Nestaju čorde krava kojima se nekada ponosilo gotovo svako selo u novogradiškom kraju

Često se prisjetim jedne zanimljive (ne)zgode. Prije 7-8 godina povezao sam u Novu Gradišku jednu mladu ženu s kćerkicom, učenicom prvog razreda. Dok sam razgovarao s njezinom majkom, malena je bila šutljiva i pomalo zabrinuta, jer je išla liječniku.

Odjednom se trgnula i začuđeno i uzbuđeno uzviknula: Mama, vidi slona tamo na livadi!

Kćeri moja, nije to slon, to je krava, odgovorila joj mama.

Ma nije krava, to je slon, uporna je bila djevojčica. Majci je bilo pomalo neugodno što joj dijete sa sela ne razlikuje domaću životinju od slona i sama se čudeći neobičnoj reakciji kćerkice.

Malo sam se zamislio. Nije ni čudno što je dijete umjesto krave "vidjelo slona“, jer već tada, dakle prije 7-8 godina, u njezinom selu više nije bilo ni jedne, ali nije te domaće životinje bilo ni u nekoliko okolnih sela. Lik krave u selu mogla je vidjeti samo na dva prometna znaka opasnosti – Životinje na cesti!

Kada sam prošle godine na facebooku objavio nekoliko fotografija čorde (stado, krdo) koju sam fotografirao na izlazu iz sela Visoke Grede na putu prema pašnjaku Iva podsjetile su me na nekadašnju Slavoniju i bogatstvo stočnog fonda novogradiške Posavine.

Kako ih je lijepo vidjeti uživo

Kako ih je lijepo vidjeti, ne pamtim kada sam vidjela takvu ljepotu uživo, komentirala je Velinka Velimir, a Zdravka Aleksić napisala: Podsjeća me na moju mladost. Prelijep prizor, ali rijedak u Slavoniji.

Izdvajam još nekoliko zanimljivih komentara starijih koji se prisjećaju vremena čordašenja: Tako je nekada bilo svuda u Slavoniji…(Zlata Brnić), Bila su to lijepa druženja, ložili smo vatru i pekli krumpir, kukuruz i pravili ljuljačke od vrbovih grana, učili plesti stolice od zukve i naravno čuvali krave u čordi (Nada Zubić), Nikad nam nije bilo ljepše. Niti će biti. Zato sam ja uvijek za školski raspust voljela biti kod bake, samo da bi čuvala krave i ovce (Nada Despotović), Mali Mato s Visoke Grede i njegova čorda… Nažalost, jedini na Gredi, a i u okolici koji još drže krave… Država nebrige i nemara za svoj narod, jadno i žalosno (Dapa NG).

Mlijeko jeftino, a telad nemaju kome prodati

I zaista, kada sam se malo raspitao, osim Mate Blažinovića kojeg je spomenuo Dapa NG, a koji još drži krave i od proljeća do jeseni tjera ih na ispašu na veliki pašnjak Ivu ispod sela Gorice u novogradiškoj Posavini, nestaju te idilične slike goveda i pastira na slobodnoj ispaši. Ta tradicija uzgoja i držanja goveda donekle se zadržala još u Gornjem Varošu, selu u Općini Stara Gradiška.

"Mi još svakodnevno vodimo svoje krave na naš veliki pašnjak Blata. Prije Domovinskog rata bilo je ovdje kod nas čak 5 čordi krava, u svakoj osamdesetak grla, a sada nas četvero stočara iz sela imamo jednu manju od samo četrdesetak grla. Pitanje je koliko ćemo još izdržati, koliko će dugo trajati ova naša jer se proizvodnja mlijeka ne isplati, telad nemamo kome prodati, mesari krave otkupljuju ispod cijene", kaže Stjepan Pejaković.

Donekle ih spašava upravo ovaj pašnjak na kojemu krave provode pola godine i čime smanjuju troškove njihove hranidbe, dodaje dok razgovaramo pokraj mosta preko Struga preko kojeg je otišla u Blata. Njegova obitelj drži sedam muznih krava.

Nekada poznato selo po bogatom stočnom fondu

Nakon što stočari dotjeraju krdo krava u Blata, zatvore rampu na mostu i po stoku dolaze u predvečerje. Prisjeća se moj sugovornik da je nekada Gornji Varoš bilo jedno od najbogatijih sela u tom dijelu Posavine po stočnom fondu: uz petstotinjak krava, bilo je puno konja, svinja, gusaka, pataka koje su spašavale pašnjak od invazivnih korova.  

Trenutačno u gornjovaroškoj čordi najviše krava ima obitelj Milke Matokanović.  

"Sve skupa držimo do 30 grla: krava, junica i telića. Imamo na gospodarstvu i nešto svinja. Obrađujemo i 25 hektara zemlje na kojoj najviše proizvodimo hranu za stoku. Radimo suprug, ja, svekrva i svekar, a pomažu nam i djeca. Ne mislimo širiti proizvodnju jer je niska otkupna cijena mlijeka. Za sada nas uvelike spašava ovaj naš pašnjak“, kaže Milka Matokanović.

Postaje li krava egzotična životinja

Sličnu priču čuli smo i od njezine sumještanke Danice Guberović koju sam također sreo na ulazu u pašnjak Blata:  

"Suprug i ja sada držimo devet krava. Imali smo ih više, ali pomalo smanjujemo, ne planiramo ih još dugo držati iako je to tradicija u obitelji. Čuli ste razloge: cijena mlijeka je niska, telce nemamo kome prodati i ta proizvodnja se ne isplati, od toga se teško živi", ponavlja.

Unatoč velikom smanjenju govedarske proizvodnje u Gornjem Varošu stanje je još donekle dobro. Osim stada krava koja slobodno pase u Blatima, u tom selu ima još nekoliko dobrih stočara koje krave drže na farmama ili na pašnjacima u sustavu krava-tele.

Nažalost, u sve većem broju sela novogradiškog kraja više nema ni jedne krave. S njima odumiru i tradicionalne čorde. Ta domaća mliječna postaje sve više rijetka, pomalo i egzotična životinja, pa ne čudi reakcija djevojčice s početka priče koja ne prepoznaje kravu – ona od nje misli da je to slon!