Tko će znati svinje žirovati

Eto među crnjacima i žutilom i vijesti koja bi trebala odisati optimizmom: Hrvatska u EU smije izvoziti žive svinje. Promišljeniji i oni koji pamte, znaju da sve što nam se daje ima neki uvjet ili kvaku. Posebice tehnologija, repromaterijal i oprema za poljoprivredu, jer smo zapustili svoje poljodjelstvo, uvijek završava tako da uvoz gotovih proizvoda raste a domaća proizvodnja pada. Naravno nisu tu jedini krivac svjetske kompanije i tržište nego i loše gospodarenje domaćeg poljoprivrednika i sklonost državne birokracije da potiče trgovinu, a destimulira proizvodnju.

Tako smo i domaće prasce „pobili“ uvoznima „šokiranim“ i izvozno stimuliranim, te administrativnim mjerama oko bolesti i „bolesti“, podsjetim, procijenjeno je da je svinje štetnije cijepiti, zatim lošom organizacijom tržišta...

Naravno u EU može sve što leti, pliva i ruje, ali svježe i prvoklasno (primjerice i jadranski svježi oslić ako odmah ide van, prepoznaje se po specifičnom vađenju droba ispod škrga), a što će naš narod jesti po novoj sve prisutnijoj frazi: „najbolje za tu cijenu“, trebalo bi mu se bolje educirati, pa da (pr)ocijeniti može sam. Primjerice, čemu služi omot na trajnom suhomesnatom proizvodu, ili higroskopni podložak (sličan - oprostite, higijenskom) u plitici pod svježim mesom.

Zato smo i izvadili fotke vrbanjskog kolinja u dvoru Stjepana Lučana prije petnaestak godina. Obrađivali su se bravci 200 kilaši za kulenje, a svinje su se žirovale u obližnjim šumama dok nije došla zabrana. Nestade bravaca kao i gazde koji je mlad i prerano umro, kao da nismo znali sačuvati nešto svoje, pravo i dobro.

- Istiraše svinje iz šume namištenom kugom, reći će nam šokački pisac i pripovijedač Iva Ćosić Bukvin ovih dana. Valjda je to uza svinje dokrajčilo i njihova gospodara.

Pitamo se tko će znati svinje žirovati, kada konačno dođemo k svojoj pameti.

Autor: Rajko Polić