Siva i plemenita plijesan grožđa

Siva plijesan ili gnjiloća gljivično je oboljenje koje pored izravnih gubitaka u proizvodnji grođža zbog smanjenja težine i volumena bobica, može pri jačem napadu tijekom vlažnijih rujanskih dana otežati naknadnu vinofikaciju. Veći je broj čimbenika koji pospješuju razvoj ove bolesti “visokog standarda” (među važnijim razlozima što pospješuju jaču pojavu gnjiloće u suvremenom vinogradarstvu su: (a) noviji klonovi (sorte) selekcionirani na visoke urode, (b) bujnije podloge, (c) neuravnotežena gnojidba (suvišak dušika, kalija = manjak magnezija), (d) uzgojni oblici uz armaturu s mnogo rodnih elemenata radi većih uroda, (e) nedovoljno odstranjivanje zaperaka, (f) smanjeno korištenje bakrenih fungicida, (g) izostanak međurednog podrivanja i odstranjivanja površinskog korijenja u zatravljenim nasadima, (h) nedovoljno uklanjanje lišća iz zone grođža).

Meteorološki čimbenici koji najviše utječu na razvoj uzročnika sive plijesni su česte kiše, rose, magle, odnosno zadržavanje vlažnosti u zoni grođža barem 15 sati uz optimalnu temperaturu zraka 15 oC. Sve mjere koje pospješuju bujni rast vinove loze i pogoduju dugotrajnom zadržavanju vlage u nasadu pozitivno utječu na razvoj plijesni. Jači napad II. pokoljenja ličinki pepeljastog grozdovog moljca (Lobesia botrana) izravno utječe na postotak oboljelog grođža. Zbog jače osjetljivosti peteljkovine određenih sorata (pr. Rajnski rizling, Kerner, Silvanac zeleni, Graševina, Traminac i dr.) napad sive plijesni može bitno utjecati na otpadanje grozdova prije berbe. Struka smatra da su štete od plijesni najveće ukoliko u vrijeme mekšanja i promjene boje bobica (kada sadrže 4 % šećera) nastupi obilno ili duže kišno razdoblje.

No, poznata je i tzv. plemenita plijesan, poželjna u kasnim berbama bijelih kvalitetnih sorata grođža. Javlja se na najboljim vinogradarskim položajima. Plemenita plijesan uglavnom preferira bijele sorte zbijenih grozdova, ali s dovoljno čvrstom kožicom (pr. Rajnski rizling, Graševina, Sauvignon). Pojava i razvoj plemenite plijesni su nepredvidljivi zbog velikog utjecaja posebnih meteoroloških prilika. Takvo se grođže kasno bere, a početak jeseni mora dočekati u savršeno ispravnom zdravstvenom stanju.

Europska područja u kojima se često javlja i naglašava fenomen plemenite plijesni grođža su Mađarska, Austrija, Njemačka, Francuska i sjeverna Italija, dakle zemlje u okruženju sličnog klimatološkog podneblja kao Međimursko vinogorje. Za priznanja i brojne medalje koje su međimurski vinari i podrum “Agromeđimurje” - Štrigova primili u proteklom razdoblju za kasne i izborne berbe, velikim je dijelom zaslužna i plemenita plijesan (Botrytis cinerea). Premda postoje indicije da su još stari Grci prije 2000 godina uočili značaj plemenite plijesni na razvoj predikatnih i desertnih vina, zapisana je 1703. godina jer je tadašnji vladar Transylvanije Ferenc Rákóczi poklonio francuskom vladaru Louis XIV. vino iz područja Tokay. Nakon nekoliko boca Louis XIV. je poklon proglasio “vino svih kraljeva, kralj svih vina”. Od tada su u vinu iz mađarskog vinorodnog područja Tokay uživali Petar Veliki, Katarina Velika, pruski vladar Frederik II, Voltaire, Goethe, Schubert i druge velike povijesne ličnosti. Za “formiranje” plemenite plijesni je neophodno barem 2-3 uzasopne i dovoljno hladne noći maglovith jutra uz suhe dane sunčanih poslijepodneva.