Nadam se da ću svojim primjerom potaknuti žene i djevojke da prepoznaju ljepotu života na selu, kaže Aleksandra čija se obitelj generacijama bavi poljoprivredom. Sa suprugom Zlatkom prije više od dva desetljeća otvorila je obiteljsku vinariju u kojoj godišnje proizvedu 50 tisuća litara vina.
Na jubilarnom 25. natjecanju koje se održalo u Novoj Gradiški titulu najuzornije hrvatske seoske žene osvojila je Aleksandra Zajac iz Iloka. Sa suprugom Zlatkom bavi se poljoprivredom i to vinogradarstvom, vinarstvom, ratarstvom, svinjogojstvom i konjogojstvom.
"Sama sam se prijavila na natječaj uz podršku svoje Vukovarsko-srijemske županije. Veliko hvala svima, kao i mom gradu. Drago mi je što će se iduće godine ta lijepa manifestacija održati upravo u Iloku. Nisam se nadala toj tituli, iskreno. Vodim se skromno u životu - bolje se ne nadati nego se razočarati. Ali jako sam sretna“, rekla nam je na prvu.
Dojmovi se još nisu slegli, ali ističe kako joj je iznimno drago zbog svega što je doživjela i želja joj je potaknuti druge žene da se prijave na ovo natjecanje koje njeguje tradiciju.
"Sve žene koje su sudjelovale na toj manifestaciji svojim su životnim i poslovnim pričama mene osobno ugodno iznenadile. Ne bih nijednu izdvajala, jer svaka na svoj način doprinosi svojoj zajednici. Sve su jako vrijedne - stvarno vrijedne“, dodala je.
Majka je troje djece koja odmalena pomažu na obiteljskom gospodarstvu. Djecu, kaže, nastoje naučiti svemu što rade. Njezina je želja da svojim obiteljskim primjerom potakne mlade da se počnu baviti poljoprivredom.
"Ja živim u gradu, ali na svom seoskom gospodarstvu. Suprug i ja smo život tako organizirali. Može se kombinirati, itekako. Treba vremena, puno truda, svega, ali može se“, kaže nam Aleksandra koja prije svega naglašava da se nada da će svojim primjerom potaknuti žene i djevojke da prepoznaju ljepotu života na selu.
Ali i da nestanu silne predrasude o poljoprivredi i seoskim ženama. Vjeruje da se i na takav način može lijepo i ispunjeno živjeti te da će njezin put ohrabriti mlade da ostanu u ruralnom prostoru. "To znači biti u štali, raditi što god treba, biti domaćica, držati obitelj, prije svega. A mogu se isto tako i pratiti današnji trendovi, moda, nokti, sve se to može uklopiti u svoj život“, dodaje.
Tijekom života često je nailazila na različite stereotipe, no svojim je radom i upornošću mnoge od njih uspjela razbiti.
"Predrasude su, ima ih puno. Kao prvo žena na konju - u startu, ljudi su svašta govorili: što će ona na konju, što će među muškarcima. Na poslovnim razinama isto. Ali, bitno je biti svoj, znati svoj cilj i ne obazirati se na to što ljudi govore ili misle“, kazuje .
Odrasla je s devetero braće i sestara u obitelji koja se bavi poljoprivredom, pa joj je bilo prirodno nastaviti posao kojim se bavila odmalena jednom kada se udala. Tijekom godina dobila je pregršt nagrada, a najdraže su joj one s konjičkih utrka.
"Tu su nagrade koje smo osvojili suprug i ja - on vozi, ja sam suvozačica. Osvajali smo medalje, prvo, drugo, treće mjesto. Imam i nagradu za "Najljepšu jahačicu“. Nakupilo ih se tijekom godinama“, ispričala nam je.
Aleksandra Zajac ovogodišnja je najuzornija hrvatska seoska žena
Vinariju Zajac imaju već godinama, obilaze sajmove, kad stignu uz sve obaveze, a vina su im dobila brojna priznanja. "Suprugova obitelj bavila se vinogradarstvom i vinarstvom još od početka 20. stoljeća. Dok su vinogradi bili na kolcima, a za transport vina koristili su zaprežna kola sa konjima“, kazuje.
Tradicija poljoprivrede, vinogradarstava, vinarstva i konjogojstva prenosila se u obitelji generacijama, a svaka je sadila vinograde, obrađivala zemlju i uzgajala plemenite konje. Ljubav prema konjima, zapravo je, obiteljska tradicija.
"Posjedujemo oko 17 hektara vinograda od toga sorte poznate Graševine, Traminca, Frankovku, Cabernet Sauvignon, Rajski Rizling. Godine 2004. krenuli smo u izgradnju vlastite obiteljske vinarije, a godišnje proizvedemo oko 50.000 litara vina“, kazuje.
Za preradu grožđa do njegovanja vina koriste najsuvremeniju tehnološku opremu. Brza prerada, kontrolirano hlađenje mošta te čuvanje u inox bačvama.
"Mali dio vina čuvamo u drvenim bačvama te puštamo da dozrijevaju i do godinu dana. U našoj kušaonici, imate priliku okusiti sva vina iz naše ponude, a nudimo i grupni obilazak do 10 ljudi“, dodaje.
Obaveza na gospodarstvu je puno, a svaka od njih zahtijeva predanost i dobru organizaciju, jer bez toga sve teško može funkcionirati onako kako bi trebalo.
"Jedan moj uobičajeni dan? Prvenstveno sam majka i supruga: doručak, ručak, večera. Između toga obavljam administrativne poslove. Svaki je dan drugačiji - u principu imam neke osnovne zadatke koje moram napraviti, a ovisno o sezoni više smo uključeni u određeni dio posla“, smije se ova sjajna žena.
S obzirom na to da se bave svinjogojstvom te imaju suvremenu farmu s oko 1.400 tovljenika, razgovor se prirodno dotaknuo i teme afričke svinjske kuge.
"A vidite, uvijek pazimo. To mi je pomalo teška tema jer nas doista opterećuje. Stvarno se trudimo i kod nas, srećom, nema problema. Već dvije godine sve to traje. Nije došla ni do Iloka ni do nas i nadam se da će tako ostati. Imamo suvremenu farmu i brinemo o svakom detalju, nije to mala stvar. Samo se nadam da će sve to uskoro biti iza nas“, zaključuje.
Fotoprilog
Tagovi
Autor