Još nismo doskočili kako se boriti protiv njih, pa sada ovce držimo zatvorene, kaže nam Dragan Marjanović koji je veliku površinu zaraslu u korove krčio osam godina i stvorio jedan od najljepših pašnjaka.
Kada sam mu lani rekao da uređenjem pašnjaka i držanjem stoke koje je u Posavini nekada bilo puno, među ostalim spašava prirodu od invazivnih korova, osobito amorfe, uzvratio mi je potvrdno, ali i naglasio: "Da, ali ne spašavam samo prirodu nego i sebe. Ovo čime se bavim za mene je svojevrsna terapija".
Velikog zaljubljenika u stočarstvo, umirovljenog branitelja Dragana Dragu Marjanovića iz posavskog sela Pivara kod Stare Gradiške i Renatu Čović s kojom živi, ovoga puta zatekao sam na cesti uz nasip rijeke Save uz koji se nalazi njihov velik i lijepo uređeni pašnjak. Naši domaćini bili su u svakodnevnom poslijepodnevnom poslu - vozili veliku balu lucerne kojom hrane svoje blago.
"Sada u zimskim danima kada nema obilnije ispaše, krdo od oko 45 konja, stado od tridesetak krava i stado s više od 250 ovaca - dnevno pojedu oko tri i pol takve velike bale sijena i lucerne, pa nam je trenutno jedan od najvažnijih poslova njihovo redovito hranjenje te skrb oko donošenja mladih na svijet", kaže Marjanović dodajući da to nije lagan posao, osobito u ovo vrijeme čestih kiša i puno blata.
Gotovo pedeset posto pašnjaka trenutno im je pod vodom, pa je stoka na povišenom terenu. Voda će se povući u Savu kada opadne visoki vodostaj te rijeke i kada joj razina bude niža od pašnjaka, jer postoji ispusni kanal kroz koji se vraćaju zaobalne vode. Napominje da je plavljenje u tim posavskim predjelima uobičajeno u godinama s više oborina kakva je ova zima i da to ne bi trebao biti veći problem.
"Krave i konji su na otvorenom, gdje su zbrinuti i dobro podnose i ove uvjete u kojima imaju dovoljno kvalitetne hrane jer im tijekom ljeta i jeseni pripremimo 700 do 800 bala sijena i lucerne", opisuje.
Međutim, ovce su zatvorene jer se janje, a velik broj gavrana vreba. Naime, priča nam, jedno vrijeme velike štete na stadu činili su čagljevi koji su im uništili velik broj tek ojanjene janjadi. Da bi to spriječili, pašnjak su zaštitili s više od šest kilometara žičane ograde i isto toliko električnog pastira. U međuvremenu su nabavili turske pastirske pse kangale, odlične čuvare stada.
I kada su mislili da više neće biti problema, pojavila se velika opasnost iz zraka!
"Naš pašnjak se nalazi uz samu šumu Prašnik. Prije nekoliko mjeseci se pojavio velik broj gavrana ubojica. Kada su se ovce počele janjiti, oni su slijetali s hrastova i ubijali janjad", otkriva nam dodajući da su mu jednog dana usmrtili čak sedam janjića. Tu ni kangali ne mogu pomoći pa su bili prisiljeni zatvoriti ih u njihovu nastambu, kako bi izbjegli veće štete.
Ne zna odakle se pojavio toliki broj gavrana, a nije, kaže, ni znao da su te "grabežljive ptičurine" toliko opasne. "Još nismo doskočili kako se boriti protiv njih, pa sada ovce držimo zatvorene", napominje stočar koji je pašnjak stvarao godinama. Dio je njegovo vlasništvo, a veći dio površina svake godine zakupljuje.
Ukupno se prostire na pedeset jedan hektar. Bila je to velika zapuštena površina zarasla u korove, šikare i šumarke i potrošio je puno vremena, novca, rada, ali i ljubavi da bi za sedam-osam godina krčenja stvorio ovakav lijepi ekološki pašnjak kako sada izgleda. "Polomio sam jedan traktor da bih to priveo kulturi", kaže ovaj vrijedni stočar.
Zanimljivo je, prisjeća se, da je najveći dio posla u krčenju šikara koje su zarasle u amorfu (čivitnjaču) i druge invazivne drvenaste korove obavio priključnim strojem kojeg je konstruirao i napravio.
"Sam sam ga napravio, zovem ga samar", navodi i pojašnjava da je to željezni priključak težak više od 400 kilograma koji u prednjem dijelu ima nož od ralice. "Vučem ga teškim taktorom, najprije u jednom smjeru, a on kida i ruši sve tanje raslinje. Za mjesec dana ga vučem u suprotnom smjeru", govori o svojoj neobičnoj tehnologiji navodeći da je tako s vremenom očistio veliki dio zapuštenih površina.
No, dodaje, traktor mora biti jači od 80 konjskih snaga. "Kasnije su mi u čišćenju pašnjaka pomogle ovce koje rado jedu mlade izdanke amorfe", naglašava.
Ima još površina za čišćenje pa se prijavio na natječaj za sredstva iz tipa operacije 4.4.1. Programa ruralnog razvoja kojima Europska unija financira uništavanje invazivnih korova (amorfe, bagrema, japanskog dvornika i pajasena).
Radovi na pašnjacima: Što je potrebno obaviti prije proljetne ispaše?
Budući da su se s godinama povećavala stada, a prošle godine zbog koronakrize jako je opala prodaja janjadi, ističe da sada mora razmišljati kako smanjiti broj stoke jer on i Renata sve teže obavljaju mnogobrojne poslove, a teško je, kažu, naći radnu snagu.
Trenutačno u staji tove 15 grla ždrebadi za prodaju, dio ovnova su čak poklonili prijateljima, a možda će prodati i nešto krava. S nestrpljenjem očekuju početak proljeća kada će sve ozelenjeti bujnom travom, a njihov pašnjak se pretvoriti u bajkoviti kutak novogradiške Posavine.
Posebno je dojmljiv jer ga krase pojedinačna stabla i šumarci raznovrsnog drveća i nekoliko manjih ribnjaka koje stoka koristi kao pojilišta.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Partner
31000 Osijek,
Hrvatska
tel: +385 (0) 31 217 000,
e-mail: info@agroklub.com
web: https://www.agroklub.com
Karlo Jušić
prije 4 godine
Gavran (Corvus corax) je zaštićena vrsta u RH te ih nemojte ubijati ili uništavati gnijezda (kazna je 2.400 kn). Važno je napomenuti da je Gavran najveći pripadnik porodice vrana te da je vrlo pametan, spretan i jak. Njegove prehrambene navike su razlog napada te nije rijetkost da napadaju slabe, bolesne i tek okoćene životinje (divlje i domaće). Raspitajte se da li je moguće ostvariti naknadu štete. najbolje rješenje bi bilo izdvajanje visoko gravidnih i životinja koje vode manju janjad iz stada i držanje u zatvorenom. Mogućnost je i stavljanje mreže preko pašnjaka ali je veliki trošak i ugroza za druge vrste ptica poput čaplji, sova, sokolovki (jastreb kokošar, škanjac mišar...) i manjih ptica koje se hrane kukcima.