Kako do dobrog voćnjaka? Mlade voćke prvih šest godina zahtijevaju brigu poput djeteta

"Zar nemate više hrušta?“, "Kruška je tolika da je krenete jesti u petak i završite u ponedjeljak!“, "Mogu probati indijansku bananu?“ komentirali su posjetitelji još jedne manifestacije "Sačuvajmo stare sorte" u kojoj malo mjesto Cernik svake jeseni postane središte zaljubljenika u stare sorte voća i povrća. Nitko, a pogotovo ne sami organizatori, se tome nije nadao kad je prije gotovo desetljeća započeo s prvim okupljanjem.

"Počeli smo s razmjenom plemki i sjemenja u proljeće, ali onda smo uveli i ovo okupljanje u jesen da ljudi vide kako izgledaju plodovi sadnica koje kupuju. Sada nam dolaze ljudi s Brača da bi kupili reznice smokve, ali i iz Njemačke, Austrije, Italije, Mađarske jer je važna ta izravna komunikacija i savjet koji mogu dobiti ovdje“, ponosno će jedan od osnivača Zvonko Živković, predsjednik Udruge voćara i vinogradara Cernik.

Svi se rado prisjećaju početaka i radi Vjeke Hudolina neumornog promicatelja starih sorti i novinara Agrokluba koji je preminuo 2023. "Vjeki je jedan od glavnih ciljeva u životu bio da se država uključi u naš rad i da napravimo hrvatsku banku sjemenja i sorti da bi sačuvali taj genetski materijal, ali za to bi trebalo uspostaviti državne kolekcionarske voćnjake na više od 50 hektara zemljišta i to državu ne zanima“, spomenuo je poznati voćar Đorđe Dokmanović na svom predavanju.

Otvaranjem prema javnosti voćari i vinogradari tako su počeli širiti priču o važnosti voćaka uzgojenih na divljoj podlozi i pomagati očuvanju starih sorti prodajom upravo takvih sadnica.

Voćke uzgojene na divljoj podlozi otpornije su na klimatske promjene

Voćke uzgojene na divljoj podlozi imaju u sebi zapis star preko pola stoljeća i bolje se snalaze u uvjetima jakih vjetrova, mrazova, suša, objašnjava Dokmanović. Iako će mnogi shvatiti da je namjera starih sorti održavanje uvijek istih sorti, u grupi su otvoreni za razvijanjem novih.

"Nisu sve stare sorte tako otporne, ali zato se radi selekcija i nove otporne sorte što mi u grupi rado prihvaćamo, tako je nastala jabuka Florina koja je jako otporna na sve, a tu su i Freedom, Topaz, Prima“, ističe Dokmanović.

Zato je važno pri dolasku u Cernik popričati s voćarem od kojeg se kupuje i postaviti mu pitanja poput: “Koja Vam je najbolja jabuka? Koja Vam najduže stoji? Koja dobro podnosi sušu? Je l' brašnasta?“. Sve su to počeci jednog dobrog voćnjaka, reći će iskusni voćari i dodati kako manifestacija u listopadu zpravo i nije mjesto kupnje sadnica, pogotovo ne onih s listovima.

"Sad se dolazi vidjeti te plodove i uzeti kontakte, a onda se dogovara kupnja za studeni i sadi se iza 20. studenog u rupe koje ste iskopali u rujnu. Kopa se duboko koliko tlo dozvoli, a u širinu što više jer voćka tijekom time razvija korijen“, objašnjava Dokmanović čije bi predavanje trebalo biti prva stanica svim voćarima amaterima prije same kupnje.

Mlade voćke prvih šest godina zahtijevaju brigu poput djeteta, reći će Dokmanović. Uz, idealno ekološku zaštitu i prihranu u proljeće, važno je i orezivanje te ograđivanje, jer divljim su životinjama omiljena meta.

U Cerniku se uvijek može dobiti dobar savjet, ali i pronaći dobrog kalemara poput poput voćara Ivana Hećimovića.

"Počeo sam s kalemljenjem prije mnogo godina iz jednostavnog razloga. Kupovao bih sadnice po rasadnicima i od njih 100 bih dobio samo par onakvih kakve sam htio, onda sam počeo kupovati plemke i sam kalemiti“, reći će Hećimović koji na svom štandu rado prodaje i neke egzotične sadnice poput indijanske banane pa su mnogi htjeli i isprobati ono što kupuju.

Najveći izazov - stjenice

Cernik je svakako i prilika za nabavku starog sjemenja jer su jesen i zima idealne za planiranje nove vrtlarske sezone i skupljanje što boljeg i kvalitetnijeg sjemenja. Malo je poznato da su od samih početaka cerničkog okupljanja tu bile i Hijacinta Alasić i Mirjana Latinović. One čuvaju isključivo stare sorte i nastoje uzgojiti biljke bez ikakvih kemijskih sredstava. Posljednje tri godine, kažu, u ekološkom uzgoju najveći su izazov stjenice.

"Od njih se ne može živjeti, posvuda su i strašno se razmnožavaju, kupim ih non stop, nemam drugog izbora. Imaju pet generacija godišnje i strašno se razmnožavaju. Pomažu neke biljke poput kopra, lavande, nevena, kadifica, ali nema do skupljanja“.

Svoj štand na manifestaciji imala je i Marcela Velfl sa svojim adaptivnim sjemenjem što pokazuje kako organizatori imaju sluha i za neke nove smjerove u vrtlarenju.

Posjetitelji su mogli isprobati i razne sorte grožđa koje odolijeva klimatskim promjenama i ne zahtijeva prskanje, a bila je to prilika i za degustaciju cerničkog portugisca. Druženje će se, kao i uvijek, nastaviti virtualno u grupi koja svakodnevno raste i bliži se brojci od 45 000 članova.