Prve koze kupili da se riješe grmlja iz kojeg su prijetile zmije

"Djeca su bila mala, kupina nam je dolazila skoro do kuće. Jednog toplog dana vidjeli smo zmiju kako se sunča na cesti blizu pijeska na kojem su se igrala djeca. Primjetili smo da dolazi iz kupine koja je bila gusta i visoka 4 metra. Zabrinuli smo se za djecu pa odlučili kupiti koze da očistite kupinu. To nam se činilo najjednostavnijim rješenjem. U početku smo kupili četiri koze koje su svu visoku kupinu riješile za samo dva tjedna. Nije rasla više ni kopriva, sve su pobrstile.

Susjedne njive su također bile zarasle pa smo i njih ogradili za koze i pustili ih da pasu. Za 4-5 mjeseci izrasla je djetelina, a mi smo odlučili kupiti još koju životinju. Na kraju smo završili sa stadom od 16 koza i 2 jarca", opisuju pomalo nevjerojatan slijed događaja supružnici Štimac Cunar sa sjevera Gorskog kotara, iz mjesta Hrib. Koze se jare jednom godišnje, krajem veljače, jarići su s njima mjesec dana, a onda ih počinju musti za mlijeko, navode.

Koza za koju su mislili da će davati najviše mlijeka ne daje ni kap 

"Kad smo prvi put išli vidjeti koze u namjeri da ih kupimo četiri, svatko je mogao birati po jednu. Išli smo punica, supruga, naš sin i ja. Kćer je ostala kod kuće. Svatko je izabrao jednu kozu, ja sam odabrao onu koja je imala najveće vime misleći da će dati najviše mlijeka. Na kraju se ispostavilo da je bila dvospolac i da uopće nije davala mlijeka", saznajemo nevjerojatne detalje od Zdravka. Sin je izabrao kozu kojoj su dali ime Mimi (nadimak mame Mirjane) koja je imala 2 jarića.

Bojao se da će mu sestra koja je ostala kod kuće uzeti jariće pa su odlučilili uzeti još jednu kozu s jarićem za nju. "Tako smo svi bili namireni i zadovoljni, a kćer je svakoj kozi dala ime pa tako između ostalih imamo i Severinu", smije se.

Prije su uzgajali krumpir i drugo povrće za svoje potrebe, a nastavili su u tom smjeru i kasnije uz kozarstvo s kojim su krenuli 2015. U poslovima sudjeluju svi, Zdravko je nositelj OPG-a, a vrijedno rade i ostali, supruga, kći Anamarija i sin Nik. "Moj posao je skrb o pripremi sijena, čišćenje gnoja uz pomoć traktora, njega i odžavanje papaka koza. Supruga Mirjana ih hrani, muze, vodi na ispašu. Brine i o jarenju, da sve protekne kako treba, te o mladima u prvim mjesecima dok sišu majčino mlijeko. Djeca ih hrane, vode na ispašu, a preuzimaju i svu ostalu brigu u slučaju kada mi odrasli ne možemo biti prisutni", pohvaljuje nasljednike ponosni otac.

Prodaju turistima koji navrate u prolazu i domaćima koji su prepoznali kvalitetu

Pašnjaci su ograđeni mrežom, a imaju i tornjaka koji čuva danju i noću pa nemaju problema s divljim životinjama. Metilj je jednom uzrokovao smrt nekoliko koza koje nisu bile toliko otporne jer su bile mlade. Osim toga, uz korištenje preporučenih preparata, nisu imali nikakvih drugih problema.

"Pošto smo još dosta mali, mlijeko najviše prodajemo na kućnom pragu. Ljudi nas kontaktiraju preko društvenih mreža ili prijatelja i sve prodamo dok je svježe. Ako ostane koja litra mlijeka viška, supruga napravi sir za našu konzumaciju", govori. Kupci njihovih proizvoda često su turisti u prolazu prema Nacionalnom parku Risnjak ili izvoru Kupe iznad kojeg je gospodarstvo smješteno. Poznanici i osobe koje su zbog preosjetljivosti na kravlje mlijeko odlučili prijeći na kozje, najvjerniji su potrošači njihovih proizvoda. Kvalitetu su prepoznali pa se dobar glas daleko čuje. Tako dolaze do ponekog novog stalnog kupca.

Pokušali su se prijaviti na neke od natječaja Ministarstva poljoprivrede i zasad su iskoristili bespovratna sredstva EU iz mjere 6 Programa ruralnog razvoja za nabavku traktora, balirke i muzilice. Na drugim najtečajima nisu imali uspjeha.

"Uvjeti većine natječaja za nas nisu bili pogodni, odnosno sastavljeni su tako da ih ne možemo zadovoljiti, a time ni iskoristiti pogodnosti koje se nude. Vidjet ćemo kako će se stvari u budućnosti razvijati", ističe vrijedna obitelj Štimac Cunar.