Davor Gašpar: U 30 godina s tartufima shvatio sam - iz svakog neuspjeha se uči

"Na moj prvi eksperimentalni nasad tartufa, u koji sam uložio tada zadnjih 450 njemačkih maraka koje sam imao kao student prve godine šumarstva, pobjegle su susjedove koze. Naravno nije ostalo ni listića. Svaki neuspjeh je priča iz koje nešto možemo naučiti", priča nam Davor Gašpar, diplomirani inženjer šumarstva, pionir uzgoja tartufa u Hrvatskoj.

Kao jedini registrirani proizvođač mikoriziranih sadnica za plantaže tartufa u Hrvatskoj, na svom OPG-u u Zagrebu, kojega je pokrenuo 2017. godine, u ponudi ima 6 komercijalnih vrsta ovih gljiva.

"Proizvodim najznačajnije vrste koje rastu u Hrvatskoj: bijeli, crni ljetni i njegovu jesensku inačicu neotesani tartuf, tamnosporni, golemosporni, ožujsku gomoljaču i crni zimski tartuf“, dodaje.

Znanje o tartufima se ne dijeli

S obzirom da je s ocem od malih nogu brao gljive, želja i ideja za "pripitomljavanjem“ vrganja je oduvijek bila prisutna.

"Ni tata, koji je bio diplomirani inženjer šumarstva nije znao kako uzgajati takve šumske vrste gljiva, ali je znao da to nitko ne radi, jer zapravo, nitko ne zna kako“, kaže nam Gašpar.

Nakon bezbrojnih neuspješnih pokušaja presađivanja iz šume u obiteljsko dvorište, shvatio je da to ne funkcionira baš tako jednostavno. Pa umjesto vrganja odlučio - tartufi.

"Tartufi su vrlo rano postali predmet mojih želja. Najveći izazov je bio doći do novih saznanja, jer nije bilo interneta, a tatina šumarska enciklopedija i stručni listovi na koje je bio pretplaćen su bili relativno šturi izvor informacija“, ističe.

Čak ni kasnije na fakultetu nije mogao doći do informacija koje su ga zanimale, pa je već s 18 godina sam morao postaviti prvi pokus s biljkama i tartufima. Onaj isti koje su pojele koze.

"Znanje o proizvodnji i reprodukciji tartufa se ne dijeli. Čak 80% "informacija“ o tome je zapravo namjerno iskrivljeno jer oni koji znaju kako se to radi ne žele si stvarati konkurenciju“, pojašnjava.

Knjiga "Tartufi“ autora Josipa Hrke promijenila mu je život. Iz nje je naučio da se mogu uzgajati jer im je životni ciklus donekle sličan vrganjima, ali i da ih ima po cijeloj Hrvatskoj, pa tako i njegovoj rodnoj Slavoniji.

"Rođen sam u u Novoj Gradiški prije 45 godina, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga upisujem Šumarski fakultet u Zagrebu, s ciljem da naučim što je više moguće o šumskim ekosustavima i prvenstveno o tartufima koji tamo rastu i zašto“, napominje.

Pokretanje obiteljskog gospodarstva

OPG je odlučio pokrenuti 2017. nakon završenog i zaokruženog dugogodišnjeg eksperimentalno-praktičnog rada i stjecanja potpune slike o životnom ciklusu tartufa i proizvodnji sadnica.

"Shvatio sam da da je moj eksperimentalni rad vrlo vrijedan resurs kojeg se ne trebam odreći i da bi bilo smisleno nastaviti tim putem kojim sam krenuo“, priča nam.

Većina Slavonaca ne zna da svakodnevno gazi po tartufima

Njegova obitelj raspolaže s okućnicom u Zagrebu na kojoj je postavljena infrastruktura za proizvodnju u kontroliranim i čistim uvjetima.

"Dijelove kuće povremeno transformiram u funkcionalni biotehnički laboratorij prema potrebi, a sam rast biljaka s 'nacijepljenim' tartufima se odvija na nekoliko povišenih gredica u polikontejnerima“, kazuje.

Počeci su mu bili puni izazova tehničko-tehnološke prirode. Problem nije proizvesti nekoliko sadnica u laboratorijskim uvjetima, već održati kvalitetu povećanjem na nekoliko tisuća.

"Unaprjeđivanje tehnika i tehnologije proizvodnje stalno traju i isprobane su stotine varijabli od kojih za svaku vrstu odabirem najpovoljnije. Kod mene je prirodan rast i sazrijevanje posla teklo kako bi u narodu rekli: polako ali sigurno“, objašnjava

Njegov posao sastoji se od pružanja savjetodavnih usluga, analize tla za kupce, terenskog posla, sakupljanja i nabave repromaterijala, proizvodnje čistih mladica iz kontroliranih uvjeta, proizvodnje, kontrole i aplikacije inokulata tartufa....

"Ali i od proizvodnje supstrata posebnih karakteristika za svaku vrstu, sadnje i presadnje, fitosanitarne i mikrobiološke kontrole, njege i zaštite te na kraju marketinga i prodaje“, dodaje Gašpar.

Ističe da je šteta što Hrvatska nije prepoznala potencijal ove grane agrošumarstva i nije se ugledala na druge članice EU pa raspisala natječaje za osnivanje plantažnih nasada tartufa. Zbog toga je sve podigao sam i financirao.

"Bilo je skupo, ali je vrijedilo. U našim zakonima nema niti riječi o plantažnom uzgoju, a kamoli o potpomognutom financiranju. Trebali smo to davno prepisati iz EU legislative. Nažalost, mi se na razini natječaja zamaramo onime čime nismo konkurentni“, naglašava.

Brojni poslovi oko sadnica

Posao započinje dvije godine unaprijed, s izradom plana proizvodnje. Nakon toga treba osigurati repromaterijal za sve vrste, što može biti jako izazovno ili čak nemoguće, ovisno o godini.

"U pravilu je jesenski period rezerviran za stratifikaciju sjemena, presadnju, popravak povišenih gredica i kontrolu mladica, a proljetni za inokuliranje mladica tartufima, njegu i zaštitu od abiotskih i biotskih faktora“, priča.

Tijekom cijele godine treba paziti na zaštitu biljaka od štetnika, suše, pretjerane izloženosti suncu i eventualnom rastu korova čije sjeme donese vjetar.

"Kontrole mikorize na korijenu mikroskopom se rade periodički na određenom postotku od ljeta do jeseni i jedan su od najzahtjevnijih poslova koje radim“, ističe.

Najveći izazov u poslu je osmisliti nove, efikasnije načine proizvodnje još kvalitetnijih proizvoda.

"Svaki radni dan nosi svoje izazove, a s obzirom da volim svoj hobi-posao, najveći problem mi predstavljaju ljetni ljuti komarci prilikom zalijevanja. Najzahtjevniji periodi su proljeće i jesen kad se obavlja najviše posla s biljkama i onda nema, što bi se reklo - ni petka, ni svetka“, kaže.

Sve sadnice radi od autohtonog kvalitetnog repromaterijala u kontroliranim uvjetima i uvijek prolaze zahtjevne mikrobiološke i fitosanitarne kontrole.

"Prije same sadnje je najvažnije odrediti koje vrste kupac može posaditi na svojem zemljištu analizom tla i klimatskih uvjeta i tu do izražaja dolazi prednost stručnih savjeta koje nudimo prije osnivanja“, kazuje.

Svaka vrsta ima svoje specifičnosti

Surađuju s malim proizvođačima, velikim plantažerima, hobistima, ali i sa subjektima koji žele povećati obim usluga na turistički orijentiranim gospodarstvima.

"Tako će moći dokazati i sljedivost namirnica koje koriste u vlastitoj ponudi“, kaže.

Biljke i tartufe uparuje po prirodnim zahtjevima obiju vrsta prema tipu klime i zemljišta. Što se tiče isplativosti, neke vrste je prestao redovito proizvoditi, već ih uzgaja samo na zahtjev, jer su neisplative.

Sadnice tretira otopinom mlijeka i sode bikarbone, a ova ekološka metoda doprinosi njihovu zdravlju. Ovaj pristup zahtijeva pravovremeno djelovanje u početku opažanja simptoma.

"S obzirom da su gljive remedijatori tla i povuku u svoj micelij svašta iz okoliša, bilo bi neodgovorno unositi pesticide bilo kojeg oblika u nešto što će se s vremenom konzumirati. Također ima određen pozitivan efekt kod pojave pepelnice, lisnih ušiju i gusjenica, a ne utječe na razvoj mikorize na korijenu i sam rast i razvoj“, kaže.

Klasični fungicidi, naravno, ne dolaze u obzir.

Razlike u tartufima

Tartufi se uzgajaju već 200 godina i u Francuskoj je preko 90% iz plantažnog uzgoja. To je dosljedan pokazatelj njihove kvalitete iz umjetno osnovane plantaže. Drugi razlog za podizanje nasada je sve manji urod prirodnih staništa i očuvanje postojećeg genofonda.

"Najvažniji razlog za podizanje plantaža je taj što se nitko ne pomlađuje i svi tartufari koji dnevno danas mogu prijeći 10-15 kilometara da bi možda imali nekakav ulov da opravdaju troškove, možda za petnaestak godina to više neće biti u stanju. Tko bude imao svoju plantažu, bit će sretan što je na vrijeme razmišljao o budućnosti“, napominje Gašpar.

Da nije zadovoljan poslom, promijenio bi ga iste sekunde. Ali kako sam kaže "nisam u kreditu, imam rezultate izgrađene na solidnim temeljima nastalim na vlastitom istraživanju i živim od onoga što volim raditi“.

"Svaki dan je izazov, a svaki izvršen zadatak budi osjećaj svrhovitosti i zadovoljstva. Trudim se svoj posao mijenjati tako da sam svake godine što učinkovitiji. Takav način rada sprječava zasićenje i da to nije tako, vjerojatno se ne bih time mogao baviti. Najvažnije mi je naučiti nešto novo“, priča.

Najponosniji trenutak u njegovoj karijeri bila je potvrda rodnosti plantaže kod kupca, gdje su se već nakon samo tri i pol godine ispod njegovih sadnica pojavili prvi plodovi – što za njega predstavlja jasan dokaz uspjeha, ali i vrhunac višedesetljetnog rada, znanja i predanosti poslu.

"Budućnost zamišljam kao poslovni odnos s nekolicinom starih zadovoljnih kupaca, gdje sam svoje djelovanje ograničio na terenski rad i savjetodavne usluge. Znanstveno-istraživačke poslove preuzeo bi netko mlađi, sposobniji i pametniji. A fizičke netko jači i spretniji od mene“, zaključuje.