Pola grožđa proda se na crno!?

Želimir Bašić iz Zadružnog saveza Dalmacije upozorio je na nedavnoj tiskovnoj konferenciji kako je ponovno potrebno potaknuti državna tijela u suzbijanju ilegalnih kupnji grožđa u vinogradu. U Savezu su ovu poruku odlučili poslati uoči skorašnjeg održavanja 26. po redu Sabatine, Međunarodnog susreta vinara i vinogradara, potaknuti informacijama s terena.

Javna tajna jest da se velike količine grožđa prodaju "na crno" u vinogradima te se na kraju od tog grožđa proizvodi vino koje završi na policama dućana. Procjena predsjednika Zadružnog saveza Dalmacije Lordana Ljubenkova jest da se na kilogram evidentiranog grožđa jedan kilogram proda kanalima bez evidencije.

Na terenu 18 tisuća, a u Agenciji 1.300 tona!

Podaci u Zadarskoj županiji zvone na još veći alarm. Od jednog kilograma grožđa proizvedenog u Zadarskoj županiji prošle godine, gotovo 95% nije evidentirano redovnim kanalima. Radi se o usporedbi podataka iz registra Agencije za plaćanje i procjeni koju vrše savjetodavci na terenu. Procjena savjetodavca za lanjsku berbu tako je iznosila 18.000 tona grožđa, dok je u Agenciji evidentirano svega 1.386 tona.

Ove šokantne brojke najviše su iznenadile upravitelja Poljoprivredne zadruge Maslina i vino iz Polače Radoslava Bobanovića, prvenstveno zbog ogromnog manevarskog prostora za nelojalnu konkurenciju na tržištu.

"Ako je ovo točno, onda mene prvog zaboli glava. Na svaku botulju vina plaćamo 75% poreza državi. Radnik koji radi na berbi osam sati stoji 50 eura dnevno. Ja se sada pitam što mi radimo", kaže Bobanović.

Prodaja grožđa na crno u domaćim vinogradima nije ništa novo. Još u ne tako davnoj prošlosti u Badelovoj vinariji u Benkovcu su po osobinama berbe znali kolike će biti otkupne količine grožđa. U slabijim godinama one su bile veće jer su Nadinskim blatom manje vozili šverceri sa svojim šleperima. Kad je kvaliteta grožđa bila iznimno dobra, na teren bi izašli prekupci koji bi većom cijenom nego što bi je odredila Vinarija privukli kupce i kupovali kvalitetno grožđe na crno.

Lordan Ljubenkov smatra kako je rješenje problema poticanja OPG-ovaca u udruživanje u zadruge kako bi se kroz nju kontrolirala proizvodnja i promet grožđa.

Zadrugama uvesti reda

"OPG-ovci nisu obavezni evidentirati sav svoj promet, a kroz zadrugu bi se to izbjeglo. Smatramo da je zadrugarstvo nešto neizbježno. Mi i kroz Sabatinu potičemo ljude da se udruže. Naše ocjenjivanje otvorenih vina ima upravo za cilj pokazati ljudima kako imaju kvalitetan proizvod s kojim vrijedi izaći na tržište", kaže Ljubenkov.

Ljubenkova teza drži vodu, ali samo u jednom postotku. I dalje ostaje sumnja koliki dio grožđa završi na crnom tržištu te se naknadno pretoči u vino koje završi na policama. Istina jest kako OPG-ovci nisu obavezni evidentirati svoju prodaju, ali samo ako se radi o fizičkim osobama. U suprotnom, ako posluju s pravnim osobama, sve količine trebaju biti evidentirane. Također obaveza o evidentiranju i neevidentiranju ovisi o površini pod vinogradima koju je prijavilo gospodarstvo.

Bilo bi naivno smatrati kako se ogromne količine grožđa prodaju na kućnom pragu, prijatelju, rođaku, koji od njih kasnije radi vino u svojoj konobi. Puno realni scenarij jest da dio grožđa, osobito dobre kvalitete, završi u vinarijama koje proizvode buteljirano vino za tržište krajnje potrošnje. Crna istina jest da je nekima jeftinije i manje rizično kupiti grožđe, nego ga proizvesti.

Foto: bigstockphoto.com, lucasantilli