Jurica Štefanko iliti "Mali mesar" - lice s osječke tržnice koje osvaja kvalitetom fajferice

Jurica Štefanko iz Antunovca kod Osijeka široj je javnosti poznat pod nadimkom "Mali mesar". Dolazi iz osmeročlane obitelji i zajedno s ocem vodi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, čija je glavna djelatnost uzgoj crnih slavonskih svinja (fajferica) koje križaju s nerastom duroka te prerada njihovog mesa.

"Sve je započeo tata Davor 2015. godine, naime mamini roditelji su bili mesari, pa je on samo nastavio već uhodan posao“, priča nam Jurica.

Kroz svoj rad nastoji spojiti tradiciju i kvalitetu, predstavljajući proizvode domaće proizvodnje na moderan način, čime je stekao prepoznatljivost i vjernu publiku.

Na tržnici od malih nogu

Iako je tek postao punoljetan, ove godine je završio Poljoprivrednu i veterinarsku školu u Osijeku, a prodajom suhomesnatih proizvoda bavi se dugi niz godina i već je poznato lice na glavnoj osječkoj tržnici na koju dolazi već deset godina. Ovaj je posao zavolio gledajući svog oca kako to radi.

"Odlučili smo se za uzgoj crnih svinja jer ih u ovom dijelu Slavonije, ali i u većem dijelu Hrvatske, gotovo da i nema. Njihovo je meso drugačije - masnije, sočnije i bogatije omega-3 masnim kiselinama, zbog čega je ukusnije i kvalitetnije“, dodaje.

Takav pristup uzgoju prirodno se nastavlja i u načinu na koji se o svinjama brinu svakodnevno. Uzgajaju ih ekstenzivno - nisu zatvorene ni zgurane, već imaju dovoljno prostora. Potrebno im je godinu i pol do dvije da dosegnu željenu težinu od 200 do 250 kilograma, kada su spremne za klanje i obradu. Hrane ih isključivo žitaricama: kukuruzom, suncokretom i žitom, a povremeno im, kada sezona dopusti, daju i pokoju voćku.

"Žitarice iz godine u godinu postaju sve skuplje, a isto vrijedi i za repromaterijal. Budući da hranimo svinje gotovo dvije godine, ulaganja u hranu i repromaterijal su zaista velika“, priča.

Takav način uzgoja donosi vrhunsko meso, a u svakom se proizvodu osjeti tradicija i ljubav prema poslu. Najveći izazov za njih ipak su financije, jer nemaju vlastite zemlje pa hranu za svinje moraju kupovati.

Hranu kupuju, vlastite zemlje nemaju

Jurica kaže da vitrina na osječkoj tržnici tijekom ljeta često nije potpuno popunjena, jer proizvode pripremaju od rujna do travnja, a ostatak godine ih prodaju dok traju zalihe.

"Trenutno imamo domaću slaninu, mast, malo pečenice i domaće čvarke. Tijekom godine nudimo i kulen, kulenove seke, domaće kobasice i šunke. Nova roba stiže tek u listopadu i studenom, jer kolinja započinjemo u kolovozu, pa je vitrina od studenog do travnja uvijek popunjena“, pojašnjava Jurica.

Kroz Program ruralnog razvoja 2014.-2020. sudjelovali su u projektu pod nazivom "Zajedno do uspjeha" te u podmjeri 19.2, koja se provodila unutar CLLD strategije u okviru Mjere 19 'LEADER-CLLD'.

"Dobili smo svega jedan poticaj od 15.000 eura, ali za naše gospodarstvo to je, iskreno, bila kao kap u moru, jer, kako nemamo vlastite zemlje i hranu moramo kupovati, ti su novci brzo potrošeni“, ističe.

Najviše voli puniti kobasice

Kao najponosniji trenutak u dosadašnjem radu ističe rujan prošle godine, kada je otvorio svoje profil Mali Mesar na društvenim mrežama i stekao popularnost.

Otvaranje profila donijelo mu je veću vidljivost i znatno unaprijedilo prodaju, povezujući domaću proizvodnju s modernim načinom komunikacije. Jurica u svom radu stavlja naglasak na kvalitetu te proizvode vlastite proizvodnje predstavlja suvremenim pristupom, čime je stekao povjerenje i lojalnost kupaca.

Budući da je više noćni tip, kako kaže za sebe, često koristi večernje sate za komunikaciju putem društvenih mreža i poruka, posebno kada je riječ o poslovnom profilu, što mu daje mnogo dodatnog posla.

"Posao mi počinje odmah nakon što otvorim oči. Dođemo do svinja i obavimo što treba; nahranimo ih i napojimo. Ako je meso u pogonu, obradim ga i sve stavim u hladnjaču kako bi se spriječilo kvarenje“, dodaje. Najviše voli obrađivati meso, pogotovo puniti kobasice. Što se tiče drugih poslova, poput primjerice kolinja, nisu mu posebno teški, ali mu baš i nisu omiljeni.

Planovi za budućnost

"Pojava afričke svinjske kuge će znatno utjecati na našu proizvodnju, slično kao što je utjecala prije godinu i pol dana, kada smo prvi put ostali bez jedne svinje u svom oboru. Iako je u uzgoju kontinuitet postojao već deset godina, gledati prazne obore bilo je zaista tužno“, prisjeća se Jurica.

Jurica ima mnoštvo planova za budućnost, a najvažniji mu je ostati u proizvodnji mesa od crne slavonske svinje, zadržati prirodnu kvalitetu te nastaviti preradu bez ikakvih koncentrata ili kemikalija, čime misli zadržati postojeće kupce i pronaći nove.

"Definitivno vidim budućnost u ovome jer sam se pronašao u ovom poslu i ne bih ga mijenjao“, zaključuje.