Ako je išta Hrvatska donijela u EU, onda je to prirodan i održiv način suživota sa šumama

"Hrvatska gospodari šumama na prirodan i održiv način. To znači da uzimamo samo ono što šuma daje, a ne onoliko koliko treba da se podmire financije, banke ili investicije. Tako se, srećom, ponašamo već više od 200 godina“, istaknuo je mr. sc. Zdenko Bogović, predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika (HSUPŠ) na radionici Društva agrarnih novinara Hrvatske (DANH).

HSUPŠ je, objasnio je, osnovan 2008. godine s ciljem uključivanja u šumarsku politiku i donošenja zakonskih regulativa te provodi različite projekte i pruža podršku udrugama članicama. Krovna je organizacija koja okuplja dvadesetak udruga privatnih šumovlasnika, od Dalmacije do Međimurja i član je Konfederacije privatnih šumovlasnika Europske unije (CEPF).

"Nažalost, u Europi se taj pristup u međuvremenu izgubio. Zato smo mi sada, na marginama bivšeg Austro-Ugarskog carstva, zapravo očuvali ono što bi trebalo biti norma u cijeloj Europskoj uniji. Ako je išta Hrvatska donijela u EU, onda je to ovaj način suživota s prirodom“, dodaje.

Vlasništvo nad šumama

U Hrvatskoj postoji 2 milijarde i 830 milijuna stabala. Čak 47% kopnene površine prekriveno je šumom, a njena prirodnost iznosi 97%. Imamo 94 vrste drveća.

"Šumski i ptičji fondovi su u izvanrednom stanju s 98% očuvanosti. Drvna zaliha iznosi oko 550 milijuna kubika, godišnji prirast je 11 milijuna, a dozvoljena sječa 8,4 milijuna kubika, što je 76% prirasta", kazao je Bogović.

Kako je istaknuo, u šumarstvu i drvnoj industriji u RH zaposleno je oko 35 tisuća ljudi, s prihodom od oko 2,7 milijardi eura. Oko 30% šuma u Hrvatskoj je u privatnom vlasništvu, što čini oko 660 tisuća hektara.

Struktura vlasništva šuma razlikuje se po regijama. Slavonija ima oko 3% privatnih šuma, dok Varaždin i zagorski kraj imaju između 60 do 70%.

"Naše šume nisu "uredovane". Mi ih ne sadimo, osim kad pogriješimo. Bog stvori život - sjeme ili šumu - i onda od majčinskih stabala dobijemo novu, mladu šumu. Kad to ne uspije, tada sadimo. U Europi se šuma sadi tako da se kupuju sadnice u rasadniku, što je metoda koja zapravo nije u skladu sa zelenim politikama, iako se često tako predstavlja“, ističe.

Ekonomska vrijednost šume

Ključ održivog gospodarenja šumama je težnja da šume imaju ekonomsku vrijednost koja donosi prihod, društvenu korist za zajednicu te stabilan šumski ekosustav s očuvanom bioraznolikošću i otpornosti na klimatske promjene.

Agrarni novinari na Medvednici o održivom šumarstvu i komunikaciji u poljoprivredi

Ekološka funkcija šuma je jasna. U našim se nalazi 33 milijuna kubičnih metara mrtve tvari koja predstavlja stanište i životni prostor za brojne biljne i životinjske vrste.

"Od ukupnog broja, 14 milijuna je ležeće mrtvo drvo, dok preostalih 19 i nešto čini stojeće mrtvo drvo, tzv. habitatna stabla. Ti podaci dolaze iz Nacionalne inventure šuma iz 2010. godine. Ekološki stup je ključan za održavanje ravnoteže u prirodi. Na kraju izvješća stoji da je 98% ptica u dobrom stanju, što nije slučajno“, priča.

Osim toga, 2010. godine prvi put je izmjereno koliko ugljika ima u našim šumama. Osim oceana, glavni ponor ugljika u svijetu su šume, što predstavlja pravo bogatstvo naše države. Ono se u našem šumarstvu sprema u dva dijela, u drvenom dijelu i u šumskom tlu, otprilike pola-pola.

"To nije mala stvar i dobro je da se to zna. Podaci dolaze iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, a radili su ih neovisni stručnjaci, ornitolozi, biolozi i drugi kolege na terenu. Ti podaci samo potvrđuju ono što mi znamo, živimo i radimo, da zaista živimo u skladu s prirodom, uzimajući od nje, ali odgovorno“, ističe.

Društvena funkcija šuma je također važna. U Hrvatskoj, prema Zakonu o šumama, svatko može uživati u njima.

"Kao vlasnik, ne mogu vam zabraniti da dođete u moju šumu i uživate u prirodi. Upravo suprotno, želim da dođete. Jedino što ne možete jest ostvarivati prihod iz nje. Primjerice, ako uberete gljivu, to je kao da ste ubrali jabuku iz mog voćnjaka, gljiva je moje vlasništvo, a isto vrijedi i za tartufe“, našalio se Bogović dodavši kako su mu "najgori" neprijatelji divlje svinje koje jedu ove delicije.

Ista pravila za državne i privatne šume

Vlasnici šuma imaju dodatnu odgovornost, moraju sve raditi prema propisima i provoditi zakonske odredbe, što ih razlikuje od vlasnika poljoprivrednog zemljišta.

"Kod nas nema razlike između državne i privatne šume, svi dobijemo isti plan gospodarenja i moramo se ponašati u skladu s tim planom. Zato imamo šume koje traju. Da to nije tako, vrlo brzo bismo, kao i mnoge zapadne zemlje, završili s redovima smreke, monokulturama i istim vrstama, što dovodi do oslabljivanja šumskih ekosustava, čineći ih ranjivijima na klimatske promjene, bolesti i slično“, pojašnjava

Nažalost, monitoring u EU to još ne prepoznaje.

"Po nekim EU kartama, ispada da ćemo mi hrvatski šumari biti oni koji provode deforestaciju u Europi! Karte se već izrađuju i mapiraju, pa možda jednog dana čak i izgubimo licencu – šalim se naravno, ali činjenica je da su neke stvari otišle u krivom smjeru. Mi znamo da ovo nije nikakva devastacija, nego jednostavno biologija vrste“, objašnjava.

Ističe pritom da ne možete siliti neko stablo da bude u sjeni ako ono traži sunce. "Hrast traži svjetlo. Ako ga stavite pod poslovnu strategiju 'budi u sjeni', on neće rasti“, dodao je.

Cilj je uvijek isti: uzeti manje nego što priroda stvori, kako bi šume bile dugoročno održive. Tako ostavljaju zalihu i sigurnost za slučaj da dođe suša, kalamitet (veliko oštećenje vegetacije od štetnika) i slično.

"Još od 1982. godine nama u Hrvatskoj neprestano raste zaliha drvne mase, i to u volumenu, a čak se i površina šuma polako povećava. Sve to pokazuje da imamo dovoljno prostora i za ekonomski razvoj šumarstva. Drvna industrija se bez problema može razvijati u skladu s održivim gospodarenjem šumama“, napominje

Europski zeleni plan

Europski zeleni plan i intervencije ZPP-a ključne su strategije EU-a usmjerene na održivost i klimatsku neutralnost do 2050. godine, uz smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. te obnovu prirode i biološke raznolikosti.

Alokacija za šumarski sektor kroz sedam intervencija iznosi ukupno 81,56 milijuna eura. Međutim, u provedbi ovog financiranja pojavljuju se značajni problemi.

"Veliko administrativno opterećenje za korisnike otežava pristup sredstvima. Netransparentno donošenje pravilnika smanjuje povjerenje i jasnoću u procesu. Zanemarivanje mišljenja struke i vlasnika šuma dovodi do neadekvatnih rješenja. Stalno kašnjenje i izmjene planova objave natječaja stvaraju nesigurnost“, objašnjava Bogović.

Primjena nekih EU regulativa na sektor šumarstva u Hrvatskoj može izazvati negativne posljedice, poput narušavanja prirodne obnove, poremećaja u normalnim strukturama šumskih sastojina te smanjenja dostupne drvne sirovine za oko 30% godišnje.

"Novi zeleni planovi i strategije često su prepuni populizma i političkih pritisaka koji otežavaju održivi razvoj. Neki prijedlozi idu toliko daleko da dodatno ograničavaju gospodarsku djelatnost u šumama, smanjujući prihode i radna mjesta, osobito u ruralnim područjima“, kaže.

Za Naturu 2000 predviđeno 350 milijuna eura

Ministarstvo poljoprivrede uključilo je u financijski plan 350 milijuna eura za primjenu direktiva Natura 2000, posebno za privatne šume.

"No problem nije toliko u novcu, koliko u smanjenju broja radnih mjesta u ruralnim područjima. Gorski Kotar i Lika imaju oko 200 tisuća hektara Natura područja, a očekuje se dodatna zaštita, što je problem jer smo već previše zaštićeni“, kazuje.

Jer dok su na zapadu Europe članice poput Danske, Švedske, Nizozemske, Austrije ili Finska zaštitu smjestili na nepristupačne dijelove, kao što su planine i nagibi, gdje nije razvijeno gospodarstvo, Hrvatska je u Naturu 2000 stavila kompletni Spačvanski bazen, cijeli Gorski Kotar - gospodarske šume Hrvatske.

"Ovo je samo jedan pokazatelj kako stvari funkcioniraju na višoj razini, i to nas sve treba natjerati na razmišljanje. Na primjer, projekt pruge Zagreb - Rijeka ne ide lako jer je šišmiš zaštićen na europskoj razini. Nemamo rješenje za šišmiše u tom području. U Europi ima oko 40 vrsta šišmiša, a u Hrvatskoj ih živi oko 30, što pokazuje koliko smo bogati u pogledu bioraznolikosti. To je važan dio naše prirode i šumskog ekosustava", objašnjava.

Šumari se bore s birokracijom i administrativnim preprekama koje otežavaju rad, no ponosni su na intervenciju 73.05. Rekonstrukcija (konverzija) degradiranih šuma - kojom obnavljaju devastirane šume, vraćaju glavne šumske vrste i jačaju ekosustav.