Kvaliteta sijena je u rukama poljoprivrednika: "Krava je najbolji laboratorij"

Kvaliteta koncentriranih hraniva uglavnom je u rukama tvornica, dok je odgovornost za voluminozni dio obroka, koji čini najveći udio u hranidbi stoke, prepuštena poljoprivrednicima. Kvaliteta nikada nije slučajnost, napomenuo je prof. dr.sc. Stamen Radulović, navodeći da iako ona košta, nedostatak kvalitete je uvijek "skuplji".

"Postoji i lijepa izreka naših poljoprivrednika, dobro se teško vidi, a uvijek se lako prepozna", naveo je ovaj profesor na početku predavanja koje je održao ispred tvrtke Patent d.o.o na Savjetovanju mljekara u susjednoj BiH.

Sve počinje od sijena

Hrana za životinje prva je karika u lancu proizvodnje zdravstveno sigurne hrane, odnosno namirnica animalnog porijekla. Njenu osnovu predstavljaju upravo voluminozna krmiva (silaža, sjenaža, sočna hraniva, sijeno). Profesor je podsjetio da su sva ispitivanja o hranjivoj vrijednosti započela od sijena, prije više od 200 godina jer su životinje tijekom većeg dijela godine bile na ispaši.

"Znači sijeno je bilo i ostalo i danas, osnova", navodi Radulović, pojasnivši potom značaj sadržaja vlage koji u zelenoj masi iznosi 75-80 posto, negdje i malo više, a koji se kroz tehniku sušenja, konzerviranja, spušta na 15 do 18 posto.

U trenutku kad se završi košnja nastavlja, događaju se određeni gubici hranjivih tvari koje, nažalost, ne možemo izbjeći jer je to prirodni proces sušenja. U prvih 5 do 8 sati, nakon košnje, važno je spustiti vlagu s početnih 80% u svježoj zelenoj zelenoj travi do 40-45%.

Pokislo sijeno je običan štap

Pokošena biljka, još uvijek živi, napominje Radulović, pojašnjavajući da se u njoj događaju procesi oksidacije ugljikohidrata, šećera, koji su prisutni u biljnoj stanici koji se kroz proces oksidacije gube. Sljedeća faza traje narednih 36 sati. Više nema oksidacije, nego enzimi koji su prisutni u biljnoj stanici razlažu, nažalost ono što je u biljnoj masi najvrjednije, a to su bjelančevine.

"Treći gubitak nastaje ispiranjem. Dakle, to je upravo ono kada smo pokosili livadu, pa je pala kiša, pa je prošao dan, dva osušilo se, mi smo okrenuli drugu stranu, prevrnuli, a ono nažalost ponovo pokisne. Kiša i druge oborine, ispiru sve korisno u biljci, osim celuloze. A što je biljka ako je samo celuloza? To je običan prut i štap i ništa drugo, nema listove, nema proteine, nema ostale hranjive tvari, ostane samo na nivou celuloze, to nije poanta proizvodnje sijena", dodao je.

I posljednji, mehanički gubici, tiču se vještine samog poljoprivrednika, prilikom transporta, skladištenja, izuzimanja i dopremanja do same hranilice. Najveći gubici događaju se kod presušenog sijena, kaže profesor, jer kada farmeri misle da je dobro da ono bude sa što manje vlage, nažalost dobiju sijeno koje je krhko, lomljivo i kojem otpada lišće, a pogotovo prilikom transporta manipulativnih postupaka, kada se napravi dodatni problem.

"Ako bi se sve to sumiralo, u prirodnim procesima koji se događaju u sijenu, od nekih 25%, a ako nismo imali sreće i do 50% se izgubi hranjivih tvari. Od lošeg do odličnog sijena najveće razlike su u razini proteina, gdje svakim povećanjem, imamo i bolju kvalitetu", rekao je prof. dr. Radulović, dodavši kako se suprotno događa kad je u pitanju celuloza. Zato je važno sačuvati i lišće, a ne ostaviti samo stabljiku koja je prepuna celuloze.

Sve to prate i ostali parametri, energetska vrijednost se izražava kao škrobna jedinica. Što znači da na osnovu energetske vrijednosti sijena možemo kalkulirati a tim koliko je potrebno energije iz koncentrata.

Krava je najbolji laboratorij

Poljoprivrednik treba provjeriti senzorna svojstva, izgled sijena, što svaki proizvođač koji ima iskustvo već golim okom može procijeniti, potom kemijski sastav za što treba laboratorij i analize, hranjiva vrijednost koju vidi i prepoznaje kroz hranidbu grla te higijensko stanje.

"Kako bismo stigli do toga da znamo kakva je kvaliteta sijena, prvo kažemo organoleptički pregled, a to znači ono što sam domaćin može golim svojim okom, osjetilima svojim vidjeti. Pregled povećalom i mikroskopom nije neophodan, ali je korisno da pogleda nalazi li se u sijenu pijesak, zemlja, otpali dijelovi drugih biljaka, itd.", kazao je profesor.

Moja krava je moj najbolji laboratorij, dodao je, pojasnivši kako je najvažnije ono što se događa s hranom u organizmu, koliko je životinja iskoristila hranjivih tvari. Brojka sama po sebi, kako kaže, ne mora ništa značiti ako nismo otišli korak dalje pa ispitali kolika je probavljivost, hranjiva vrijednost sijena, silaže ili bilo kojeg drugog hraniva koje se koristi.

Svijetlo sijeno - kasno pokošeno, tamno je pokislo

Prvo treba ispitati senzorne karakteristike, kakvo je sijeno boje. Trebalo bi, naravno biti zelene, a ako je svjetlije ili tamnije od onoga što je uobičajeno, to već budi određenu sumnju. Svjetlija boja obično se događa kada je sijeno duže stajalo, ili ukoliko je stabljika pokošena u nekoj kasnijoj fazi razvoja, kada je prezrela biljka. Ako je tamnije, onda je velika sumnja da je pokislo i da su unutra prisutni mikroorganizmi koji nastavljaju svoj rast i razmnožavanje.

Miris mora biti ugodan i on može biti promijenjen iz različitih razloga. Okus za životinju svakako uvijek treba biti ugodan i to je ono što se najbolje može vidjeti biološkim pokusom odnosno onim gdje čovjek direktno sam ispituje.

"Sljedeća je konzistencija, mora biti očuvana struktura, da vidimo jednostavno stabljiku, lišće, da se to pod prstima ne kruni, ne otpada nego da možemo utvrditi i od koje biljke je to sijeno. S druge strane, nije ni poželjno ako se stabljika potpuno može presaviti pod prstima, pa onda ima previše vlage", kaže prof. Radulović.

Vlažnost se, napominje, može jednostavno utvrditi ako prerežemo stabljiku nožem. Ako sijeno rosi, odnosno na oštrici noža onda je vlažno. Podsjetio je na još jednu staru metodu koja se i danas koristi.

"Stabljika sijena se nareže na sitne odreske, stavi u teglu i posipa krupna sol, pa dobro protrese i ako se zrnca soli spajaju međusobno znači da je vlaga sigurno iznad 18%", pojasnio je profesor.

Osobna karta hraniva

Svaki proizvođač treba znati što na njegovom sijenu točno ima. Kada zna vrijednosti vlage, proteina, masti, celuloze, i na kraju škroba, za bilo koje hranivo, onda može ići dalje i napraviti svoju recepturu. Sve u hranidbi životinja, kako se čulo tijekom predavanja, bazira se na suhoj tvari.

"Sijeno koje ima 15 posto vlage, znači ima 85 posto suhe tvari. Ako u hranidbi krava uzmemo 6 kilograma sijena, onda je to 5,1 kilogram suhe tvari. Jedna mliječna krava ima potrebe unijeti 3 do 3,5 posto suhe tvari od svoje tjelesne mase. Znači, ako je to krava od 500 kg, ona danas treba unijeti 15-17 kg suhe tvari. Nije isto ako koristimo sijeno s 15% vlage, ili silažu sa 70 % vlage, ili kukuruz s maksimalno 13%", zaključio je profesor Radulović.