Kako obaviti razmjeravanje površine za sadnju maline?

Određivanje redova i razmaka između sadnica i mjerenje površina i markiranje mjesta za sadnju malina su izuzetno važni. Malina se sadi zrelim izdancima tijekom zimskog mirovanja, u našim krajevima to se radi u studenom, a popuna nasada može se obaviti zelenim izdancima u drugoj polovici svibnja, navodi Dragan Bejatović, viši stručni suradnik za ruralni razvoj Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi iz susjedne Bosne i Hercegovine. 

"Čim sa sadnica maline otpadne lišće u jesen može se obaviti sadnja", ističe ovaj savjetodavac, dodavši da jesenska daje najbolje rezultate, jer posađene sadnice obično ne oskudijevaju u vlazi, a korijen se razvija tijekom toplih zimskih dana. Kasna proljetna sadnja maline je najlošija, jer se sadnice dugim stajanjem u trapu djelomično isuše, a krupni pupoljci na korijenima lako lome, pa se iz njih ne mogu formirati mladi izdanci.

Jesenska i zimska sadnja

Sadnja maline tijekom jeseni i zime je po pravilu uspješnija od sadnje u proljeće. Dobri zreli izdanci za sadnju moraju pripadati odabranoj sorti, biti sigurno zdravi i normalno razvijeni:

• dugi oko 50 cm, s više očuvanih pupoljaka;
• umjerene bujnosti (7-9 mm) s najmanje pet do šest jačih žila dugih 12 do 15 cm koje su obrasle s dosta sitnih žila.

Malinu treba saditi na gredicama, dimenzija približno 25 cm visine i 60 cm širine. Udaljenost između redova trebala bi iznositi 2,2-2,5 m za malinu, dok je razmak između sadnica od 30 cm do 50 cm. Ovakav razmak će osigurati minimalan prostor potreban za obavljanje neophodnih agrotehničkih radnji (fertilizacija, prskanje, branje), a istovremeno će maksimizirati produkciju.

Samo pravilno razmjeravanje parcele mora prethoditi obilježavanju mjesta za sadnju njenih sadnica. Ovaj posao može se obaviti na više načina.

Zašto je maline bolje saditi u jesen, a ne u proljeće?

"Na većim površinama, radi sigurnosti, taj posao trebalo bi povjeriti geodeti da pomoću specijalnih instrumenata, ili pomoću prizme razmjeri ciljani prostor, napravi parcelaciju terena i utvrdi adekvatna mjesta za prvi red voćaka prema planu sadnje, odnosno obilježi prostor za putnu mrežu kao i mjesta za sadnice na cijeloj površini", ističe Bejatović.

Sadnja na manjim površinama

Ako se sadnja vrši na manjim površinama, razmjeravanje se može obaviti na više načina: pomoću križa za viziranje, vrpcom ili uzicom s obilježenim mjestima. Vizir motke koristi se pomoću okvira koji se za tu svrhu posebno napravi od letvi sličnog oblika, ovisno o tome kakav će biti raspored sadnica - kvadrat, trokut ili pravokutnik.

"Na kutovima presjeka dvije strane ostavljaju se desetak centimetara duže letve. Pri razmjeravanju dva ili više radnika rukuju okvirom i na kutovima zabadaju kolčiće radi obilježavanja mjesta za sadnju", pojašnjava savjetodavac, napomenuvši kako se mora paziti da buduće sadnice ne dođu uz samu ogradu. Ovaj razmak preporučuje se da bude 3 m od ograde do prvog reda voćaka, a ne bi trebalo biti manje od polovinu međurednog razmaka. Ono se može i povećati, skladno potrebama gabarita strojeva za prolaz i radne zahvate.

Razmjeravanje parcele vrši se nakon utvrđivanja pravca redova i postavljene osnove za razmjeravanje, koju čine dva pravca:

• prvi je pravac redova (koji bi po mogućnosti biti orijentiran sjever-jug),
• drugi je normalno postavljen na prvi pravac koji određujemo kompasom, nakon obilježavanja kolčićima.

Drugi pravac određuje se tako što zaklapa kut od 90 stupnjeva u odnosu na prvi. Markiranje, tj. obilježavanje mjesta za sadnju sadnica na većim površinama vrši se malim kolčićima, trakom ili žicom s obilježenim mjestima masnom bojom, letvicama ili sličnim materijalom koji traje samo do kraja sadnje nasada. Ne mora se osigurati materijal za obilježavanje na cijeloj površini, već se može koristiti isti više puta, ovisno od toga kako je organizirana sama sadnja.