Hrđa kruške: Kako prepoznati simptome i koje su mjere suzbijanja?

Hrđa kruške ili kruškin pikac je bolest koja se često javlja na ovom voću, ali i drugim srodnim vrstama iz roda Pyrus. Izaziva je gljivica Gymnosporangium sabinae. Oni koji nisu suzbijali ovu pojavu u proljeće i jesen, sada imaju priličnih problema. 

Primarni domaćin je kleka, dok je kruška alternativni. Spore gljivice raznosi vjetar na velike udaljenosti.

Kako prepoznati simptome?

Prvi simptomi se na listu kruške mogu primijetiti krajem proljeća, obično početkom svibnja. Male narančasto-crvene pjege se javljaju na mladim listovima. One rastu i sredinom ljeta imaju promjer od 1 do 3 cm. U okviru pjege na naličju lista pojavljuju se zadebljanja, a krajem kolovoza i početkom rujna formiraju se roščići ili prstasti izraštaji.

Na jednom listu javlja se više pjega. Kod jakih zaraza dolazi do sušenja i prijevremenog opadanja listova. Ponekad su zahvaćeni izdanci i plodovi.

Na grančicama i granama, posebno mladih stabala, nastaju rak rane koje ne zarastaju. Sljedeće godine stablo daje manji urod. Ako dolazi do pojave bolesti iz godine u godinu, biljka postaje sve slabija i na kraju propada.

Na kleki se simptomi javljaju u rano proljeće, kad temperatura zraka dostigne vrijednosti od 6 do 8ºC. Na granama se javljaju zadebljanja, rak rane, gdje se razvija gljivica. Kada je temperatura iznad 10ºC oslobađaju se spore koje raznosi vjetar. One padaju na listove kruške, gdje klijaju i šire infekciju.

Mjere suzbijanja

Postoje različite mjere zaštite od ove bolesti. Najbolje je spriječiti pojavu oboljenja. Jedna od njih je uzgoj otpornih sorti. Iako treba napomenuti da ne postoji takva koja je totalno otporna na infekciju. Klapov ljubimac je izuzetno osjetljiva, a Viljamovka i Žifarova maslovka pokazuju umjerenu osjetljivost. Postoje i one koje pokazuju dobru otpornost, ali su one manje zastupljene na našem području. Kod kasnih sorti radi se o prividnoj otpornosti, jer se simptomi kasnije pojavljuju i uočavaju.

Stoga treba primjenjivati agrotehničke i mehaničke mjere. Na početku bolesti, kada tek uočite zaražene pojedinačne listove ili grane, možemo odrezati i spaliti sve što nam se čini sumnjivo ili pokazuje simptome. To važi i za krušku i za kleku ako je u blizini. Spaljivanje obaviti izvan voćnjaka.

Svake jeseni sakupiti i spaliti opalo lišće, obraditi zemlju oko stabala. Treba ih prihranjivati gnojivima koja su bogata fosforom i kalijem.

Najpouzdaniji način suzbijanja je upotreba preparata na bazi bakra u vrijeme kretanja vegetacije. Temperatura zraka treba biti oko 10ºC, maksimalno do 12ºC. Kod tretiranja kleke najvažnije je dobro okupati unutrašnjost gdje se nalazi žarište infekcije. Tome doprinosi slabo provjetravanje središta grma. Tretman se ponavlja nakon sedam do deset dana, ali se koristi otopina manje koncentracije.

Od prirodnih preparata može se koristiti otopina od pepela prije otvaranja pupoljaka. Upotrebljavaju se preparati od nevena, divizme i preslice.

Kemijski fungicidi koriste se u rano proljeće i kasnu jesen kada temperature nisu visoke. Prilikom tretmana potrebno se zaštititi. Primjenjuje ih se tijekom jutra ili večeri kada je vrijeme suho i nema vjetra.