Poljoprivrednikom se ne postaje - već rađa

"Kada me pitaju zašto se bavim upravo poljoprivredom, moj je odgovor uvijek isti - u poljoprivredi sam odrastao i ona mi je prirasla srcu. Tu sam se rodio i završio školu i da mi ponude bolje mogućnosti i uvjete rada drugdje, ne bih imanje nikada napustio.

Poljoprivreda je uvijek žrtva, ali ovo je moja tradicija i obiteljski posao", priča nam mladi poljoprivrednik Stjepan Knežević, vlasnik obrta Knežević iz mjesta Gundinci nedaleko Slavonskoga Broda.

Gospodarstvo obitelji Knežević jedno je od najstarijih u kraju, budući da je obitelj više od 300 godina u mjestu, a imanje se generacijama nasljeđuje. "Poljoprivredom se bavio još moj pradjed Karlo, kao i djed te otac Mato. Imanje je na kraju meni otac prepisao kada sam imao 18 godina te od 1998. godine sam vodim obrt", navodi Stjepan. Na imanju je zaposlena i supruga te jedan stalni radnik, ali u radu sudjeluju i otac i majka te brat i snaha koji žive u blizini.

Perspektiva u uzgoju svinja

Ovaj ratarsko - stočarski obrt u svom je kraju na glasu po uzgoju svinja, a proizvode pak najvećim dijelom plasiraju u inozemstvo - Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju i Crnu Goru, dok tek manji dio odlazi na domaće tržište. S poduzećem iz Brodsko - posavske županije posljednjih godina imaju dogovoren otkup, odnosno osigurano tržište, a glavnina proizvodnje odnosi se na proizvodnju Švedskog i Njemačkog Landrasa.

"Landras je mesna pasmina svinje, iako nešto manje mesna nego Pietren. Ipak, otpornija je na bolesti i brže naraste, stoga je i ciklus proizvodnje kraći. U posljednje smo vrijeme vrlo zadovoljni ovom pasminom i opet bismo ju izabrali", napominju s imanja Knežević. Osim proizvodnje svinja, obrt pruža usluge tova, kao i usluge transporta, sjetve i berbe.

Smatra se da je Švedski Landras najrasprostranjenija pasmina svinja u Hrvatskoj. Ovu mesnu pasminu karakterizira mala i lagana glava i tijelo klinastog oblika. Svinja najčešće oprasi 10 - 12 prasadi u jednom leglu. Osobito je razvijen leđni dio i zdjelica, zbog čega se najviše upotrebljava u proizvodnji mesa, osobito šunke.

Objekt koji služi uzgoju svinja, star je nešto više od sedam godina i može se reći da je praktički nov. Uzgoj je potpuno automatiziran, a ljudski je rad sveden na minimum. Stjepan pri tome naglašava da se u objekt rijetko kada i ulazi - higijena je ovdje na prvome mjestu.

"Higijena je u uzgoju svinja bitnija čak i od ishrane. U nekim godinama pojava bolesti može desetkovati proizvodnju, stoga se u objekt ne ulazi i higijena nam je na prvome mjestu."

Mnogo godina iskustva, suradnje i znanja

Od ratarskih kultura uzgajaju pšenicu, ječam, kukuruz, soju i djetelinu, poglavito radi prehrane stoke, dok šećernu repu siju na 30% površina, najvećim dijelom radi plodoreda.

A činjenica da su još Stjepanov djed, pa i pradjed surađivali sa Sladoranom u Županji, govori u prilog činjenici da obrt posjeduje dugu tradiciju i znanje iz struke.

Izgradnja elektrane na bioplin

"Prije dvije godine krenuli smo u projekt sa ciljem izgradnje elektrane na bioplin. U planu nam je sve ostatke koji se proizvode u stočarskoj i ratarskoj proizvodnji, kao što je primjerice stajski gnoj, koristiti u proizvodnji električne energije pa čak i otkupljivati višak silažnog kukuruza sa susjednih farmi. Već smo u nekim dogovorima s Hrvatskom elektroprivredom, kojoj planiramo isporučivati struju, za što bismo dobivali naknadu.

U investiciju smo za sada ušli sami, iako postoji interes vanjskih ulagača", ističe Stjepan Knežević. Cijeli su projekt osmislili sami, a pomoć oko pripremanja i skupljanja dokumentacije pružila im je CTR - Razvojne agencije iz Slavonskoga Broda. Gospodarstvo obitelji Knežević ovom će investicijom imati zaokruženu poljoprivrednu proizvodnju te iskoristiti sve dostupne resurse.

Prema akcijskom planu Europske komisije za energetsku sigurnost i solidarnost, udio obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji do 2020. godine u Republici Hrvatskoj trebao bi iznositi 20%. Prema podacima HERA-e, elektrane na bioplin u 2013. godini proizvele su 63.229.680 kWh električne energije.

Gradnju objekta planiraju početi u drugoj polovini 2015. godine, a kao najveći problem realizaciji projekta navode dugotrajnost prikupljanja potrebne dokumentacije.

"U dvije godine kada smo počeli pisati projekt, zakoni su se šest puta promijenili. Očekivali smo krenuti u investiciju puno radnije, no za sada planiramo da projekt bude realiziran do kraja iduće godine."

Dugoročni se planovi obrta Knežević odnose na proširenje ratarske proizvodnje, koje će samim time povećati i mogućnosti razvoja stočarstva. Kao i većini poljoprivrednika, problem im predstavlja zemljište, do kojega je teško doći.

Iako imaju dogovoren otkup, Stjepan i dalje prati stanje na tržištu, osobito najveće poljoprivredne burze - Mađarsku i Francusku, gdje prate kretanje cijena sirovina. "Iako imamo dogovoren otkup pa se za sada ne moramo dodatno reklamirati, svjesni smo da je danas ključno ići u korak sa stanjem na tržištu. Kao i u svakome poslu, i u ovome je ključno biti ustrajan. Za sada možemo reći da smo zadovoljni i da vidimo veliku perspektivu u daljnjem razvoju, projektima i investicijama", zaključuje Stjepan Knežević.