Zauvijek ostajemo bez prošeka?!

Ovog ljeta popit će se posljednja boca dalmatinskog desertnog vina prošeka na kojoj još uvijek stoji natpis prošek. Riječ je o preostalim količinama u vlasništvu vinogradara s Pelješca Anto Palihnića. Nakon toga, ime prošek za sada odlazi u povijest jer je pravo na njegovo korištenje Hrvatska izgubila ulaskom u EU.

Talijani su bili jači i, nogometnim rječnikom rečeno, izlaktali hrvatski prošek u korist njihovog prosecca. Prošek u podrumu Pelješkog vinogradara Palihnića izbjegao je tu sudbinu jer se radi o zalihama iz 2012. godine.

Umjesto prošeka Jakov i Dioklecijan

Nakon što se otvori zadnja boca, slatka delicija s juga prodavat će se pod pseudonimom. Šibenčani svoj prošek već prodaju pod imenom Sv. Jakov, a Splićani pod imenom Dioklecijan. Istim putem krenut će i Palihnić.

"Na zalihama imam oko 5.000 litara prošeka. To će se prodati ovu sezonu. Nakon toga morat ćemo pronaći neko drugo ime. Bit će to isti proizvod. On će se i dalje raditi od biranih grozdova plavca malog koji se prvo stavljaju na kamen gdje se prosuše na suncu i vjetru. Ista kvaliteta, isti okus, samo će ime biti drugačije", kaže Anto Palihnić koji ne krije nezadovoljstvo što smo ostali bez našeg tradicionalnog naziva.

Vinogradari imaju za pravo pitati što se dogodilo kod ulaska Hrvatske u EU. Kako je prošek izgubio bitku nad proseccom, a radi se o dva različita proizvoda. Takvu sudbinu nije doživio pršut u srazu s prosciuttom.

Logična su sljedeća pitanja: što se radi da hrvatski proizvođači ponovno mogu koristiti ime prošek, a ne da ovu dalmatinsku deliciju moraju prodavati pod pseudonimom, i ima li uopće šanse da se korištenje ovog imena omogući hrvatskim vinarima? Odgovore daje hrvatski europarlamentarac Tonino Picula. Procedura da se vrati naziv prošek je pokrenuta.

Picula vraća prošek!?

"Moje prvo pitanje Europskoj komisiji koje sam postavio kao zastupnik u Europskom parlamentu bilo je upravo vezano uz prošek. Naime, još u kolovozu 2013. od Komisije sam zatražio pojašnjenje situacije oko prošeka te istaknuo postojanje brojnih povijesnih i tehnoloških argumenata kako hrvatski prošek i talijanski prosecco nisu istovjetni proizvodi, odnosno da se radi o autohtonim hrvatskim proizvodima čija je proizvodnja rezultat višestoljetne tradicije, a zemljopisno porijeklo neupitno.

U procesu pregovora o pristupanju EU, Hrvatska je postavila zahtjev za priznavanjem tradicionalnog izraza za vino Prošek, no u provedenom postupku prigovora iskazan je prigovor Italije. S obzirom na mogućnost pokretanja redovnog postupka nakon pristupanja, Hrvatska je odustala od zahtjeva kako usuglašavanje ove pojedinosti ne bi u tom trenutku kočilo pristupni proces i kočilo pregovore, stoga tradicionalni izraz nije zaštićen Ugovorom o pristupanju.

Međutim, nakon što je Hrvatska postala punopravna članica, ponovo je pokrenuta procedura priznavanja tradicionalnog izraza Prošek, a sva potrebna dokumentacija poslana je Europskoj komisiji krajem 2013. Postupak je takav da nakon ispitivanja zahtjeva od strane Komisije, slijedi objava u Službenom listu te se provodi postupak prigovora (ukoliko ih naravno, ima)", kaže Picula.

Picula je optimist, iako je procedura spora. Prema posljednjim podacima Ministarstva poljoprivrede, zahtjev za priznavanjem tradicionalnog izraza Prošek još nije objavljen u Službenom listu. No, Hrvatskoj u prilog idu brojni argumenti, kako povijesni tako i tehnološki: to su način proizvodnje te zemljopisno porijeklo koje pokazuje da su područja uzgoja vinove loze za proizvodnju Prošeka: Sjeverna Dalmacija, Dalmatinska zagora, Srednja i Južna Dalmacija te Dingač.

"Vjerujem da ćemo zajedničkom suradnjom uspjeti zaštititi ime našeg tradicionalnog vina i da će ovo europsko poglavlje koje malo duže traje, postati tek jedna poteškoća koju smo uspješno riješili", kaže Picula.