Kako održati optimalan vegetativni rast i rodnost voćke nakon sadnje?

Kvaliteta voćne sadnice ključan je čimbenik dugoročne isplativosti bavljenja voćarstvom. Sadnica treba imati zdrav, dobro razvijen korijenov sustav, bez mehaničkih oštećenja i znakova bolesti, te čvrstu, pravilno razvijenu nadzemnu strukturu. Kvaliteta se ocjenjuje prema morfološkim pokazateljima odnosno visina, debljina, razgranatost, položaj mjesta cijepljenja i fiziološkom stanju - zrelost drva, vitalnost i neoštećenost pupova.

Jesenska sadnja često se pokazuje uspješnijom jer korijen voćke može rasti i pri temperaturi tla iznad 5 °C, što omogućuje da se već u jesen formiraju novi korjenčići i stvori bolji kontakt sa zemljom. Proljetna je opravdana jedino u uvjetima zadržavanja vode, plitkih tala ili ako zbog vremenskih prilika jesen nije pogodna za sadnju.

Prije sadnje potrebno je osigurati dobro strukturirano, rahlo i propusno tlo, što se postiže dubokim oranjem ili podrivanjem. Meliorativne mjere i gnojidba planiraju se isključivo na temelju analize tla, jer samo takav pristup osigurava uravnoteženu opskrbu hranjivim elementima bez rizika od prekomjernog ili nedostatnog unosa.

Mjesto cijepljenja treba biti 10–15 cm iznad razine tla, a dubina sadnje jednaka na kojoj je voćka bila u rasadniku što se može vidjeti prema boji korijenovog vrata. Sadnica se postavlja u pravilno oblikovanu jamu s rahlim slojem zemlje oko korijena. Prikraćivanje korijena radi se na oštećenom i dužem skeletnom korijenu, s tim da se ne odstranjuje sitno, vlasasto korijenje, jer upravo ono ima najveću moć apsorpcije vode i hranjivih tvari. Ako se sadi u suho tlo sadnicu treba zaliti i učvrstiti kolcem.

Prikraćivanje i početna rezidba nakon sadnje

Kod nerazgranatih sadnica radi se prikraćivanje na visinu 80–100 cm kako bi se potaknulo formiranje bočnih izboja i pravilan oblik krošnje. Kod razgranatih sadnica prikraćuju se bujnije bočne grane na 2–3 pupa radi bolje razgranatosti i formiranja uravnotežene strukture krošnje dok se dio izboja ostavlja ne prikraćen. Prikraćivanje nadzemnog dijela pomaže uspostaviti ravnotežu između manjeg korijena (koji se ošteti ili presiječe prilikom vađenja) i nadzemne mase koja zahtijeva opskrbu vodom i asimilatom.

Vegetativni i generativni pupovi – osnova razumijevanja rodnosti

Prepoznavanje rodnih (generativnih) i nerodnih (vegetativnih) pupova temeljna je vještina svakog voćara. Vegetativni daju izboje i listove, dok generativni nose cvjetove i plodove. Proces diferencijacije pupova započinje ljeti prethodne vegetacije, najčešće u lipnju, srpnju i kolovozu. U tom razdoblju dolazi do fiziološke preobrazbe vršnih i bočnih meristema, kada se u pupovima formiraju začeci cvjetnih organa. Na taj proces snažno utječu svjetlost, temperatura i opskrba ugljikohidratima.

Prekomjerno bujan vegetativni rast smanjuje diferencijaciju cvjetnih pupova, jer veći dio asimilata odlazi na rast izboja. Zato je za uravnoteženu rodnost nužno održavati ravnotežu između vegetativne i generativne aktivnosti stabla – to se postiže pravilnom rezidbom, kontroliranom gnojidbom, navodnjavanjem i, što je iznimno važno, odabirom odgovarajuće voćne podloge. Podloga određuje bujnost, dubinu korijenovog sustava, početak rodnosti i dugovječnost stabla. Na primjer, vegetativne podloge 'Wavit' i 'Weiwa' pokazuju umjerenu bujnost i dobar balans između rasta i rodnosti, dok generativna 'Prunus myrobalana' daje snažniji rast i kasniji ulazak u rod, ali s druge strane bolju otpornost na sušu zbog većeg volumena korijena.

Dvostruki plodovi kod koštičavih voćnih vrsta pojavljuju se zbog poremećaja u razvoju cvjetnih organa u pupovima pod utjecajem visokih temperatura i suše tijekom faze diferencijacije.

Rezidba – alat za regulaciju ravnoteže rasta i rodnosti

Rezidba ima ključnu ulogu u održavanju pravilnog odnosa između vegetativne i generativne mase stabla. Bez redovite rezidbe dolazi do zagušivanja krošnje, smanjenja svjetla i fotosintetske aktivnosti te pomicanja rodnosti prema periferiji krošnje, što uzrokuje oscilacije u prirodu i smanjenu kakvoću ploda.

Zimska rezidba, provedena u mirovanju vegetacije, potiče vegetativni rast, dok ljetna (krajem srpnja ili početkom kolovoza) smanjuje bujnost i pozitivno djeluje na formiranje cvjetnih pupova. Kod rezidbe u rodu potrebno je održavati optimalan broj rodnih izboja i paziti da voćka ne bude preopterećena, jer pretjerani rod iscrpljuje rezerve i uzrokuje izmjeničnu rodnost. Istraživanja pokazuju da održavanje omjera oko 1:3 između rodnih i nerodnih izboja omogućuje stabilan prirod i optimalnu veličinu ploda.

Bioregulacija rasta i fiziološke promjene u kasnoj fazi vegetacije

Fiziološka ravnoteža rasta i rodnosti voćke ovisi o međudjelovanju biljnih hormona (fitohormona) i raspoloživosti hranjivih tvari. U završnim fazama vegetacije, prije opadanja listova, odvijaju se izrazito važni procesi koji izravno utječu na sljedeću godinu:

• Smanjuje se koncentracija auksina u listovima i vršnim meristemima, što potiče stvaranje apscizinske zone na peteljci lista.
• Povećava se koncentracija etilena i apscizinske kiseline (ABA), hormona koji signaliziraju početak starenja (senescencije) i odvajanja lista.
• Tijekom tog razdoblja mobiliziraju se asimilati, dušik i minerali iz listova u trajne organe (korijen, deblo, skeletne grane). Ti spojevi pohranjuju se u obliku škroba i bjelančevina, što predstavlja energetsku osnovu za proljetni rast i cvatnju.
• Kako se smanjuje fotosintetska aktivnost, klorofil se razgrađuje, a vidljive postaju karotenoidne i antocijanske boje — zato listovi žute ili crvene.

Ovi procesi su znak da voćka "zatvara“ godišnji fiziološki ciklus i ulazi u fazu mirovanja.

Pravilno provedena ljetna i jesenska zaštita (protiv bolesti lista) osigurava da listovi ostanu funkcionalni do prirodnog opadanja, čime se omogućuje potpun prijenos hranjiva i bolji start u proljeće.

Tri ključna čimbenika

Održavanje optimalnog vegetativnog rasta i rodnosti voćaka rezultat je međusobnog djelovanja tri ključna čimbenika:

1. kvalitetne i zdrave sadnice pravilno posađene u pripremljeno tlo,
2. pravovremene, pravilne i ciljno usmjerene rezidbe,
3. razumijevanja fizioloških procesa rasta i diferencijacije pupova,

Takav pristup omogućava održavanje zdravih i uravnoteženih voćaka, stabilan prirod i visoku kakvoću plodova, što predstavlja osnovni preduvjet ekonomski održive voćarske proizvodnje.