Nitko neće u stočare

Ivan Petrović u Pakovu Selu kod Drniša ima mini-mljekarnu I-PAK, a u Oklaju novu farmu sa stotinjak ovaca istočnofrizijske pasmine. Od oko 400 kooperanata otkupljuje oko 2,7 milijuna litara mlijeka godišnje od kojeg proizvodi kvalitetne i nagrađivane sireve i skutu. Tehnološki proces proizvodnje sira u cijelosti je baziran na najstrožim standardima koje je propisao EU. Zapošljava petnaestak radnika i vodi pravu bitku u pronalasku radne snage.

»U ovom trenutku imam potrebu za dva tehnologa i više stočara, međutim, interesa za pastirima nema pa nema, a na oglase koje ponavljam na Zavodu za zapošljavanje uporno se nitko ne javlja. Inače, nezaposleni koji se javljaju na natječaje za druga radna mjesta nemaju odgovarajuću kvalifikaciju, a rad u mljekari zahtijeva educiranog radnika, kaže nam Petrović.
U nedostatku radne snage na novoj farmi Petrović je sam zasukao rukave, a u pomoć mu je priskočila i supruga, pa se zasad snalaze.

Prava je šteta što domaći čovjek neće u pastire jer mu se nudi pristojna plaća. Zbog nedostatka radne snage ispaštaju mljekari i stočari jer ne mogu ići u proširenje proizvodnje, što je šteta, jer se bliži ulazak Hrvatske u EU, a već sutra, zbog ograničenih kvota, može biti kasno za nove investicije.

Kada stočari i angažiraju strance za čuvanje stoke, problem nastaje kada oni nakon tri mjeseca, koliko u pravilu ostaju, odu svojim kućama, pa je potraga za novima konstanta.

Stan, hrana i 3500 kuna

U oklajskom kraju veliku farmu ovaca ima Mirko Validžić, koji kao i još sedam vlasnika farmi na Promini muku muči s pronalaskom pastira. Plaća od 3500 kuna te osiguran stan i hrana domaćem čovjeku nije privlačno. Ima stočara koji radnicima kao bonus nude dodatke, primjerice, svakodnevno besplatne cigarete, ali osim državljana Rumunjske i pokojeg radnika iz BiH, malo tko je zainteresiran za taj posao, kaže nam Validžić.

Tekst: Jadranka Klisović