U sklopu IFAJ svjetskog kongresa agrarnih novinara posjetili smo Keniju, jednu od vodećih afričkih država u proizvodnji arabice, najraširenije vrste kave globalno
U ove su ju krajeve donijeli francuski misionari 1898. s otoka Réunion u Kiambu, blizu Nairobija, glavnog grada. Za podizanje plantaža i širenje, nešto kasnije je zaslužna kolonijalna vlast Britanaca početkom prošlog stoljeća. Oni podižu brojne nasade, kontroliraju proizvodnju i izvoz, uz tada vrlo ograničene mogućosti za lokalno stanovništvo.
Od zemlje koja nije čula za kavu, stotinjak godina kasnije postali su dijelom popisa 20 najvećih prozvođača u svijetu.
Naime, kenijski farmeri na godinu proizvedu više od 48.000 tona sirove kave, popularnog napitka mnogih, kazuju podatci za proizvodnu sezonu 2022/23 (Kenya Coffee Book Year)
Nasadi koje smo posjetili posađeni su u redovima širine 2 metra, uz 2 metra razmaka između biljaka unutar pojedinog reda. Na hektaru se tako nađe oko 2.500 sadnica kave.
Uzgaja se u obliku grma, do cca. dva metra visine kako bi berači sa zemlje mogli lako pristupiti plodovima.
Biljka je trajna, svake se druge godine prikraćuje do korjena iz kojeg se potom formira novi grm.
Po grmu ovdašnji farmeri kalkuliraju s 16 kilograma ploda na godinu, što znači da po hektaru beru 40-ak tona.
Bere se dva puta godišnje, u travnju i studenom, a plodovi ne dozrijevaju istovremeno, tako da na biljci istovremeno imaju i tek otvorene cvjetove, i nedozrele (zelene) i zrela zrna (tamno crvena).
“Dio nasada je zasjenjen visokim šumskim drvećem”, što nije slučajno na imanju od 230 hektara, otkrivaju nam ovdašnji znanstvenici, pojašnjavajući da tako smanjuju insolaciju niskih grmova kave u cilju produženja procesa sazrijevanja, što kako tvrde, ima pozitivne učinke na kasniju kvalitetu sirovine.
Nasade koje smo obišli tretiraju fungicidima tri puta na godinu, dok insekticide uključuju po potrebi. “Pratimo štetnost 35 različitih vrsta insekata, kao i učinke pesticida”, otkrio je Elijah Kikuvi, iz KALRO instituta okupljenim novinarima.
Ustanovili su Kenijci i institut posvećen ovoj biljnoj vrsti, koji evaluira proizvodne rezultate, razvija sadni materijal, analizira učinke različitih pesticida i gnojiva, rekao nam je istraživač Kikuvi, ujedno i prodekan ovdašnjeg fakulteta.
Beru se zrele crvene bobice kave, koje nakon čišćenja idu na preradu.
Bobice se odmah pulpiraju – uklanja se vanjski mesnati dio ploda, ostaju dva zrna. Zrna zatim fermentiraju u vodi 12-48 sati, da se ukloni sluz, nakon čega se isperu i osuše.
Slijedi sušenje, proces u kojem se vlaga smanjuje na oko 10-12%.
Suha zrna se ljušte kako bi se uklonila pergamentna kožica (ovojnica zrna), nakon čega se strojno sortiraju prema veličini, boji i gustoći.
Rezultat obrade je “zelena kava” sirova, spremna za prženje. Zrna se tijekom prženja griju na 180–240 °C, čime razvijaju poznatu nam aromu i boju.
Trud se ovih proizvođača otkupljuje po cijeni od 90 kenijskih šilinga za kilogram ubranih bobica kave (ove godine), što je pretvoreno u našu valutu oko 0,60EUR.
Proces obrade bitno smanjuje težinu, naime, potrebno je 6 kilograma ubranih bobica, da bi na kraju procesa dobili 1 kilogram kave koju koristimo za kuhanje.
Čak 55% posto kave proizvedene u ovoj zemlji poznatoj po safari turizmu i vrhunskim trkačima završi na tržištu Europske unije.
Kenija danas broji oko 800.000 malih proizvođača kave i 3.000 velikih plantaža, ali površine su u opadanju, priča nam naš sugovornik dok obilazimo imanje. “Klimatske promjene, infrastruktura i izgradnja pomiču zonu uzgoja, koja se odvija na nadmorskoj visini od 1200 do 2100 metara iznad površine mora.”
Kuriozitet je da unatoč značajnoj proizvodnji, Kenijci uopće ne piju puno kave. Naime, njima je čaj prvi izbor.
Fotoprilog
Tagovi
Autor