Skupe štale bile su prijevara desetljeća!

Tko je odgovoran za kataklizmu nekoliko stotina hrvatskih stočara. I govedara i svinjogojaca, a donekle i ostalih. Radi se o propasti isto toliko obitelji. Što je posrijedi i u čemu je prijevara. Krediti HBOR-a, a i programi razvitka govedarstva i svinjogojstva bili su kukavičje jaje ondašnje politike i ljudi oko njih. Forsirale su se skupe štale koje su na kraju došle glave svim stočarima.

Megalomanske štale sada su prazne

I onima koji još rade i drže stoku te megalomanske štale su ogroman teret. A ispada po onome što se sada vidi na sajmu u Bjelovaru da su i svinje i krave mogle pod jeftine nadstrešnice, plastične, slamnate, drvene i tko zna sve kakve štale. No, ako ste se kandidirali u te projekte razvitka govedarstva i svinjogojstva - točno se znalo što morate uzeti. Ako ste gradili farmu, moralo se u program ugraditi točno određeni projekt, odrediti pojedine izvođače, dolazila je u obzir samo određena oprema, genetika koju vam kažu.

Mogli ste i drugačije. Ali što onda. Rekli su vam. Može, ali teško ćete na vrh hrpe. I ako ste na dnu hrpe, mogli ste se doslovce slikati s vašim projektom. Onda je bilo jasno rečeno svakome. Stavi ovu štalu toga proizvođača i tadašnji visokopozicionirani službenik ministarstva poljoprivrede će taj zahtjev prvo izvaditi iz ladice, pa onda staviti na vrh i vi ste dobili zeleno svjetlo. I kreće izgradnja. I mnogima su se tadašnji izvođači i opremaši morali zahvaliti za uslugu dobivenog posla.

Klinička smrt stočarstva

A siroti stočari su uzeli svoje anuitete i kamate i iznijeli gaće na štapu. Dok je još trajao onaj period počeka, nekako je i išlo. To je ono razdoblje kada ne plaćate rate i u narodu ga zovemo grace period. No, kada je došlo vrijeme vraćanja kredita za te svojevrsne hotele za krave i svinje, došlo je i razdoblje loših otkupnih cijena mesa i mlijeka. I tu je nastupila prvo klinička smrt i vlastite štale postale su kuće žalosti, danas prazne i na njima su uknjižene banke. Nažalost, mnogima su uknjižene i na obiteljskim kućama. Tu je sada i neka sreća da ti ljudi žive u selima, gdje nekretnine nije moguće lako prodati. A uz to, Hrvati na sreću ne vole imati dom u kući u kojoj je netko nesretno završio. Ne žele svoju sreću graditi na tuđoj nesreći. A tko je mogući kupac kuće u jednom malom selu. Pa samo suseljanin, ili netko iz susjednog sela. I tu nema tajni. Sve se zna.

Vrijednost mlijeka pada

I kako sada svima njima reći da su mogli za krave imati dvadeset puta jeftiniju štalu, da su mogli svinje držati u manje skupim boksevima. Često je uvjet bio i ugovor o kooperaciji. A onda kada imate ugovor, u njemu stoji i da morate hranu i lijekove kupiti od organizatora proizvodnje. A onda loša hrana, pa proljev i kada mu predate te svinje taman vam proljev odnio vaš dio zarade i plaću iz turnusa.

Kud je već takav problem, svoju sol na ranu su dodale i mljekare. A i još uvijek dodaju. Zamislite. Najveće mljekare imaju ugovor da neće uzimati kooperante jedni od drugih. I sada vam mogu i rane soliti, a i kožu guliti. Stalno vam smanjuju vrijednost i klasu mlijeka, pa vam nalaze druge mane. I kada hoćete prijeći u drugu mljekaru, ova vas ne smije uzeti. A u mliječnom govedarstvu ne možete niti jedan dan preskočiti predaju mlijeka.

I sada se vraćamo na početak priče. Tko će odgovarati. Ogroman broj obitelji je nesretan zbog takve velike podvale hrvatske države.