Između poplava i nade: Hoće li dalmatinski vinogradi izdržati novu sezonu?

Iako je zima dobrano zamahnula repom, posebno na jugu Lijepe naše gdje su obilne padaline, najprije kiša, zatim i snijeg, nekima donijela radost, a drugima brige, oni najpogođeniji, vinogradari s oprezom gledaju prema novoj vegetacijskoj godini. Iza njih je razdoblje obilježeno snažnim klimatskim poremećajima, a ispred njih sezona puna neizvjesnosti. Mada je vinogradarstvo u Dalmaciji gospodarska djelatnost, ali i dio identiteta prostora, ono danas stoji između opstanka i prilagodbe.

Posebno se to vidi u Imotskom i Vrgoračkom vinogorju, dvjema regijama s dugom tradicijom uzgoja vinove loze, ali s bitno različitim problemima. Dok se Imotsko vinogrje već godinama suočava s demografskim i strukturnim izazovima, Vrgorac je posljednjih tjedana doslovno pod vodom, i to ne prvi put.

U Imotskom se nadaju dobroj vinogradarskoj godini

Ono Imotsko vinogorje, smješteno u krškoj unutrašnjosti Dalmatinske zagore, nekada je bilo jedno od najupečatljivijih vinogradarskih područja juga Hrvatske. Danas, prema procjenama struke, raspolaže s tek nešto manje od tisuću hektara vinograda, gotovo upola manje nego prije nekoliko desetljeća. Ovdje te oborine i niske temperature nisu učinile toliko štete.

Dapače, tamo se nadaju jednoj od boljih vinogradarskih godina.

"Ovo je jedna tipična godina. Kada to kažem, mislim da nije ona neobično topla kroz koje smo prolazili unatrag par godina. Niske temperature itekako su dobrodošle. Manje insekata i svih tih nametnika svakako će olakšati proces vegetacije", priča Ante Grabovac iz Prološca, jedan od najvećih vinogradara na tom području, pa i šire. Kaže da, kako bi izbjegli takve vremenske nepogode, svoje su vinograde sadili na vinogradarskim površinama. Odnosno na lokacijama koje im je struka preporučila. "Zato nemamo problema ni sa kišom niti sa snijegom i ledom. Da je tome tako, već sredinom prosinca prošle godine otpočeli smo s rezidbom koja je u tijeku. Od skoro 150 tisuća trsova , obrezali smo četvrtinu", otkriva nam on dodajući da zato, po svemu sudeći i onome što vide, ne bi trebalo biti problema. "A opet, duga je godina", komentira on.

Iako na području Imotske krajine dominira kujundžuša, otporna autohtona bijela sorta koja se sve više afirmira na tržištu zahvaljujući svježini, pitkosti i prepoznatljivom aromatskom profilu, vinogradari priznaju da se vinogradarstvo u ovom području održava ponajviše zahvaljujući entuzijazmu starijih proizvođača i manjeg broja mladih koji su odlučili ostati. Ustvari, to je ta njihova filoksera i peronospora, led i snijeg. Bar je to tako u Imotskom i njegovoj okolici. One koji su nastavili sa stoljetnom proizvodnju, agronomi upozoravaju i na dodatni problem – klimatske oscilacije. Iako Imotsko polje nije bilo izravno pogođeno nedavnim poplavama, količine oborina posljednjih godina značajno su iznad prosjeka, što utječe na strukturu tla i
povećava rizik od bolesti vinove loze u proljetnim mjesecima.

Vrgoračko vinogorje ili što južnije to tužnije

Nešto južnije, situacija je tužnija. Ako je Imotsko vinogorje simbol dugotrajne borbe, onda je ono Vrgoračko danas slika otvorene krize. Početkom siječnja snažne i dugotrajne oborine uzrokovale su poplave u sva tri glavna polja - Rastoku, Jezeru i Bunini. Prema procjenama lokalnih vlasti i udruga vinogradara, pod vodom se našlo oko pola milijuna čokota vinove loze i voćaka. Voda se na pojedinim parcelama zadržala danima, a ponegdje i tjednima. Iako je loza u zimskom mirovanju otpornija nego tijekom vegetacije, stručnjaci upozoravaju da njezino dugotrajno zadržavanje može uzrokovati gušenje korijena, razvoj gljivičnih bolesti i propadanje mladih nasada.

"Unatoč svemu, ne vjerujem da će biti ozbiljnijih posljedica. Barem ne u našim vinogradima. Navikli smo mi na to, a i naši trsovi. Imamo oko 25 tisuća loza raznih sorti na području Kobiljače koji su evo i desetak dana od zadnjeg nevremena i dalje pod vodom. A kiša i dalje konstantno pada", govore nam Mirjana i Davor Marević dodajući kako je jedini problem taj što ne mogu ući u njih.

Dokad tako? Vrgorac opet pod vodom, svaka jača kiša poplavi tri polja i ugrozi poljoprivredu

"Vrijeme je rezidbe, ali što je tu je. Pričekat ćemo. Znali smo ih rezati i koji mjesec kasnije, pa su urodi i dalje bili iznimni. Je, malo je kaotično da vinograde uopće ne vidite. Voda ih je doslovno prekrila. Pošto je Kobiljača najniža točka, sva voda se slije prema nama, pa je sada na mjestima visoka i do tri metra", opisuju vinogradari na čijem je OPG-u, a sigurno i kod njihovih susjeda, bilo slučajeva da je u vrijeme sušnih godina bez pretjeranih oborina i poplava, godina bila jako loša po pitanju količine i kvalitete grožđa. Stoga stanja poput ovog, nimalo ih ne zabrinjava.

I oni ostali tvrde, da ako se voda brzo povuče, dio vinograda će se oporaviti. No tamo gdje je dulje stajala, realno je očekivati smanjenje uroda, pa čak i potrebu za vađenjem trsova, upozoravala je struka odnosno agronomi koji već godinama surađuju s vrgoračkim proizvođačima. Ističu kako o tome ovisi i razvoj situacije kroz proljeće. Ako se tlo uspije osušiti do početka vegetacije i ako ne dođe do jačeg razvoja bolesti, dio štete mogao bi se ublažiti, premda, rizici ostaju veliki. Poput već spomenutog propadanja korijenskog sustava, plamenjače ili nekih drugih gljivičnih bolesti, slabijem razvoju i rastu mladica i na koncu smanjenju broja i kvalitete grozdova. U najgorem scenariju, pojedini vinari mogli bi izgubiti od 30 do 50 posto očekivanog uroda, što bi dodatno ugrozilo njihovu ekonomsku održivost.

Država ne pruža ruku

To što struka surađuje sa vrgoračkim vinogradarima i vinarima i nije neko čudo. Više čudi što ruku ne pruža država, pa se zbog izostanka njihove suradnje i događaju ovakve stvari na terenu. Jer ovo nije više izolirani incident. Poplave se u Vrgoračkom polju ponavljaju gotovo svake godine, a kvalitetno rješenje problema odvodnje još uvijek je daleko od realizacije. Zato se to vinogradarstvo u Dalmaciji danas nalazi na jasnoj prekretnici. S jedne strane stoje tradicija, autohtone sorte i znanje prenošeno generacijama. Dok s druge pak, stoje klimatske promjene, nedostatak infrastrukture i sve veći troškovi proizvodnje.

Unatoč svemu loza je izdržljiva. Podnosi ona različite nepogode, ali ni ona ne može protiv svega. Shodno tome bez sustavnog rješavanja problema odvodnje, jačanja potpore malim proizvođačima i prilagodbe vinogradarstva novim klimatskim uvjetima, upozoravaju stručnjaci, ovakve će se situacije ponavljati sve češće.

A do tada neće biti ugroženi samo urodi, nego i budućnost dalmatinskih vinogorja.