Kako znati kada je trenutak za dobru silažu

Na tržištu se nudi veliki broj hibrida kukuruza za koje se tvrdi da mogu biti dobri za spravljanje silaže, kaže diplomirani agronom Siniša Jakovljev. Međutim, on ocjenjuje da to nije točno.

Navodi da su u ponudi hibridi kukuruza sa brzim otpuštanjem vlage, a to nije dobro. Za spravljanje kvalitetne silaže traže se hibridi kukuruza duže vegetacije, FAO 600 i 500, a može i FAO 300 ako je reč o postrnoj sjetvi.

Hibridi kraće vegetacije

Postrnu sjetvu neki proizvođači prakticiraju kada su kišne godine, jer je bez navodnjavanja takva vrsta proizvodnje nezamisliva. Korisna je i farmerima koji imaju manje površine i veći broj grla stoke. Siniša Jakovljev objašnjava da se tu koriste i hibridi kraće vegetacije, a mnogi od njih vrlo su prinosni i odlične nutritivne kvalitete.

Pravi trenutak skidanja silaže

Prema riječima Jakovljeva, pravi trenutak za skidanje silaže sa parcele je fiziološka zrelost kukuruza. Kukuruz mora u sebi stvoriti odgovarajuću količinu suhe tvari. To znači da bi u stablu biljke suhe tvari trebalo biti od 32 do 38%, odnosno u zrnu od 62 do 65%. Ako analiziramo cijeli klip, onda bi suhe tvari trebalo biti od 55 do 60%. Jakovljev objašnjava kako da se odredi taj trenutak:

"To je period kada otkinemo klip sa biljke, prelomimo ga na pola i na mjestu gde je zrno sastavljeno sa okominom uočavamo crnu točku. Ta crna točka na zrnu predstavlja fiziološku zrelost. To je trenutak kada zrno ima optimalnu količinu suhe tvari. Međutim, kada je pravi trenutak za mliječno kiselinsko vrenje sitno isjeckane cijele biljke kukuruza, određuje se na osnovo formirane mliječne linije. To je linija kada prelomimo klip i pogledamo liniju koja na zrnu razdvaja mliječni od voštanog dijela zrna. Najpovoljniji trenutak za spravljanje kvalitetne silaže je kad je linija razdvajanja mliječnog i voštanog dijela, mjereno prema okomini - jedna trećina zrna, a voštani dio treba biti od linije spajanja prema vanjskom dijelu zrna dvije trećine zrna".

Savjet plus: Koristiti hibride kukuruza duge vegetacije sa izraženim "stay green" efektom i birati kukuruz koji je sklon polijeganju u tehnološkoj zrelosti, jer sadrži manje lignina.

Optimalna visina košnje

Kada je riječ o visini reza kukuruza za silažu, ponekad ratari razmišljaju logikom da bi trebalo rezati što niže prema zemljištu, kaže Jakovljev. Time se naravno dobiva veći rod, a parcela nakon košnje ostaje čistija. On upozorava da je to greška.

"Visinu reza treba prilagoditi na vučenom ili samohodnom silo kombajnu na visinu 25 do 30 centimetara biljke kukuruza od zemlje. Tako se odbacuje dio stabla kukuruza koji nije poželjan u silaži. Ti dijelovi biljke nisu korisni za preživače, jer sadrže velike količine lignina. Stoka za probavu hrane sa mnogo lignina troši više energije nego što usvoji hraniva", podseća Siniša Jakovljev.

Razlika između dobre i loše sabijene mase

Da bi se uspješno sabila nasječena biljna masa kukuruza, veličina komadića bi trebala biti veličine 1 cm, što omogućava i bolji transport mase od njive do silo stanica ili nekog drugog sličnog mjesta. Ovakvo dobro pripremljena biljna masa može isključiti i upotrebu inokulanata.

Nemar u radu, loše podešeni strojevi ili dotrajali strojevi za košnju i usitnjavanje kukuruzne mase kao rezultat daju krupno nasječene biljne dijelove ponekad od 5 cm do 10 cm. U tom slučaju dobijamo loše sabijenu masu, što se manifestira upadljivo tamno smeđom bojom i neugodnim mirisom silaže. U ovom slučaju pojedini dijelovi silaže dobivaju kiseonik, i time počinju razni procesi, među kojima najčešće: proces truljenja, kao i aktivacija gljivica i kvasaca - poticanje procesa alkoholne fermentacije. Ovo daje za posljedicu kvarenje silaže, što utječe na loše iskorištavanje od strane goveda, kao i obolijevanje i uginuće stočnog podmlatka.

Foto: Suzan.S / Flickr