Sakura - priča o trešnji dalekog Istoka

Naša je mala zemlja poznata po velikom bogatstvu prirodnih šuma, ali znate li koja je zemlja najbogatija trešnjama? Japan je zemlja s najvećim brojem trešnjinih kultivara na svijetu. Zanimljivo je da uzgajaju trešnje najrazličitijih nijansi cvjetova - bijele, ružičaste pa čak i žute, ali nitko ne zna točan broj uzgojenih kultivara. Najbrojnije su trešnje koje imaju cvjetove od pet latica, ali i one punih cvjetova nisu rijetkost.

U zemlji izlazećeg sunca trešnjin cvijet se štuje iznad sveg drugog cvijeća, pod nazivom sakura, zauzimajući posebno mjesto u povijesti i kulturi.

Hana-mi iliti promatranje trešnjinog cvijeta

Promatranje trešnjinog cvijeta ili hana-mi, običaj je star preko tisuću godina, a počeo je u doba Heian (794-1185) kada su japanski plemići priređivali zabave u čast trešnjina cvijeta slaveći njegovu ljepotu. U Edo razdoblju (1603-1867) običaj hana-mi prihvatio je običan puk. Prilika da se za hana-mi okupi cijela obitelj uz obilje hrane, saké piće i vesele pjesme, u vrijeme od ožujka do svibnja (ovisno o geografskom položaju) pod rascvjetalim krošnjama, zadržala se do danas. Trešnjine krošnje su posebno lijepe u kombinaciji s dvorcem ili hramom.

Neki promatraju cvjetove noću što izgleda gotovo bajkovito s rasvjetom ispod krošanja stabala. Smatra se da je upravo trešnjin cvijet preslika japanske životne filozofije, kulture i identiteta.

Japanci smatraju da ljepotu treba tražiti u prirodi, a ne stvarima i posjedovanju istih. U nježnom cvijetu koji tako kratko cvate, pronalaze sličnost sa prolaznošću života kao i smjene rođenja, života i smrti. Nakon što trešnje ocvatu, tlo prekrije mnoštvo latica podsjećajući na ružičasti snijeg. Pojavu stvaranja tepiha od latica, Japanci zovu sakura fabuki ili cvjetna mećava.

Hana-mi se slavi i u brojnim drugim zemljama: SAD-u, Brazilu, Australiji, Kanadi, Kini, Njemačkoj i brojnim drugim, podsjećajući na prijateljske odnose s Japanom. Nadam se da će ovaj običaj potaknuti još nekoga da uzme dekicu, dobru hranu i društvo i provede dan pod krošnjama trešnje pjevajući "Još i danas zamiriše trešnja". Tko zna, možda je uskoro čujemo i u japanskoj verziji.

Tekst: Mateja Budja, časopis Hrvatske šume