Ljubica Lončar: nekadašnja bankarska službenica zahvaljujući poljoprivredi osigurava egzistenciju u gotovo pustom ličkom selu - i ne odustaje

Nekoliko stotina tisuća turista, ali ni putnika namjernika, koji prolaze samim rubom Nacionalnog parka Plitvička jezera, cestom od Vrhovina prema Korenici i ne sluti da se samo iza nekoliko brda i na par kilometara udaljenosti kriju ljudske sudbine koje nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Trnavac, selo koje je nekada bilo puno života i sa prepoznatljivom poljoprivrednom proizvodnjom danas od nestanka čuva svega 6 ljudi. Ljubica Lončar je jedna od njih. Nekada,službenica u jednoj banci i fakultetski obrazovana žena, danas egzistenciju ostvaruje zahvaljujući isključivo poljoprivredi i poljoprivrednoj proizvodnji. 

"Do samo prije 28 godina imala sam idealan život. Završila sam fakultet,udala se, živjela na Udbini. Bila su to vremena koja se nikad više neće ponoviti", prisjeća se Ljubica. U Trnavac dolazi živjeti 2001. godine, kada se počinje baviti stočarstvom i kaže da se jedno vrijeme moglo lijepo živjeti od stočarske proizvodnje. Ali uskoro kreću problemi.

Problemi su počeli kada su im prestali otkupljivati mlijeko

"Kasnije nam prestaju otkupljivati mlijeko. Kažu da nemaju računa dolaziti za nas nekoliko, pa sam počela proizvoditi sir,ali i tu je na našem području problem oko plasmana i tržišta. Suprug i ja smo se tada odlučili preorjentirati na ovčarstvo,ali nema ni tu velike računice bez puno veće proizvodnje. Nitko nam ne zna reći koju tržišnu cijenu možemo očekivati, kaže Ljubica koja se pored svega ne predaje pa pored ovaca drži i 6 krava dojilja.

Naš dolazak uznemiruje stado od tridesetak ovaca koje odmah bježe prema kući. "Ma nisu navikli na ljude.Nekad danima nitko ne naidje pa i životinje bježe čim vide čovjeka.Jednostavno nisu naučile", objašnjava nam Ljubica i pita ima li neka mjera sa kojom bi se njima moglo pomoći pošto informacije o mjerama Ruralnog razvoja do njih jako slabo ili nikako ne dolaze.

Škola služi kao spremište za rolo bale

Daljnjim obilaskom sela nailazimo na nekadašnju osnovnu školu koja trenutno služi kao spremište za rolo bale. Život u ovom selu polako odumire,a sve se pomalo sjedinjuje sa prirodom. Dok prolazimo cestom nailazimo krave koje često spavaju na otvorenom ,ali kad se otele telad dovode svojim kućama. Kroz cijeli naš boravak u Trnavcu prati nas i jedna srna koja ovdje polako postaje domaća životinja,a u Ljubičinom dvorištu zatičemo i kokoši koje spavaju na drvetu.

Ovih nekoliko ljudu ne odustaje da sačuva život,ali i poljoprivrednu proizvodnju na samim obroncima Plitvica,ali jedno je sigurno, bez pomoći države i donošenja programa oživljavanja ovakvih područja, sela kao što je Trnavac i ljudi kao što je Ljubica Lončar uskoro više neće biti.