Prirodno vino iz Prizdrine pije se i u Americi

Mjesto Prizdrina na poluotoku Pelješcu broji tek tridesetak stanovnika, ali iako malo brojem u njemu su čak dvije vinarije, a jedna od njih je i nositeljica prvog ekološkog certifikata u Dalmaciji. Drukčije nije moglo ni biti, jer kad je 2004. godine Denis Bogoević-Marušić odlučio napustiti rodni Split i doseliti se blizu ocu kako bi zajedno proizvodili vino, uzgoj je morao biti na prirodan način kao što se nekad davno i radilo.

"Moja jedina želja bila je da to bude vino uzgojeno na ekološki način s minimalnim uplitanjem. Vina se proizvode na prirodnim kvascima, uz spontanu fermentaciju, što znači da fermentaciju obavljaju isključivo kvasci prisutni na grožđu”, strastveno priča ovaj vinar koji se baš nedavno zajedno sa suprugom Majom vratio s koncerta Iggyja Popa u Belgiji.

Rokeru u duši i velikom zaljubljeniku u prirodu u njegovim su se počecima svi su čudili. Pa vjerojatno i vlastiti otac! Ali, tata Milo po kojem se i zove jedno od vina ipak je bio velika inspiracija i podrška.

“On je imao ogromno, urođeno znanje i puno me naučio o vinogradarstvu. Pitao sam i pelješke vinare za savjet oko plavca, ali sve ostalo o ekološkom uzgoju i proizvodnji u to vrijeme nisam imao koga pitati, jednostavno sam učio iz vlastitog iskustva”, priča Denis dodajući kako je neke savjete ipak potražio kod prirodnih vinara u susjednoj Sloveniji. Lakše je, kaže, u fermentaciji koristiti selekcionirane kvasce koji su “spremni kao da je najbolja godina”, ali to utječe na organoleptiku i time se gubi autentičnost vina.

Njegovi vinogradi prostiru se na tri hektara po različitim lokacijama, ali to je, reći će i dobro radi tuče. Ako vinograd strada na jednoj lokaciji, na drugoj možda neće. Vino proizvodi samo iz vlastitog grožđa, jer to je najbolji način kontrole kvalitete, a najveća količina dolazi s brda Križ po kojem je vinarija i dobila ime.

Grapeston festival

U posljednje se vrijeme formirala scena prirodnih vinara u Hrvatskoj, pa su Maja i Denis odlučili u suradnji s prijateljima organizirati Grapeston, prvi festival prirodnih vina, koji je održan u Stonu drugu godinu za redom.

“Mi smo željeli upoznati i druge prirodne vinare u Hrvatskoj, jer je, nekako, svatko radio za sebe. Pojavili su se i neki primjeri green washinga. Htjeli smo da se malo skupimo, da to iskomuniciramo, da vidimo tko su zapravo vinari, vinogradari koji rade na iskreni način i u vinogradu i u samom podrumu”, objasnila je Maja razloge osnivanja Grapeston festivala na kojem nisu samo hrvatski prirodni vinari nego i slovenski, austrijski, talijanski, srpski. Cijela gastronomska ponuda festival vezana je uz prirodno i organsko.

Uvjeti za sudjelovanje su bili da imaju barem 50 posto svog vlastitog grožđa, a ostatak da uzimaju od onih koji uzgajaju na ekološki način te da kvasci koji su već prisutni u grožđu odrade fermentaciju.

Upoznajte pet vinara čija su vina bez kompromisa, a maceriraju ih i 365 dana!

Dugačak je to put od Denisovih početaka kad su kušači njegovih vina znali postavljati pitanja čemu talog u Grku.

“To je prirodni izgled takvih vina, a talog koji se s vremenom napravi ne utječe na njihov okus i jednostavno se može ukloniti kroz cjediljku. Danas više nitko ne postavlja to pitanje”, sigurno će Denis, a to potkrljepljuje i potražnja.

Godišnje proizvedu oko 10.000 boca, a njegova vina putuju i izvan Hrvatske, čak i u Ameriku.

“I dalje mislim da je najbolje i najkvalitetnije ta vina u Hrvatskoj prodavati strancu, jer ga ipak probava u ovom okruženju pa je i doživljaj potpuniji. Pitanje je koliko će netko htjeti piti Plavac u, ne znam, New Yorku, sigurno će ga prije popiti u Zagrebu ili u Splitu. Kad putuješ gledaš gdje ćeš isprobati nešto autohtono”, reći će prizdrinski vinar.

Uz Plavac mali koji je tradicionalna sorta u pelješkom kraju, Denis je među prvima odlučio uzgajati Grk, iako je dosta zahtjevna sorta. U kraju gdje su do tada vladali maraština i rukatac, opet je bio pionir. Od zaštitnih sredstava koristi samo sumpor i bakar, a kako je teren dosta strm, uspijeva pognojiti samo 30 posto vinograda. Sreća je, kaže, što je Plavac jako otporna sorta i raste i u najtežim uvjetima.

“Pepelnice ima, ali držimo je pod kontrolom, zasad. Podmukla je to bolest pa se zna i kasnije u osmom mjesecu pokazati”,, spominje, dodajući kako su ipak od svega najgore suše s izrazito visokim temperaturama, jer ako duže potraju onda ni kiša ne pomaže, a grožđe se od jačine sunčevih zraka jednostavno posuši.

Kuća ljubitelja vina

Ali to je bavljenje poljoprivredom, moraš biti spreman na sve, pa i na loše godine.

“Imamo tu sreću da su nam lokacije zaštićene od pesticida s drugih parcela, ali zato se borimo s pajasenom, koji raste kao lud i ima ga posvuda. Širi se s tuđih površina kojima se nitko ne bavi”, razočarano će ovaj poljoprivrednik.

Denis i Maja iskoristili su poticaje za dopunsku djelatnost pa tako posjetitelji odnedavno u Prizdrini mogu i prespavati u njihovoj kući ljubitelja vina. U blizini i njegov rođak u svojoj Vinariji Bartulović također proizvodi prirodna vina, a prodaje i svoje maslinovo ulje. Odluku da grad zamijene selom, nikad nisu požalili, a dok gledaju kako bezbrižno odrasta njihova kći Maruška, u to su samo još sigurniji.

Davno je Denis rekao: “Prizdrina nikad neće biti pripi*dina” i nekako mu u to vjerujemo.