Neadekvatno odlaganje čvrstog i tečnog stajnjaka može da izazove velike ekološke probleme, kako po sam ekosistem, tako i po površinske i podzemne vode.
Poljoprivreda predstavlja jedan od većih zagađivača životne sredine. Jedan od razloga je neadekvatno odlaganje čvrstog i tečnog stajnjaka. Ono može da izazove velike ekološke probleme, kako po sam ekosistem, tako i po površinske i podzemne vode. Problem se rešava izgradnjom odgovarajućih objekata za smeštaj čvrstog i tečnog stajnjaka.
"Odlaganje i čuvanje stajnjaka je neophodno iz više razloga. Sveži stajnjak mora najpre proći proces fermentacije, pa se kao zagoreo stajnjak izvozi, rastura i zaorava na parceli. Samo izvoženje i rasturanje mora biti u razdoblju godine kada to sa jedne strane dopuštaju klimatski uslovi, a sa druge strane iziskuju potrebe biljaka koje će se na parceli gajiti", pojašnjava Vladimir Stanković iz PSSS Negotin.
Objekat za skladištenje stajnjaka gradi se od materijala koji su nepropustljivi za vodu, kako bi se sprečilo izlivanje, ispiranje ili oticanje stajnjaka u životnu sredinu. Gradi se na najmanje:
Objekat bi svojim kapacitetom trebalo da obezbedi prikupljanje stajnjaka za period od šest meseci.
Za prikupljanje tečnog dela čvrstog stajnjaka koriste se osočne jame. To je podzemni betonski objekat, izgrađen od materijala nepropustljivog za vodu, pokriven betonskom pločon i otvorom za pražnjenje. Gradi se u neposrednoj blizini objekta za skladištenje čvrstog stajnjaka.
"Kapacitet samih osočnih jama se obračunava prema količini tečne faze stajnjaka, koju ne upije prostirka za period od šest meseci. Ta količina treba da se kreće u granicama od 5% do 10 % od ukupne količine izlučevina tečne faze jednog uslovnog grla. Količina stajnjaka obračunata prema uslovnog grlu iznosi 45 do 55 kg/UG/dan u zavisnosti od učešća prostirke. Važno je napomenuti da kod preživara ta količina iznosi 55 kg/UG/dan, a kod nepreživara 45 kg/UG/dan. Takođe kod preživara odnos čvrste i tečne faze je 3:2, a kod nepreživara 2:3", otkriva Stanković.
Osočna jama se koristi i za prihvatanje atmosferskog taloga i vode za održavanje higijene u samom objektu. Povezana je kanalima za izđubravanje u stajama.
Za lagerovanje tečnog stajnjaka koriste se i lagune (naslovna fotografija). Za njih je potrebno iskopati zemlju sa ili bez podizanja zemljanih nasipa. Mogu biti betonske, lagune sa plastičnom folijom i lagune obložena slojem gline.
"Betonska laguna se izgrađuje od armiranog betona i može se oblagati folijom u cilju povećanja stepena sigurnosti od oticanja stajnjaka kroz zidove lagune. Laguna sa plastičnom folijom je zemljana laguna obložena plastičnom folijom. Dno i zidovi lagune se moraju obložiti folijom i to u dva sloja. Između slojeva folije se postavljaju drenažne cevi koje povezuju lagunu sa revizionim šahtom. Laguna obložena slojem gline se posle zemljanih radova presvlači slojem gline. Nanošenje gline treba da obezbedi sprečavanje isticanja i najmanjih količina stajnjaka iz lagune", objašnjava Vladimir Stanković.
Izvori
Tagovi
Autorka