Ovčarstvo i kozarstvo: Od najranijih dana pripitomljavanja do suvremenih izazova i prilika

Ovce i koze ubrajaju se među najstarije domaće životinje koje je čovjek pripitomio. Pripitomljavanje koze (Capra aegagrus hircus) zabilježeno je prije otprilike 10.500-10.000 pr. Kr. u području Plodnog polumjeseca, a ovaca (Ovis aries) oko 9 000 pr. Kr. također na tom prostoru. Tijekom tisućljeća ljudi su ih širili po Europi, Aziji, Africi, a tek su ih u novijim stoljećima donijeli u Ameriku, Australiju i Novi Zeland.

Ove domaće životinje kroz povijest su imale višestruku ulogu: proizvodnja mesa (janjetina, kozletina), mlijeka (sir, jogurt), vune ili dlake (vuna ovaca, moher i kašmir koza), kože te u održavanju pašnjaka i ekološkom upravljanju zemljištem.

Primjerice, ovce pomažu u sprječavanju prerasta pašnjaka, dok su koze prilagođene raznovrsnim biljnim fondovima i škrtim terenima.

Najpoznatije pasmine

Kod ovaca najpoznatije su pasmine poput merina (Merino sheep) zbog kvalitete vune, Suffolk (Suffolk sheep) kao mesna pasmina, Texel (Texel sheep) za mesnatost te autohtone balkanske pasmine poput pramenke (npr. lička pramenka i paška ovca u Hrvatskoj). Kod koza ističu se pasmine kao Alpska (Alpine goat) i Saanen (Saanen goat) zbog mliječne proizvodnje, Nubijska (Nubian goat) kao mesno-mliječna, angorska (Angora goat) za moher i kašmirska (Cashmere goat) za kašmirsko vlakno.

Prema podacima Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu FAO, svjetska populacija koza iznosi oko 1,01 milijardu jedinki. Točan broj svjetske populacije ovaca varira, a ukupno se može govoriti o više od milijardu ovaca u svijetu.

Budućnost ovčarstva u umjetnom osjemenjivanju - ovan u stadu tek kao "korektor"?

Poljoprivredni trendovi pokazuju da će proizvodnja mesa od ovih malih preživača nastaviti rasti, iako umjerenim tempom. Primjerice u FAO-ovom izvješću o poljoprivredi (Agricultural Outlook 2023-2032) navodi se da će proizvodnja ovčjeg i kozjeg mesa u tom razdoblju rasti za oko 0,6 % godišnje.

Što se tiče tržišta, izvješće o kratkim lancima opskrbe u zemljama zapadnog Balkana (Small ruminant value chains in Western Balkan countries) navodi da su u razdoblju između 2016. i 2020. globalne vrijednosti uvoza živih malih preživača bile oko 1,55 milijardi USD (oko 1,33 milijarde eura).

Najveći izvoznici ovaca i koza prema tom izvješću bile su zemlje poput Sudana, Rumunjske, Španjolske i Australije, dok je uvoz predvodio Bliski Istok: Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar.

Uzgoj u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u protekloj 2024. godini Hrvatska je imala registrirano 581 tisuću ovaca što je povećanje u odnosu na 2023. kada ih je bilo 552 tisuće. Koza smo lani imali 71.000 što je pad u odnosu na godinu prije kada ih je bilo 73.000.

Zanimljivo je, a objavili smo ovih dana, primijetiti da je samo Dalmacija koncem 18. stoljeća brojala 1.083.338 ovaca.

Isječci iz prošlosti dalmatinske poljoprivrede

U godišnjem izvještaju Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine iz područja poljoprivrede, prehrane i u ruralnog razvoja, ukupan broj zaklanih ovaca u BiH 2024. godine je iznosio 63.718 grla, a ostvarena neto količina svježeg mesa 1.083 tona. Od tog broja na Republiku Srpsku otpada 6.711 jedinki (Zavod za statistiku RS), a Federalni zavod za statistiku navodi kako je iste godine u Federaciji BiH zaklano 57.007 jedinki. Kada je riječ o kozarstvu, nema dostupnih službenih informacija.

Prema Republičkom zavodu za statistiku, u Srbiji je 2024. godine bilo 1.759 milijuna ovaca, a prosječan broj koza bio je 204,2 tisuće. U odnosu na desetogodišnji prosjek (2014–2023), ukupan broj ovaca veći je za 3,0%.

Trendovi i izazovi u godinama koje dolaze

Sektor ovčarstva i kozarstva suočava se s nekoliko izazova: migracija i starenje ruralnog stanovništva, nedostatak radne snage, manjak ulaganja i modernih tehnologija, te klimatske promjene koje utječu na pašnjake i pristup vodi. S druge strane, raste potražnja za kozjim mlijekom i sirevima, a sve je veći interes za autohtone pasmine i ekološki uzgoj.

Izbor autohtonih pasmina, kao što su hrvatska paška ovca ili balkanske koze i njihov razvoj, te diversifikacija proizvoda (sir, kozje mlijeko, vuna, moher) mogu biti značajan izvor konkurentske prednosti. Također, unaprjeđenje digitalizacije stada, senzora za zdravlje životinja i boljeg genetskog unapređenja postaju sve važniji.

Ovčarstvo i kozarstvo nisu samo tradicionalne grane stočarstva, one imaju važnu ekonomsku, kulturnu i ekološku ulogu. S više od milijarde koza i višemilijardnih vrijednosti globalne trgovine, ovaj sektor ima značajan potencijal za rast, ali i potrebu za unapređenjem.

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/Claudia Ayuso, artistdesign.13}