Zapuštenu zemlju oplemenili uzgojem divljači

Nedaleko Murskog Središća odnosno Svetog Martina na Muri nalazi se obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Perhoč, koje se bavi uzgojem jelenske divljači i proizvodnjom suhomesnatih proizvoda. Imali su svojedobno zapuštene zemlje pa su je kažu nečim htjeli oplemeniti. Izbor je prvotno pao na vinograd, ali u konačnici je na zemlji zaživjela divljač.

Prvo je sve, kaže gospođa Melita Perhoč, bilo kao hobi jer kupili su tek pet jelena a danas sveukupno broje 130 životinja. Pored običnih i jelena lopatara tu je i (po)nešto muflona. Divljač imaju već trinaest godina pa im je takav uzgoj postao rutina, to više jer oni "nisu zahtjevni kao uobičajene domaće životinje". Jeleni slobodno šeću na oko 10 hektara bukove šume i nemalo (polovice) pašnjaka obitelji. U posebnom su ograđenom prostoru kao slobodnošetajuća divljač, koju Perhoči hrane kukuruzom, ječmom, zobi, travom...

Jedu jednom na dan "zrnevlje", ali uvijek imaju i travu kao poslasticu. Godišnje pojedu do 12 tona kukuruza, tri tone ječma i zobi odnosno ko 30 bala sijena. Slade se oni i u šumi s tamošnjim plodovima jer životinje su uvijek vani, ali imaju i za njih napravljene nadstrešnice kao zaklone. Perhoči su počeli uzgoj divljači s jelenima lopatarima, kasnije muflonima a obične jelene nabavili su nedavno.

Divljač jede jedanput dnevno

Cijena jednog primjerka životinje doznajemo ovisi o godini im života odnosno rogovima, težini... Uglavnom su oni, s par desetaka kilograma i godinu do dvije starosti oko 1.500 kuna. Jelen lopatar najviše izraste do 100 kg, a meso to životinje smatra se najkvalitetnijim. Ovo im je vrijeme parenja pa im je obitavalište začinjeno rikom s kojom se dobro nosi gospođa Melita, koja ponajviše o njima skrbi. U vrijeme ljubavnog zova kaže mora biti opreznija i u prostor životinja ne ide "bezglavo" da ne navuče njihovu ljutnju.

Kada je o uzgoju riječ, sa strane ostavljaju ono što je za rasplod od ostale divljači (mlade i stare) te spravljaju salame odnosno odreske ponajviše za jelenski gulaš. Ako je mlado jelensko meso, valja izribani luk staklasto propirjati i dodati mu isto tako naribano korjenasto povrće (mrkva, celer,peršin) te kuhati kao običan gulaš. Sve proizvode kažu Perhoči obrađuju u svojoj klaonici, a prodaju ih najviše na imanju i posjetiteljima koji pohode obližnje toplice Sveti Martin.

Radije kažu izletnici kupuju kobasice nego kineske suvenire. "U našem kraju sve što možete proizvesti možete i prodati", ističe Melita Perhoč, jer kaže kako je ljudi pitaju ima li domaćih jaja, pekmeza, zimnice, bučinog ulja i sl. Iako imaju izvrsne delicije od OPG-a ipak ne žive, ali u konačici namjeravaju jer kćer studira informatiku, a sin je ugostitelj. Suprug Robert (47) još je zaposlen u Austriji, a gospodarstvo u Hrvatskoj pod paskom je naše sugovornice.

Jelenski gulaš, odresci i pršut

Zaživjela je na imanju i lovačka kuća gdje vikendom posjetitelji mogu kušati delicije od divljači uključujući jelenski gulaš, odreske a mogu kupiti i pršut od jelena po 150 kuna za kilogram. Pola kilograma salame od tih životinja košta 70 kuna a kobasica 60. Jelensko meso okusom podsjeća na govedinu a dobro je za sve koji muku muče s kilogramima i imaju druge tegobe zbog kojih im valja izbjegavati veće masnoće. Perhoči ga tek pomalo "začine" špekom od domaće svinje (kobasice) jer bi u drugom slučaju bile presuhe. Sva im je mesna ponuda tražena, iako uvijek ima sumnjičavaca kojima divljač nije poput piletine i drugog "domaćeg" mesa, ali naša sugovornica kaže kako je sve "stvar ukusa".

Zagreb im itekako traži gotove proizvode od divljači koja je odvajkada bila na cijeni. Perhoči vjeruju da ća tako i ostati, samo kažu treba "delati" a to danas malo tko hoće. Došla je moda ističu da bi svi bili bogati preko noći, a u poljoprivredi se kažu ne može brzo i puno zaraditi. Zato je žalosno da su nam sela sve praznija posebice u Slavoniji, pa bi smatra gospođa Melita trebalo više reklamirati poljoprivredna kao i obrtnička zanimanja. Oni su tvrde svoju reklamu zasada ustrojili tek na facebook stranici "Farma jelena i muflona" a ostalo slijedi onu: dobar glas, daleko se čuje.

Foto: arhiva obitelji Perhoč