Krenuli s 12 ovaca, danas ih je u stadu 120 i kažu: od stočarstva se može živjeti

Obitelj Šimić iz Crivaca, sela stiješnjenog između Svilaje i Moseća u Općini Muć, ogledni je primjer kako se od stočarstva može živjeti. Priča iz tog podsvilajskog sela počela je prije pet godina kada je tada razvojačeni pripadnik Hrvatske vojske Dragan Šimić s riješenim statusom na Zavodu za zapošljavanje, zajedno sa suprugom Nevenkom i svoja tri sina krenuo u nabavku 12 ovaca čija se brojnost ubrzo desetorostruko povečala. Danas njihovo obiteljsko gospodarstvo broji više od 120 ovaca i manje stado krava i bikova.

Od velike pomoći svojim roditeljima je i tridesetpetogodišnji Ivica Šimić, mladi otac dvoje djece koji svakodnevno nakon posla u Drnišu gdje radi kao mesar, svoj radni dan nastavlja na obiteljskom gospodarstvu. Kaže, nije mu žao. Ni za što se ne bi mijenjao za život u gradu.

Kriva percepcija javnosti prema Dalmatinskoj zagori 

Ovdje mu, veli, ništa ne fali. Čisti zrak, zdrava hrana, sve što čovjek može poželjeti. Smeta mu, doduše, kriva percepcija javnosti prema Dalmatinskoj zagori i mogućnostima koje pruža taj krševiti kraj. Svjesni su Šimići da Zagora nije plodna Slavonija ni bogati međimurski kraj, ali, naglašavaju, da se u tom mjesečevom krajoliku može živjeti - može.

"Briga o ovcama je neprekidna, a kada je sezona janjenja radi se i noću. Ništa nije teško kada volite posao koji radite. Ovce držimo isključivo za meso. Mlijeko je uglavnom za janjčiće tako da ga ne prodajemo. Namjeravamo i dalje širiti svoje stado jer potražnja za janjećim mesom ide uzlaznom linijom. Stoga nema sumnje da se od stočarstva može živjeti. Od nikoga niti kune nismo uzeli. Sve što imamo isključivo smo napravili vlastitim radom. U početku nije bilo lako, ali kao što vidite korak po korak i danas imamo respektabilan broj ovaca", kaže nam Ivica Šimić.

Svatko bi kruha bez motike, a ne ide to više

Njegov otac Dragan odlučio je proširiti svoje gospodarstvo. Uz ovce danas broj i stado od šest krava i bikova i kaže nije mu žao. "Trebao sam i prije. Kada su završila ratna zbivanja vratio sam se kući, a tamo me dočekala radna knjižica. Ostao sam bez posla. Našao sam se na nekoj prekretnici pa sam razmišljao kako dalje. Mislio sam idemo pokušati, pa što bude. Znao sam da se ništa neće dogoditi preko noći, ali vjerovao sam u sebe i svoju obitelj. Rezultati su ubrzo bili vidljivi. Ukoliko želiš i imaš volje, od ove poljoprivredne grane, može se egzistirati. Od države nismo tražili nikakve novce. Sve sami i sa svojim rukama. Nije lako po ovoj zimi tjerat ovce i krave po Svilaji i Moseću, ali ili to ili kruha gladan.

Djeca rade na svojim poslovima, ali uvijek su tu kada treba pomoći. S posla na posao. Nažalost, danas mladi idu linijom manjeg otpora. Svatko bi kruha bez motike. Ne ide to više. Prošla su ta vremena. Pošteni rad je uvijek bio na cijeni, samo se danas to poštenje zloupotrebljava", u prolazu će Šimić stariji tjerajući zajedno sa suprugom Nevenkom svoje stado po crivačkom kamenjaru.