Slavko Plahutar: Mlađi čovjek mi je rekao da bi radije gladan ležao nego sit s kravama radio

OPG Plahutar nalazi se ne jednom od skrovitih zagorskih brežuljaka. Škarićevo i okolna sela već odavna je zahvatila bijela kuga. Sve je više praznih kuća i praznih škola u ovom kraju. Putujući uskim zavojitim kolnicima iz doline preko brijega pa tako puno puta, čovjek se ne može oteti intimnoj ljepoti koju su tu nekadašnji stanovnici svakodnevno doživljavali. Sada ovdje vlada tišina jer su susjedi od susjeda udaljeni i svakoga vlastite brige zaokupljaju.

Već četvrto pokoljenje obitelji Plahutar bavi se stočarstvom, a za dulje ne pamte. Pradjed Slavek, djed Josip, otac Slavko i gazda Ivan kao sadašnji nositelj OPG-a, imali su krave, svinje i perad, te živjeli uz stoku i od stoke. U zaselku Škarićevo nekoć je svaka kuća imala jednu do dvije krave. Izbrojali su  jednom čak 57 krava. Sada ih je ostalo samo 12, one kod Plahutara.

Nastavio gdje je otac stao 

Šara, Maza, Beba i Senka samo su neke od krava simentalske i pasmine crveni Holstein na farmi. OPG je registriran 2003. godine i Ivan je s ocem Slavkom od prvih početaka u tom poslu: "Nisam htel da strojevi i zemlja propadnu. Bilo mi je prirodno da nastavim ondje gdje je moj otac stao“, kaže.

Kako je ekonomska vrijednost njihovog gospodarstva procijenjena na preko 50.000 € Ivan se morao prijaviti u OPG-u i prije godinu dana je gospodarstvo prepisano na njega. On, supruga i njihovo troje djece žive samo od krava. "Znate šta, teško je jer se često radi od jutra do mraka. Nema svetka ni petka, a djecu na more nemrem voditi radi posla“, odgovor na upit kako uspijevaju.

Kako je život ondje izgledao prije prisjeća se još Ivanov otac Slavko: "Moj deda Slavek, po kojem sam kršten, pa otac Josip, onda ja i sin, uvijek smo imali stoku. Konji su nam služili za oranje i kola, a ja sam 15 let dečec bil kad sam plužil za konjima". Držali su 4 do 5 krava radi mlijeka i svaki dan su dvaput na ispašu "prešle."

Napominje radilo se i prije kao i sada, ali ljudi nisu bili opterećeni radom. "Sve se prije ručno radilo i 1.000 klaftri detelje smo moj otac, majka i ja za dve vure znali pokositi. Danas, to bi bilo nemoguće. Jen mlajši čovek mi je rekel da bi rajše pod svoju jabuku gladan ležal neg kaj bi sit delal s kravami kak ja", priča nam Slavko. 

Mlijeko, sir i vrhnje

Plahutari proizvode mlijeko vrhunske kvalitete, svježi sir i vrhnje, putar, kuhane sireve s vlascem i paprikom, te dimljeni sir. Ponekad u ponudi imaju sireve s čvarcima i orasima, no oraha nije bilo ove godine, a i čvaraka imaju sve manje.

"Smanjujemo broj svinja jer nam se ne isplati kad nemremo svojeg nerasta imati već licenciranog koji dođe najmanje 5.000 kn. Škopljenje je 750 kn. Veterinarske usluge su nam skupe, jer se i putni troškovi do nas uračunavaju u uslugu. Sada smo na 17 krmača i smanjit ćemo proizvodnju samo za svoje potrebe“, objašnjavaju.

Bivša poljoprivredna savjetodavna služba ih nikad nije posjetila, ali zato jesu sve vrste inspekcija. Mlijeko šalju u Križevce na kontrolu, veterinarska i sanitarna inspekcija ih obilaze redovito, a APPRRR im kažu, svake godine skine dio poljoprivrednog zemljišta iz potpora u ARKOD-u. Ivan se ne može prijaviti na natječaj za potpore za mlade poljoprivrednike iako ima ispod 40 godina. Na županijske natječaje ne uspijevaju se javiti jer im uvijek nešto nedostaje. Sve u svemu, dobro bi im došla pomoć nadležnih službi koje svi mi zajedno plaćamo.

Dnevno dobiju od 80 do 120 L mlijeka ovisno o tome koliko je krava u laktaciji. Supruga Ivana, mama Marija, otac Slavko, Ivan, a i dječica po cijele dane su angažirani oko gospodarstva. Obrađuju svojih 9 ha i dodatno još zemlje koju su dobili na korištenje. "Sada trebamo 4.000 bala pripremiti za zimu, a to znači pokositi, pritepati, posušiti, izbalirati i dovesti doma. I to sve po suncu", napominju. 

Prodaju sve što proizvedu

Ivan i supruga prodaju svoje mlijeko i sireve na kućnom pragu, na placu u Oroslavju subotom, u Pregradi ponedjeljkom, a u Svetom Križu Začretju srijedom. Imaju i svoju Facebook stranicu gdje primaju narudžbe za dostavu do Zagreba. Litra svježeg neobrađenog mlijeka im je 6 kn, a cijena kuhanih sireva je 35 kn za 0,5 kg. "Znate što, željeli bismo da nas ljudi prepoznaju, da počnu cijeniti domaću kvalitetu i da podrže naš rad i naše obitelji kupujući od nas preostalih mljekara“,  kaže Ivan.

U obližnjim Tkalčevićima je samo jedna kuća još naseljena, a u Ružakima tek dvije. U Škarićevom danas ima samo pet učenika u prvom razredu. Ljudi se i dalje iseljavaju, a Plahutari muku muče s divljim svinjama, jelenskom divljači i odnedavno dabrovima. "U Ministarstvu nam kažu da su dabrovi zaštićeni pa trebamo pisati žalbe, a za to vrijeme nam kuruzu vrag uzme. I kaj onda sejati?“, pita se Ivan.

Otac Slavko pak opisuje kako je kao mali radio. "Kad sam ja klinac bil imali smo krave Lisu i Rumu tuj smo mi njih zapregli i š njimi smo išli po sijeno. Sad pa krave niti na pašu nejdeju. One su čistile zemlju i nije bilo sve zaraščeno. Sad su već na njivama gacije tak debele kak moja noga, i treba prije krčiti pa onda orati. Tko bu se ovdje vratil“, pita. 

Nezapamćena kriza: Od uzgoja goveda odustaju svi koji nisu u kreditima

Ova obitelj želi svojim radom omogućiti svojoj djeci da se školuju i nađu posao, ali ne bi im poželjeli više život od stočarstva. Tako će se vjerojatno i farma Plahutar nakon nebrojenih pokoljenja koja su živjela od rada na zemlji, ugasiti s ovom generacijom. Priča je ovo koja podsjeća na mnoge slične u Hrvatskoj. A mi se svi trebamo zapitati: Jesmo li mogli učiniti više za njih?