"Nema ni glavnog otkupljivača, nema prerađivača da se prave vuneni džemperi, vunene čarape više niko ne nosi. Nema više takvih fabrika kao nekad, sad se odeća uvozi iz Kine i naša vuna je postala suvišna", kaže Živan Marjanski.
Ovčari u mestu Sakule u Banatu smanjili su svoja stada, ali prodaja vune je i dalje veliki problem. Više nemaju gde da je skladište, pa je čak i pale. Iako je cena niska, kupaca nema.
Baš takav problem ima i porodica Marjanski iz Sakula. Od oko 400 ovaca godišnje dobiju od 700 do 1.000 kilograma vune.
"Do pre 10 godina menjali smo vunu za tepihe, a kasnije smo je prodavali, jer je imala bar neku cenu. Poslednje dve godine vuna stoji kod nas, jer smo uspeli samo nešto malo da prodamo, i to za 30 dinara po kilogramu", priča Slobodan Marjanski za RTS.
Živan Marjanski dodaje da je problem što vuna nikome ne treba: "Nema ni glavnog otkupljivača, nema prerađivača da se prave vuneni džemperi, vunene čarape više niko ne nosi. Nema više takvih fabrika kao nekad, sad se odeća uvozi iz Kine i naša vuna je postala suvišna".
Ipak, ova porodica ne odustaje, jer gubitak na vuni uspeva da nadoknadi prodajom jagnjadi, čija je subvencionisana cena 360 dinara po kilogramu.
Foto: Myriams-Fotos / Pixabay
Izvori
Tagovi
Autorka