Štikle zamijenila patikama, okrenula se preradi i lokalnoj prodaji

Na svom OPG-u Tatjana Hažić leti kao pčelica – s jednog posla na drugi. Podrumari, buteljira i prodaje vina, sokove, džemove, razvozi pakete, brine o gostima koji svako malo svraćaju na gospodarstvo.

U sat i pol vremena koliko smo proveli s njom, navratili su Slovenci po pušipel, međimursku robnu marku, za koju ovdje imaju posebnu bocu i čašu, što ih čini jedinstvenom vinskom regijom u Hrvatskoj.

Tek što smo sjele, uz kavu i čips od jabuka, stigli su Splićani koji su njihov sok od jabuke pili na doručku u obližnjim toplicama, pa su odlučili naći OPG koji ga proizvodi i kupiti još.

Na pola šalice, opet je morala ići... Lokalni mljekar dovezao joj je sir kojeg služi uz degustacije svojih višestruko nagrađivanih vina. Uskoro joj stiže nova oprema za preradu jabuka i grožđa, jer želi unaprijediti preradu na nove proizvode.

Ideja joj ne ponestaje, a uz pomoć fondova iz Zajedničke poljoprivredne politike EU čijim je Strateškim planom osmišljen niz intervencija kako bi se smanjila uporaba pesticida, gnojiva precizno i učinkovito koristila te očuvala bioraznolikost i odgovorilo na klimatske promjene, stalno unaprjeđuje obiteljsku poljoprivrednu proizvodnju.

Otpremnine uložili u podizanje voćnjaka i vinograda

Na obroncima Svetog Martina na Muri, u selu Jurovčak smjestio se OPG Hažić.

Na sedam hektara zemljišta rascjepkanog po brežuljcima, ova se obitelj bavi se proizvodnjom jabuka i grožđa. Prerađuju ih u vino, sokove, džemove, a gotovo svu proizvodnju prodaju na kućnom pragu.

Uz Tatjanu i njenu sestru Valentinu, tamo vrijedno rade njihovi roditelji Biserka i Radenko Hažić, koji su 90-tih svoje otpremnine uložili u podizanje voćnjaka i vinograda.

"Tata je vozio viličara u Ingradu, a mama na normi peglala džepove u Muri. Napravili su im uslugu kaj su ih odposlali. Puno su radili i odricali se da bi danas bili tu gdje jesmo. Sestra i ja nismo imale levisice ni martensice", prisjeća se Tatjana.

Kao djeca radije su se išle kupati u toplice nego rezati voćnjak s roditeljima, ali pomalo su zavoljele poljoprivredu. Na koncu je Valentina završila Agronomski fakultet, a Tatjana ekonomsku školu, pa turizam. To se pokazalo savršenim spojem.

"Nas četvrero uglavnom hendlamo sve. Tata i mama su trenutno u rezibi voćnjaka, sestra na projektima, a ja s gostima, na mejlovima i društvenim mrežama...", ističe Tatjana, koja je uredski posao zamijenila poljoprivrednim.

"Bila sam stalno u štiklama i suknjicama, a kad sam odlučila raditi na OPG-u neko vrijeme se nisam mogla odvojiti od laptopa. Sad mi je zadnja stvar na pameti i kad vani kosim travu, vežem lucnjeve - nitko sretniji od mene", priča nam ova simpatična poljoprivrednica.

Postigli su puno, njihov OPG je 2015. godine proglašen najboljim u Hrvatskoj, osvojivši nagradu "Zlata vrijedan". Pet godina kasnije napravili su vinski kamp – prvi takav u Hrvatskoj.

Ne žele distributere, fokus je na izravnoj prodaji

Za uzgoj jabuka roditelji sestara Hažić odlučili su se jer ih je to najmanje koštalo. Nije bila potrebna armatura, žice, a stabla su rasla sama od sebe. Međutim, niska otkupna cijena ponukala ih je na preradu.

"Početkom 2013. godine postalo je nemoguće naplatiti tu jabuku od distributera po cijeni koja bi pokrila naše troškove i plus da mi nekaj zaradimo na tome", priča nam Tatjana.

Zato jabuku prerađuju jer ne vide računicu u prodaji na veliko. Najvažnije im je da dobiju dobru sirovinu za preradu, pa se puno posla odvija u samom voćnjaku na četiri hektara. Na preporuku Agronomskog fakulteta, idu u obnovu nasada i uvode otpornije sorte jabuka koje su se pokazale dobre za sokove.

"Za sve kaj mislimo raditi moramo imati dobru sirovinu. Iz trulog ne možeš napraviti dobar sok ili dobar pekmez, to ne postoji", ističe.

U razvoju poslovanja značajno im pomažu fondovi ZPP EU, koje koriste već dugi niz godina. Započeli su s mjerom za mlade poljoprivrednike, pa su onda podigli novi nasad vinograda, nabavili punionicu, opremu za proizvodnju sokova, te diverzificirali poljoprivrednu djelatnost.

"Ta su nam sredstva pomogla da ubrzamo naš napredak i širenje, da postanemo produktivniji, a to nam je kao malom OPG-u izuzetno bitno. Ja ne želim distributere, ne želim povećavati nasade nego dizati kvalitetu – a fokus mi je prodaja na kućnom pravu", kazala je ova nositeljica OPG-a.

Sada žele proširiti pogon za preradu voća, raditi pire od jabuke, smoothie od jabuke i grođa i pekmeze, bez dodanih šećera i konzervansa, pa nabavljaju opremu: kuhač, pumpu, punionicu, inox cisternu.

Krajem prošle godine iz Strateškog plana ZPP-a dobili su odluku o dodjeli sredstava u operaciji 4.2.1. Na uloženih sto tisuća eura, očekuju povrat od 50 posto. Projekt moraju završiti do 30. lipnja 2025. godine.

Dovući goste da prespavaju

Za ozbiljnije bavljenje ugostiteljstvom i turizmom odlučili su se 2012. godine. Zapravo je to bila ideja oca Radenka, koji je htio da ljudi dođu ovamo probati njihovo vino.

"Sjećam se dana kad je tata pitao mene i sestru hoćemo li raditi u vinskoj kući ako je napravi. Valentina je odmah rekla da neće konobariti, a meni je to bilo OK jer volim raditi s ljudima", kaže Tatjana.

Od početka je bila svjesna da to iziskuje puno više truda i vremena. Kad gost dođe mora sve pustiti i doći k njemu. U to smo se i sami uvjerili, nekoliko puta.

"Da bi prodala svoj proizvod ja se gostu moram posvetiti, objasniti mu kako on nastaje, pokazati pogone, hladnjaču, voćnjak. Današnji gosti traže više", ističe ova ugostiteljica.

Iz tog su se razloga odlučili napraviti kamp, koji se nadovezuje kao smještaj nakon što gosti odu iz kušaone. Imaju 20 kamp parcela, maksimalno koliko je dozvoljeno za OPG, te dvije mobilne kućice.

"U kamp dolaze pretežno Njemci i Nizozemci. U cijeni imaju uključenu i degustaciju proizvoda, što je izravni plasman proizvoda na našem OPG-u. Svatko tko proba naša vina obično ih i kupi, pa tako prodamo cijelu godišnju proizvodnju od oko 15 tisuća litara buteljiranog vina", navodi Tatjana.

Za brojna priznanja i nagrade koje su dobili od struke zaslužna je njihova briga o vlastitom proizvodu, a naglasak je na visokoj kvaliteti. Članovi su udruge Bregovita Hrvatska i Hortus Croatiae, obilaze sajmove i festivale te šalju vina na Decanter.

"Svake godine osvojimo neku broncu, srebro, zlato još nismo dobili, možda uskoro", nada se.

Proizvode i pjenušac od pušipela. Zove se Toni, po Valentininom sinu i prvom unuku njihovih roditelja, koji je rođen na dan sadnje mladog vinograda. Nije prvi put da se tako nešto poklopilo. Naime, u vrijeme kada se rađala Tatjana, njen otac je sadio stari vinograd.

Nemaju namjeru širiti površine, ovo im je sasvim dovoljno da mogu lijepo živjeti od poljoprivrede i izravne prodaje na svom gospodarstvu.

Vjeruju da povezivanje lokalnih OPG-ova može unaprijediti ovaj kraj. Zato je Valentina inicirala osnivanje poljoprivredne zadruge "Najbolje lokalno“ u kojoj je danas sedam OPG-ova, te kratkog lanca opskrbe "Međimurski štacun" u Čakovcu, gdje se može kupiti više od 500 proizvoda lokalnih poljoprivrednika.

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Pogledajte video prilog: