Voćarski stručnjaci, zaštitari i robni proizvođači ističu da se u pojedinim godinama tokom vegetacije jabuka prska od 15 do 20 puta. Zbog toga se u poslednje vreme sve veći broj potencijalnih odgajivača, a naročito oni koji sade na okućnicama, raspituju o nabavci sadnica sorti koje su otporne na bolesti i štetočine.
Sorte jabuka otporne na bolesti: čađavu krastavost, pepelnicu, plamenjaču, u Srbiju su stigle pre četiri decenije. Gajene su i na većim površinama, ali uglavnom na manjim parcelama (okućnicama). Posebno su bile zanimljive vikendašima jer nisu morali da ih prskaju.
Od sorti otpornih na čađavu krastavost, selekcionisanih u svetu, kod nas su gajene: prima, prisila, redfri, džonfri, prijam, fridom, liberta. Od ovih pomenutih sorti najbolje se pokazala prima. Sazreva sredinom avgusta. Po sadnji brzo prorodi i redovno rađa. Plod je crvenkasto-zelen, nešto sitniji ali ukusan i kvalitetan. Sličnih osobina je i sorta prisila. Sazreva desetak dana posle prime. Meso joj je slično starkingu, ali po kvalitetu zaostaje za primom.
U Americi se dosta gaje redfri i džonafri, sorte crvenih pokožica. Redfri sazreva u julu, a plod sorte džonafri je sličan jonatanu.
Po rečima stručnjaka uspešna proizvodnja ovih sorti je moguća uz samo dva prskanja u zavisnosti od vremenskih uslova i pojave štetočina, pre svega minera, paukova i karpokapse. I uz tako smanjena prskanja može da se proizvede oko 30 tona jabuka po hektaru uz hemijsku uštedu i do 50 odsto u odnosu na druge selekcije.
"Ove sorte su se u našoj zemlji raširile prvenstveno zbog ugrađene otpornosti na bolesti. I u našim klimatskim uslovima one su tu otpornost u potpunosti zadržale. Ako se porede s klasičnim neotpornim sortama, tada se njihova zaštita postiže sa trećinom prskanja. Ali kada je u pitanju zaštita od štetnih insekata - nema nikakve razlike, ističe Aleksandar Antić, diplomirani inženjer voćartsva, specijalista za kalemljenje voćaka.
Po rečima Antića sve sorte koje su otporne na bolesti spadaju u red bujnih, pa se kaleme na podlogu M-9, a najbolji sistem uzgoja stabla je pilar. Razmak sadnje u tom sistemu je tri-četiri metra međuredno i metar do metar i po u redu. S takvom sadnjom, po hektaru u četvrtoj godini može se obrati 20 tona plodova, a u petoj znatno više.
Uz sve dobre osobine koje su uslovile širenje ovih sorti (otpornost, kvalitet i obojenost plodova), ove sorte imaju i nekoliko mana koje im ograničavaju komercijalnu proizvodnju. Naime, one sazrevaju u vreme najvećeg obilja voća (avgust), pa prezasićeno tržište ne može da ih prihvati.
Druga mana ovih sorti je slabo čuvanje. Odmah posle berbe se ne mogu odjednom prodati, pa je jedino rešenje uskladištenje obranih plodova. Međutim, sve nabrojane sorte podnose najviše dva meseca u skladištu, odnosno hladnjači. Ali, prodaja ni tada nije velika jer sazrevaju i pristižu jesenje sorte jabuka.
"Sve u svemu, ove sorte se preporučuju za manje plantaže i za kolekcione zasade na okućnicama i vikendicama. Uz samo jedno-dva prskanja protiv štetnih insekata, proizvođači će imati zdrave i ukusne plodove za sopstvene potrebe i za svoje prijatelje i rođake", naglašava inž. Antić.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor