Došli u marelice, završili u masliniku - usred Slavonije!

Tko je mislio sam brati marelice/kajsije u voćnjaku Domagoja Škobića - zakasnio je, no pripremite se za berbu maslina. Usred Slavonije, u Aljmašu kod Osijeka.

"Evo, zametnulo se", ponosno nam je pokazao plodove ovaj poznati voćar koji je ukupno 11 stabala, danas starih 20-ak godina, kupio u Dalmaciji prije pet godina i posadio u voćnjaku u sklopu njegova impozantnog imanja Vila Katarina.

Posađene uz marelice i lavandu pa i rajčicu, odlično izgledaju stabla te svete mediteranske biljke. "Znači, naslov imam - došla zbog marelica, završila u masliniku usred Slavonije ravne!", kažem mu.

"Baš maslinik - maslinik nije, ali da to je to", uzvraća kroz smijeh i Domagoj napominjući da će sigurno berbe biti ove godine, no naravno daleko od one kakve su u Dalmaciji ili Istri.

"U svakom slučaju, vidimo se na jesen da ispratimo prvo slavonsko maslinovo ulje", najavljujem se.

Berba marelice nakon niza loših godina

Šalu na stranu, ali ova je godina napokon pokazala bolje lice. Nakon sedam, možda čak i osam godina zaredom, donijela je dobar urod marelice. Točnije, uopće je bilo berbe jer izostala je prethodnih godina.

"Mislili smo da će trajati do 27. srpnja, ali odaziv je bio uistinu velik i gotovo je što se toga tiče", kaže za samoberbu za koju se, tko je htio, mogao javiti i doći te za samo dva eura po kilogramu ubrati ovo omiljeno, ali za uzgoj osjetljivo voće.

Sada je to gotovo, ali od ovog utorka rade po narudžbi pa se ubrana može naručiti za 3€/kg, a pekmezara za 4€/kg. Dostava ide za preko 25 kg odnosno dvije gajbe.

Loši klimatski uvjeti, dakle, obrali su ju prethodnih godina još u proljeće. Nije ni sada urod bio obilan, ali zadovoljavajuć je sa 7 do 9 tona po hektaru.

"Koliko ukupno stabala ima Domagoj Škobić?, pitam. "Ne znam, iskreno ne znam", uzvraća dodajući da je imao sklopove sa 600 stabala po hektaru, s 800 po ha te s 1100 stabala po hektaru.

"Onda sam se ponovno vratio na 500 stabala, ono šest puta četiri pa kako me ispadne, radi koridora, radi traktora", pojašnjava voćar koji uzgaja i krušku, dunju, trešnju i orah.

Kako ponovno pokrenuti voćarstvo i povrtlarstvo u Hrvatskoj?

No od trešnje, sjetimo li se cijene ove godine, baš nije zaradio. Njegove ove godine nisu rodile.

"Cijena i je bila visoka zbog toga što po stablu ovdje imaš dva, ondje tri plodića", opisuje situaciju u voćarstvu koje je jedno od najskupljih poljoprivrednih proizvodnja, a već dugo se nalazi u nimalo zavidnom položaju. Inputi su ogromni, a vremenske prilike i očite klimatske promjene sve teže.

Budućnost su mali obiteljski voćnjaci

Godinama je mraz izazov. S tim da ove godine nije nanio toliku štetu, ali jesu hladne fronte nakon blagih zima koje voćkama ne dozvoljavaju mirovanje. Priznaje Domagoj i da su, barem po pitanju marelica, mnogi pa i on pogriješili. Sadile su se rane mediteranske sorte, krupne koje bi rodile mjesec dana ranije.

"I onda je vrag došao po svoje. Pokazalo se da te sorte ovdje kod nas nisu transportabilne, da pukne i počne trunuti. Onda se opet vratiš na to da one neke mađarske sorte koje su ovdje bile zastupljene imaju smisla", navodi.

Uz klimu i vremenske neprilike koje ti u sekundi mogu uzeti sav trud i ulaganje, tu je i problem uvoza koji uredno pred berbu naših voćki sruši cijenu. No, najveći problem ipak je, kaže, radna snaga koje nema. Nekoć je imao 60 radnika u berbi, sada je angažirao 13, s tim da se drži isključivo domaćih ljudi. Trenutna radna snaga nam stari i umire, a mladi se u tom poslu ne vide.

"Mislim da su mali, obiteljski voćnjaci budućnost jer tek uz neki dodatan posao i druga primanja možete biti konkurentni. No, uvjeren sam i da dolazi neko novo vrijeme u poljoprivredi kad će se ponovo početi cijeniti voće i povrće", zaključuje Škobić.