Franko Ružić jedini je registrirani proizvođač mirnog vina i vrhunskog pjenušca od jarbole

Franko Ružić iz sela Zvoneće u zaleđu Matulja vlasnik je OPG-a Ružić, jedinog službenog proizvođača mirnog vina jarbola i vrhunskog pjenušca od sorte jarbola.

Jarbola je specifična zbog bujnog rasta i tanke kožice što znači da je vrlo delikatna. Upravo to je razlog što je gotovo nestala jer su ljudi odlučili saditi otpornije sorte koje se lakše održavaju i daju veće prinose.

Područje na kojem ima vinograd obilježavaju Zvonejske njivi, brojne terasaste zemljišne čestice, podsjetnik na upornost i težak rad prošlih generacija i zaštićeni spomenik kulture. Danas ovdje malobrojno lokalno stanovništvo jarbolu prvenstveno proizvodi za vlastite potrebe te kako bi sorta opstala.

Poštivanje tradicije

"Prezidi su se radili na najosunčanijim dijelovima brda i mislim da je to nama danas dobra poruka - treba gledati kako su radili naši stari, tamo gdje su oni sadili, trebamo i mi. Oni su od stočarstva i obrađivanja zemlje živjeli, dijelom i od vinogradarstva. Dakle, znali su što rade”, naglašava Ružić dodajući da je nekada bilo stoke i puno se kosilo. Granica se znala u centimetar i nije se išlo preko nje.

Bila je borba, kaže, svi su imali blago, a ”trave je bilo koliko je bilo”. Po zapisima se s izgradnjom prezida i njiva krenulo u 16. stoljeću. Žene su tada donosile zemlju u košarama kako bi se nasipao teren i krenulo nešto uzgajati.

U početku su ljudi uzgajali grožđe i radili vino za sebe, kasnije su krenuli i s prodajom. Nekada se radilo sasvim drugačije: grožđe se bralo, gazilo ili mljelo i stavilo u bačvu pa ”ča Bog da”. Danas ima dosta posla i u vinogradu i u vinariji, tržište traži da proizvođač ima čisto, stabilno vino, priča nam.

Plodnu zemlju preuzima šuma

Zvonejske njivi područje je na nadmorskoj visini od 350 do 450 metara smješteno na jugoistočnom obronku, na strmoj padini koja se penje od sela Zaluki do sela Perka u zaleđu Matulja i poznatije Opatije.

Njihova specifičnost je da se radi o vrlo malim parcelama kojima se ne može pristupiti s većim strojem. Zato se najviše radi ručno - što podrazumijeva puno odricanja. S druge strane, to svemu daje određenu draž, priznaje ovaj vinogradar i vinar otkrivajući kako nema zainteresiranih za proširenje proizvodnje. No, to ga ne čudi imajući na umu da ih ”šuma sve više zatvara” pa postoje veliki problemi s vlagom i divljači.

"Nekada su njive bile pune ljudi, svatko je nešto obrađivao, a danas da čovjeku na polju dođe loše, nema tko uskočiti za pomoć”, opisuje Ružić koji primjećuje nazadovanje po pitanju poljoprivredne proizvodnje u cijelom periodu koliko se bavi ovim poslom.

Odustajanje nije opcija bez obzira na probleme

Iako ima tek oko 3.000 trsova, parcele su raštrkane pa se u proizvodnju grožđa ulaže mnogo rada i vremena. Osim toga, uočava i promjenu klime, a zbog velike vlage ne smije kasniti s tretiranjem. Klima je nepredvidljiva, navodi, svake godine je nešto. Prvo suša, pa uslijede velike kiše ili obrnuto, a biljke se teško prilagođavaju na ekstreme. 2025. godine je na grožđu bilo ožegotina, opisuje, no na svakom koraku ima poteškoća.

"Pored divljači, veliki problem su i ptice. Protiv divljači se još i da obraniti postavljanjem ograda ili pastira, ali od ptica nema obrane. Nekada je bilo puno više vinograda pa su životinje svugdje uzele malo, a sada nemaju kome nego meni”, govori smijući se.

Bez obzira na sve, nakon više od 15 godina mukotrpnog rada uz redovne poslove, danas se obitelj Ružić može pohvaliti kako proizvodi vrhunski pjenušac od autohtone sorte i kvalitetno mirno vino zaštićene oznake izvornosti.

Očuvanje autohtonih sorti

Sorta jarbola prisutna je u Zvonećoj više od stoljeća, no tek je 2003. na inicijativu nekolicine ljudi i Općine Matulji potpisan ugovor s Institutom za poljoprivredu i turizam u Poreču s ciljem realizacije Projekta očuvanja autohtonih sorti - Jarbola. Utvrđeno je kako se radi o autohtonoj sorti te je ona uvrštena u Nacionalnu listu priznatih kultivara vinove loze.

Ružići su materijal za analizu uzeli s nekoliko starih trsova i posadili prvi matični nasad. Od njega se nastavlja uzimati materijal za proširenje vinograda. Opisuje kako su krenuli od nule, od starih njiva su napravili novi vinograd. Uz to su raskrčili i prekopali ostale parcele koje su bile sasvim zapuštene. Ima još ljudi koji su sadili, ali sitno, za vlastite potrebe.

"Sve je sto posto jarbola, od vinograda do konačnog proizvoda”, otkriva naš sugovornik. Riječ je o autohtonoj sorti bijelog grožđa zvonejskog kraja koju su od gotovo stoljetnog zaborava spasili entuzijasti ove obitelji. Ružići od 2013. proizvode jarbolu uz oznaku 'kvalitetno vino sa zaštićenom oznakom izvornosti'.

S obrađivanjem starih zapuštenih prezida i sa sadnjom novih sadnica krenuli su prije više od dva desetljeća. Danas je OPG Ružić jedini poslovni subjekt koji u Hrvatskoj, pa tako i u svijetu, proizvodi ovu autohtonu sortu vinove loze.

Ograničene količine

Nadmorska visina od prosječno 400 mnm zaslužna je da sorta ima lijepe voćne arome, niske alkohole, a te lijepe izražene kiseline idealna su baza za pjenušac. Upravo to je razlog što su prije 10-ak godina krenuli u proizvodnju pjenušca, a koji je već nekoliko godina priznat kao vrhunski.

Ružić smatra da upravo radi malih parcela na Kvarneru u ponudi treba postojati specifičan proizvod kao što je jarbola. Cijela regija, međutim, slabo prepoznaje ovu sortu bez obzira što se on već duže vrijeme time bavi. Ljudi preferiraju žlahtinu ili malvaziju, a i restorani se za jarbolu rijetko odlučuju. Priznaje, s druge strane, i da su količine ograničene.

"Ako je dobra godina, sve je u redu, odradi se po planu. No ako je godina slabija, ne mogu samo otići negdje po grožđe, a ne mogu kupiti niti od lokalnih stanovnika jer oni proizvode samo za sebe”, govori te dodaje i kako u veću proizvodnju ne može ići jer bi zahtijevalo da se samo time bavi, a to je preriskantno. Uništi li urod jedne godine tuča, neće biti prihoda, a ako se te godine ošteti trs, sljedeće neće bit grožđa ili će ga biti premalo.

Jedina u svijetu, a neprepoznata

Ovaj vinar smatra kako bi Kvarner kao regija trebao više cijeniti domaće sorte i trud lokalnih proizvođača da ih očuvaju. Kada neka velika nacija ima tako specifičan proizvod koji se može naći samo na jednoj lokaciji, oni od toga naprave veliku priču. Kod nas se, kaže, ne prepoznaje važnost sorte jarbola kao jedine takve u svjetskim razmjerima. Domaći ljudi još i kupe koju bocu pjenušca kao prigodan poklon, ali mirno vino ide jako slabo.

"Ako ja odem u Slavoniju, neću tamo tražiti malvaziju, nego ću pitati za graševinu ili traminac, a potrudit ću se otkriti i nešto novo. Posjetim li drugu zemlju, pit ću tamošnje vino, vino regije u koju sam stigao”, slikovito argumentira.

Do pjenušca tek za tri i pol godine

Ružići nešto malo prodaju prijateljima u rinfuzi, no uglavnom pune u boce mirno vino i pjenušce. Kroz godinu ide slabije, priča nam, no oko Nove godine se firmama uspije nešto više prodati - najčešće pjenušac, koji je i inače traženiji od mirnog vina. Sada je u prodaji onaj iz 2021. jer odležava od dvije do tri godine.

"Za konačni proizvod treba minimalno tri i pol godine od berbe, a s obzirom kako je riječ o vrhunskom pjenušcu jedinstvenom u svijetu, legitimno je postaviti pitanje o vrijednosti takvog proizvoda”, navodi naš sugovornik, inače školovani enolog koji u ovaj posao ulaže doista mnogo vremena i truda. Toliko da se ponekad zapita koliko to sve ima smisla.

Zagorje ima najviše vinogradara, Istra vinograda, a 44 % tržišta drži jedna sorta vina

Godinama ulažu u proizvodnju, nešto se vrati, ali stalno treba ulagati jer se uvijek može ubaciti nešto novo i bolje, govori. Kada je bolja berba, u ponudi ima još jednu vrstu vina, drugačije stilistike, harmoničnije, punije. "S time smo krenuli prije nekoliko godina jer sam uvidio da se od jarbole može dobiti jedno ozbiljnije vino”, otkriva.

Nema tko raditi zemlju

Proizvodi obitelji Ružić mogu se kupiti na sajmovima, u Primorsko-goranskoj kašetici smještenoj u centru Rijeke i na kućnom pragu. Uz najavu se može doći i samo kušati vino, čak i razgledati specifične terasaste njive - daleko manje poznate od Bakarskih prezida, ali također iznimno atraktivne.

Postoje zapisi da je na Zvonejskih njivah nekada bilo skoro 60 ha obradivih površina. Ne samo vinove loze, bilo je i drugih poljoprivrednih kultura, dok je sada obrađeno takoreći nekoliko hektara. "Nema tko raditi zemlju - starih nema ili ne mogu, a mladi nisu zainteresirani”, rezimira Franko Ružić.