ”ako je proizvođačima uništilo jedno polje, brali bi na druga dva”.

Vodnjan je smješten na brežuljku i tuče koje se znaju pojaviti krajem kolovoza, taman prije berbe grožđa ili maslina, mogu uništiti cijeli urod. "Zna doći i led od strane Savičente, od sjeverne Istre. Tko ima nasade samo na jednoj lokaciji, može računati na više dobrih godina, ali jednu će ostati bez svega”, govori.

Izvrsna kvaliteta ulja

Doznajemo dalje kako godina za njihovu obitelj nije bila preizazovna što se tiče ploda, iako je zbog kiše bilo određenih problema s muhom. "Vlaga i niže temperature pomogle su muhi i moljcu da napravi malo veću štetu. No, tko je pratio i uspio suzbijati na vrijeme, ima dobar urod – masline su bile zdrave do zadnjeg trenutka”, kaže Belci.

Četvrti napad muhe zbio se oko 25. listopada i tada su shvatili da treba što prije krenuti s branjem, pogotovo na južnom dijelu Vodnjana jer maslinova muha počinje napadati na lokacijama od strane mora prema sjeveru.

"Trebalo je uložiti truda, ali godina nije bila toliko izazovna kao prošla. Lani je bila velika suša do kraja kolovoza, početka rujna, kada su krenule kiše. Randmani su bili šest do sedam posto, a ove godine su duplo veći”, navodi te dodaje kako je čuo neke u Vodnjanu da spominju čak 21 posto.

"Vratili smo se nekoj normali što se tiče randmana. Kvaliteta ulja je izvrsna, pogotovo kod onih koji su pazili na štetnike, prvenstveno na muhu jer ona uništava kvalitetu - ne utječe na količinu. Moljac i svrdlaš uništavaju plod. Kada oni imaju velike napade, a poljoprivrednik to ne prati, te godine se masline ne beru”, pojašnjava. Napominje i da u proizvodnji ekstra djevičanskog maslinovog ulja treba biti posebno discipliniran.

Manifestacija oduševila

Kako smo s njim razgovarali na 19. Danima mladog maslinovog ulja u Vodnjanu, bilo je neizbježno osvrnuti se na novi-stari prostor i odaziv posjetitelja. "Ovo je top događaj, vratili smo se na staru slavu - šator je stvarno pun pogodak! Već ima za sljedeću godinu 15-20 novih izlagača koji su se zabilježili za sljedeću godinu”, pun entuzijazma otkriva.

Ovogodišnju manifestaciju obilježili su Oil Bar, Tasting Room (cjelodnevne degustacije mladog ulja), Gourmet Corner, dječji kutak i obilje zabave. Maslinovo ulje, hrana, ugodni razgovori i susreti, prateći sadržaji, čak i zabava za najmlađe - sve se to moglo doživjeti u prostranom šatoru. Za one željne dodatne zabave bio je organiziran večernji program uz koncerte.

Posebnost Dana mladog maslinovog ulja bio je Oil Lab koji je ponudio stručna gostovanja i premium gastronomiju. Polaznici su kroz radionice učili o organoleptici i senzorici mladog maslinovog ulja, o sortama i vrstama koje se onda sljubljuju s jelima.

"Održavale su se dvije degustacije na dnevnoj bazi, svaka je imala po 20 posjetitelja: četiri jela s četiri ulja s četiri vina – i sve to za 40 eura”, komentira Belci dodajući kako su gosti stigli sa svih strana, niti Zagrebački maslinarski institut nije propustio biti dijelom događanja.

Čim su čuli da se manifestacija vraća na stare postavke, nastavlja vodnjanski maslinar, ljudi su se oduševili pa su tako svoje proizvode izlagali razni proizvođači – na zadovoljstvo brojnih posjetitelja. "Ima ona izreka u stilu: ne mijenjaj pobjedničkog konja. Znali smo da će se ljudi vratiti, ali naravno da uvijek postoji zrno sumnje. Posljednje tri godine bile su rizik”, navodi naš sugovornik, referirajući se na održavanje manifestacije zadnjih godina u zgradi stare škole.

Pogled u budućnost

Vodnjanci danas razmišljaju u smjeru podizanja razine Dana mladog maslinovog ulja - kao što je Vinistra za vino, Tinjan za pršut... "Savičenta ima festival sira, Pazin festival meda. U Istri svi rade u istom smjeru, poluotok živi tijekom cijele godine jer se manifestacije održavaju u različitim mjesecima. Važno je imati dobre proizvođače koji zajedničkim snagama veslaju u istom smjeru”, poručuje.

Smatra da kada se stvori zdrava sredina, politika može dodatno pomoći. "Pritom mislim na općinu, županiju, državu i institucije. Ali svaka hrvatska županija mogla bi biti po nečemu prepoznatljiva i tako privlačiti goste”, uvjeren je. Što se tiče plasmana njihovih proizvoda, dio prodaje vrše na kućnom pragu, nešto plasiraju po hrvatskih dućanima i restoranima, a od 60 do 70 posto je izvoz.

Kada bi zračna luka Pula povećala kapacitet, nastavlja započetu temu, možda bi Istra stvarno cijelu godinu imala inozemne posjetitelje i svi bi dobro radili.

"I zimi bi svi mogli plivati u turizmu. Zdravstveni turizam uz dobru hranu, dobre namirnice, to bi bilo top! Možda ne bi niti uspjeli dovoljno proizvesti s obzirom na potražnju. Sajam bi se svaki mjesec mogao drugdje organizirati – kad već postoji šator i šablona”, predlaže. Doznajemo usput u razgovoru i da je Matteo lani završio stručni studij Mediteranska poljoprivreda u Poreču, a sada je na zadnjoj godini marketing menadžmenta u Puli.

Zov prirode

I dok je s njime na štandu stajao stariji sin, Belci nam je rekao da ako budu njegova djeca htjela nastaviti, njemu će biti drago, ali neće ih tjerati. Njemu je otac dao izbor i 2007. je OPG prepisao na njega. Ispričao nam je kako je s 18 godina otišao od kuće na dvije godine jer tada nije bio zainteresiran za poljoprivredu. No, nakon što je dvije godine proveo u Italiji, ljubav prema zemlji i poljoprivredi povukla ga je natrag, također i želja da pomogne tati s kojim je veliki dio mladosti proveo u maslinicma.

"To je u tebi”, kratko komentira dodajući kako mu je nedostajao rad na zemlji iako je upravo od toga tada želio pobjeći. Danas poljoprivrednici visoko kotiraju, nitko ih ne gleda s visoka. "Sjesti na traktor nije ispod časti kao što bi neki htjeli prikazati”, govori. Ne zaboravlja spomenuti kako ima prijatelje i s dvije diplome koji se sada bave maslinarstvom.

"To je poziv, zov prirode. A važno je da čime god se bavili, radite to s ljubavlju. Nemojte ulaziti u nešto jer vas je netko na to tjerao – bilo koji posao da je u pitanju”, poručuje. Smatra ipak kako je poljoprivreda budućnost. "Svi znamo da je birokracija komplicirana, da ima puno papirologije. Ljudi odustaju kada dođu do prve prepreke, ali ne treba se predati. Mladi si moraju dati truda, a dat će si truda ako u ovaj posao ulaze jer to žele”, govori.

Od Mattea preko Lorenza i Livia do - Mattea: Obitelj Belci vraća vrijednost i maslini žižoleri

Pitali smo za kraj kako su otac Livio i stric Lorenzo Belci, oni koji su pokrenuli ovu priču, na što odgovara da su još uvijek aktivni, da se ne daju se iz maslinika. "Lakše je izbaciti kamen nego njih”, smije se. Oni su stvorili tu priču, to je njihova ljubav.

"Ne daju se, masline ih drže. Svaki dan - ako nemaju što raditi, što se po zimi zna dogoditi - idu si vidjeti nasade iako ne treba ništa raditi. Bitno im je samo da ih vide, da su u masliniku”, dočarava Matteo sliku koja pokazuje istinsku povezanost čovjeka i prirode.